JEDAN OD NAJBOLJIH SRPSKIH GLUMACA OZBILJNO UŠAO U POLITIKU
SERGEJ TRIFUNOVIĆ: "OVI VUČIĆEVI SU OZBILJAN ŠLJAM. To je kriminalni sustav i kada budu padali, sigurno će povlačiti očajničke poteze
Ne znam koliko će biti mrtvih… Volio bih da to bude figurativno. Daj Bog da griješim, ali mi se čini da su mnogo primitivniji i automatski mnogo opasniji od onih prije njih. E, sad, što su oni spremni napraviti u tom primitivizmu, to samo Bog zna. To je pitanje za baba Vangu koja nije među nama. Nadam se najboljem, ali spreman sam na sve, kaže Trifunović, predsjednik Pokreta slobodnih građana kojem je cilj prerasti u političku stranku
Sergej Trufunović je moćan glumac toliko jake energije da je bez vidljivih problema s legendarnim Vojom Brajovićem na Brijunima odradio dvosatnu ulogu. U predstavi "Voz" držao je duge govore, monologe od po deset kartica, pjevao je, ludovao, mijenjao raspoloženja. Njih dvojica na pozornici su apsolutno sami, uloga podijeljenih na Crnog, Trifunovića, koji Bijelom, Brajoviću, spašava život. Predstava "Voz", nastala po romanu američkog pisca Cormaca McCarthyja, održana je u Tvrđavi Minor na Malom Brijunu. Puno gledalište, sigurno 600-tinjak zaljubljenika u njegov i Brajovićev glumački izričaj nagradilo ih je dugotrajnim pljeskom. Brijuni i Ulysses politički angažiranom Sergeju Trifunoviću, koji je za srpsku vlast vjerojatno persona non grata, samo su točka na proputovanju.
Glas koji se čuje
Brz je, direktan i dinamičan sugovornik, intelektualno provocira i na pitanja često odgovara protupitanjima. Impozantan je popis uloga i filmova ovog srpskog glumca koji je stao u prvi red otpora prema srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću. No, bez obzira na borbu za bolju i drugačiju Srbiju, što mu oduzima i vrijeme i energiju i oduzimat će mu ih sve više, Trifunović i dalje glumi s istom strašću, raspamećujući poklonike svojih izvedbi. Žene za njim luduju, muškarci mu se dive, a vlast od njega zazire. Ovaj intervju sa Sergejem Trifunovićem potpuno je autentičan, s minimalnim, prijeko potrebnim kozmetičkim intervencijama, što znači da je pušten njegov originalan govor s puno psovki koje su dio njegovog vokabulara. Psovke, činjenica je, strašno pojačavaju dojam kada on o nekome ili nečemu govori.
- Što je s Pokretom slobodnih građana?
- Pokret raste, kao i svaka organizacija. Da bismo postali stranka, moramo skupiti 10 tisuća potpisa, što otprilike košta 50 tisuća eura. To je jebanijada jer nismo ni od koga dotirani. No, rastemo, imali smo oko 20 lokalnih odbora po Srbiji, a otkad sam ja predsjednik, već ih je, eto, 56. Imali smo sedam resornih odbora, a sad ih je 16.
- Jeste li upravo vi osobno najveća, najbučnija i najopasnija opozicija predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću?
- Pa znaš šta, jebem mu mater, imam glas koji se daleko čuje. Za razliku od svih opozicijskih lidera prepoznatljiv sam svugdje, do zadnjeg sela, kako Srbije, tako i u svakoj zabiti stare Juge. To je velika prednost. Za svakog političkog lidera treba potrošiti puno para da bi bio vidljiv. Kad se pojavi neki novi, ljudi će se pitati - ko je ovaj, jebote!? Ono, tko si ti čovječe, zašto bi za tebe glasali…
- S vama na čelu Pokreta imate vidljivost i prepoznatljivost?
- U tom smislu smo u plusu. Jedino što se trudim da to ne bude one man show. Moramo biti ozbiljna organizacija.
- Što je cilj svega? Svrgavanje Vučića i njegovog režima?
- Ma, ljudi, vi tako loše postavljate stvari! Vučić će da padne - pa će da padne. Svejedno što mi radili, on će pasti. Da sada, ono, bezveze, kupimo kokice, on će da padne. Pitanje je samo što će se dogoditi kad Vučić padne. U Srbiji treba iznova napraviti sistem jer je ovaj sjeban urušavanjem sistema i nepoštivanjem institucija, ubijanjem svakog profesionalizma.
- Na što konkretno mislite?
- Oni dovedu nekog svog đukca iz stranke, umjesto profesora s bilo kojeg tehnološkog fakulteta, i onda taj njihov đukac nečim upravlja, a do jučer je prodavao kokice ili rezao meso. Tu su i doktorandi s lažnim diplomama. Vladu Srbije vode ljudi koji su na mufte završili srednju školu. Imaš gomilu polupismenih i nesposobnih likova koji vode zemlju i koji na važne funkcije stavljaju svoje polupismene ortake.
Svakodnevne prijetnje
- Čini mi se da vi s tezom "Vučić će da padne pa će da padne" postavljate stvari kao da će sam od sebe pasti.
- Ne, vi mene niste razumjeli: on će pasti pa će pasti. Povijest nas uči, da parafraziram Michaela Colona, da svaki diktator nekada padne. Ako ništa, umrijet će prirodnom smrću. Manje je bitno hoćemo li ga mi rušiti. Bitnije je što ćemo mi u Srbiji nakon Vučića.
- A kad bi Vučić sada pao?
- Ne daj Bože! Onda bismo tek najebali ovako nepripremljeni!
