Kad je riječ o stripu, bilo je tu mnogo toga, od Disneya, Richarda Corbena, Lee Falka, Gallieno Ferrija, Stefana Tamburinia, Moebiusa, Hermanna * Umjetnost ne može učiniti mnogo; ona možda može detektirati ili dijagnosticirati probleme, ali ne može popravljati ili liječiti jer operira u polju koje nema direktne linkove s alatima za popravke i iscjeljenje naše civilizacije
Umjetnički paviljon u Zagrebu pokrenuo je unazad deset godina ciklus "Ambijentalne izložbe suvremenih hrvatskih umjetnika za Umjetnički paviljon". Ciklus je doživio izvrsnu recepciju struke i publike. Renomirani istarski i hrvatski umjetnik Bojan Šumonja, slikar istančanog senzibiliteta, visokog kolorističkog rafinmana i snažne geste, bitna umjetnička osobnost u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti, prvenstveno u onoj figurativnog predznaka, u ovom se impresivnom prostoru predstavlja samostalnom izložbom novih radova pod nazivom "Omnibus / skupna izložba jednog autora".
Na rubu karikaturalnosti
Kustos izložbe Mladen Lučić ističe da Šumonja ozbiljnost svakodnevice negira svojim duhovitim rješenjima, koja su često na rubu karikaturalnosti te progovara o tužnoj stvarnosti, ostavljajući otvorena vrata boljoj budućnosti koju za sada traži i nalazi u svijetu mašte i dječje imaginacije.
- Bojanove nove slike zreli su iskaz slojevitog umjetnika koji ludički spaja razigranost i ozbiljnost, maštu i stvarnost, radost i tjeskobu što lakoćom objedinjuje u cjelovite i zaokružene kompozicije kojima upozorava na ozbiljnost i alarmantnost današnjice, piše Lučić u katalogu". Jednu od slika, "Poslije bitke svi su generali sjebani", Šumonja je radio u suradnji s kolegom slikarom iz Slovenije Markom Jakšeom.
Bojan Šumonja (Pula, 1960.) diplomirao je na Accademia di Belle Arti di Venezia 1984. godine. Izlagao je na više od 100 samostalnih i na 200-tinjak skupnih izložbi u Hrvatskoj, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Luksemburgu, Portugalu, Švedskoj, Danskoj, Sloveniji, Srbiji, SAD-u, Tajlandu, Indiji... U izdanju HDLU-a Istre izašla je 2007. monografija o njegovu radu, čiji tekst potpisuje Igor Zidić. Radovi mu se nalaze u stalnom postavu Moderne galerije, Zagreb, u fundusu MMSU-a Rijeka, Zavičajnog Muzeja grada Rovinja, Obalnih Galerija u Piranu... Šumonjina recentna izložba može se pogledati do 1. rujna, a njeno prošlotjedno otvaranje bio je motiv našem razgovoru.
- Osim, doslovno, autobusa s velikim brojem mjesta, omnibus je pojam koji se veže uz filmsku umjetnost, kao spoj zasebnih cjelina povezanih u jedno djelo. Zašto ste se odlučili za taj naziv i koja je to ideja koja povezuje vaše zasebne cjeline?
- Razmišljajući o konceptu izložbe u Umjetničkom paviljonu osvijestio sam činjenicu da se sve više proširuje moj slikarski "kontekst" te da u isto vrijeme radim totalno različite slike. Pomislio sam da bi ta "šizofrena" pozicija mogla biti zanimljiv koncept oko kojeg bi se vrtjela ova izložba. Kontemplirajući o nazivu izložbe postavio sam radnu verziju naziva koja je glasila "Skupna izložba jednog autora", što je u stvari oksimoron. Oksimoroni su u svojoj suštini neozbiljni pa sam izložbu nazvao "Omnibus", ali ostavivši u nastavku i oksimoron kako bi ostalo malo humora i u nazivu. Omnibus je format koji se sastoji od više dijelova koji funkcioniraju kao samostalne narativne cjeline. Različite epizode okvirno može spajati opća tema, mjesto ili vrijeme radnje, likovi, glavni glumci, režiser ili autor književnih predložaka, a epizode se često znaju razlikovati po stilu, vremenu radnje, pa i žanru. Iako je omnibus termin koji se vezuje uz film i literaturu, više je nego prikladan u ovom slučaju. Sve slike su ipak nekako povezane, ili koloristički ili pomoću likova-protagonista (glumaca) koji se pojavljuju u različitim "kolekcijama / epizodama".
Različita čitanja
- Nije da na izložbi nema referenci na film. Vaš triptih bavi se Busterom Keatonom. Koliko je to oda njemu kao autoru, a koliko formi omnibusa kojom se služio?
- Taj triptih je u stvari triptih od kojih svaki komad funkcionira kao zasebna cjelina, što je samo po sebi svojevrsni omnibus. A kad uzmemo u obzir da je Buster bio jedan od prvih autora koji je radio filmske omnibuse, zavrti nam se u glavi. Radi se o stilovima iz filma "Seven chances" iz 1925 godine. Radnja filma je vrlo zanimljiva i apsurdna. Naime, Jimmy Shannon (Buster Keaton) je mlađi partner u brokerskoj tvrtki 'Meekin i Shannon', koja je na rubu financijske propasti. Odvjetnik (koga su izbjegavali, pogrešno vjerujući da je pokušavao donijeti nevolje) konačno uspijeva obavijestiti Jimmya o uvjetima volje njegova djeda. Naslijedit će sedam milijuna dolara ako bude oženjen do 19 sati, na njegov 27. rođendan, koji pada baš na taj dan.
- Na izložbi su i radovi kojim nastavljate ciklus "Ovce", s jasnom aluzijom da smo postali dio poslušnog stada. Koliko društveni angažman u umjetnosti može promijeniti stvarnost?
- Mislim da umjetnost u formatu u kojem se (do) sada nalazi(o), ne može učiniti mnogo. Ona možda može detektirati ili dijagnosticirati probleme, ali ne može popravljati ili liječiti jer operira u polju koje nema direktne linkove s alatima za popravke i iscjeljenje naše civilizacije.
- Na novim radovima koje ste realizirali posljednjih sedam mjeseci, koristili ste i stripovski jezik? Koliko je strip važan u vašem slikarskom formiranju?
- Strip je bio moja artistička inicijacija i moj prvi kontakt s crtežom i slikom. Bilo je tu mnogo toga, od Disneya, Richarda Corbena, Lee Falka, Gallieno Ferrija, Stefana Tamburinia, Moebiusa, Hermanna, da spomenem samo neke.
- Na jednoj slici (starijeg motiva) ljudi zabijaju glavu u pijesak. Osim kritike ravnodušnosti, ona priziva i drugu, pozitivniju poruku.
- Tu se radi o različitim čitanjima jednog te istog štiva, ovisno o kulturološkim, etičkim, religioznim i inim pozadinama. Ako staviš glavu u pijesak, to može, ali i ne mora značiti da ne želiš vidjeti. Možda si u molitvi, možda se povezuješ s majkom zemljom.