- Zašto? Pa to je cilj svake opozicije - brz pad vlasti i onda njeno preuzimanje.
- Ma, mi nismo spremni ni za što!
- Koliko se duboko i angažirano namjeravate baviti politikom? Pretpostavljam da vam gluma uzima puno vremena i koncentracije.
- Čime god se bavim, radim to duboko.
- Hoće li politika postati vaš glavni posao?
- Ne bih volio baš tako razmišljati.
- Nekad je politika bila rezervirana za doktore, sada su glumci u modi.
- Predsjednik Ukrajine je glumac, najmoćniji politički čovjek u Italiji je komičar. Ronald Reagan je isto bio glumac, prije nego je u dva mandata bio najuspješniji američki predsjednik. Neću da bavljenje politikom postane moja profesija. Ako se napravi sistem, onda to neće zahtijevati takav moj angažman. Pa ne želim ja biti lider do kraja života! Bitan je sistem. Ali želim postaviti organizaciju koja će onda postaviti sistem.
- Jeste li zadovoljni kako vam to ide?
- Apsolutno.
- Pribojavate li se Vučića i rizika koji vaš angažman protiv njega nosi sa sobom?
- Naravno da sam svega svjestan.
- Prijete li vam?
- Svaki dan. Evo, i ovih dana su mi prijetili na facebooku.
- Što kažu?
- Da će mi pucati u glavu. Mislim, nije to ništa novo. To su stvari koje si odmah ukalkuliraš kad uđeš u politiku.
- Spremni ste na taj oblik rizika?
- Pa čim sam ušao u ovu igru, znači da sam spreman.
- Kako su završili prosvjedi koje ste mjesecima, svake subote od šest popodne imali po Beogradu?
- Prosvjedi su bili po uzoru na žute prsluke. Imali smo svoje rute, od kojih je jedna bila Radiotelevizija Srbije, jedna je bila TV Pink, pa Vlada Srbije… To je trajalo neko vrijeme, sad je, jebem mu mater, malo oslabilo.
- Hoćete s njima nastaviti?
- Nemam pojma. Vidjet ćemo.
Šljam i taština
- Gdje je Vučićeva slaba točka? Prepoznajete li je u nečemu? Možda u taštini?
- Upravo to - taština. Drugo je to što je pokušavajući napraviti neki svoj sistem u njega doveo razne ljude koji su mu postali najslabija karika. On i njegovi grade paralelni sistem. Njima nisu bitni pametni i učeni ljudi, nego on stvara svoju elitu i pokušava nas preostale uvjeriti da je elita upravo ono što je on zagrabio s dna kace, iz suterena društva i života. To čime on raspolaže ne može biti elita ni u Džibutiju, a kamoli u Srbiji koja ipak ima nekakvu političku tradiciju, tradiciju umjetnosti i intelektualizma.
- Vučić je sve to stavio van snage, prave elite je udaljio od mjesta kreiranja politike i odlučivanja.
- Dođe ti neki ortak koji nas pokušava preko noći uvjeriti da nije tako kako sam opisao. Ali to je, nažalost, tako.
- Je li ovo što vi predvodite avangardno za današnju Srbiju? Koliko ljudi uopće može shvatiti što vi politički poručujete?
- Može, ljudi nas shvaćaju. Problem je u nečem drugom. Ljudi su zapravo lošim porukama političara odbijani od politike. Evo, kad god ja ispljujem nekog iz vlasti, da li je to Šešelj ili Maja Gojković ili Vučić ili bilo tko od tih govnara, oni će reći - Trifunović je sjajan glumac, al' bi trebao da se drži po strani od politike i da politiku ostavi nama političarima. Onda se ja zapitam, koji ste kurac vi koji se bavite politikom, koju ste vi školu za političare završili, gdje je ta škola, zašto vi možete biti političari, a ja ne? Znači, oni su radili sve što su mogli da običnom građaninu poruče da politika nije za njega. Naravno, onda nam se dogodi ono što je engleski filozof Bertrand Russell govorio pred sto i više godina - da se politikom bavi najveći šljam, tako da je poštenom čovjeku muka ući u to. Ljudima u Srbiji kad kažeš politika - muka im je! No mi smo novi, pa mnogima, i pametnima među njima, još nije jasno što ja točno radim.
- Svačim vas etiketiraju, tvrde da ste igrač drugih stranaka i interesa, da niste svoj.
- Najprije su tvrdili da sam bio Đilasov čovjek, pa sam postao Vučićev čovjek koji ima neki specijalan zadatak, pa sam bio američki čovjek… Bio sam, naravno, i ustaša i balija. Uvijek sam bio neki kurac. Ali nitko ne kapira da sam samo čovjek koji radi za opće dobro.
- To stvarno zvuči kao otrcana fraza.
- Ali je to tako. Opće dobro je i moje dobro. Mene i jebu i gaze već 30 godina i da vam kažem - pun mi je kurac svega toga! I zato sam se odlučio outati. I prije toga sam bio državni neprijatelj broj 1 jer sam toliko srao o njima. Zato sam se sada ulaskom u politiku na ovaj način institucionalizirao. To sam na kraju i napravio.
- Politika je i kurva i umjetnost kompromisa. Jeste li spremni na kompromise? Kad vas čovjek ovako sluša, zvučite dosta isključivi, tvrdi, nepopustljivi, kao da postojite vi i oni?
- Prije svega spreman sam na dijalog. Sa svima i sa svakim od njih, bilo kad i bilo gdje. Ali i druga strana mora biti spremna na dijalog. Čak sam bio spreman i na dijalog s vlastima, sve dok nedavno nisu poručili da su zahtjevi opozicije glupi i da ih neće uzeti za ozbiljno.
Dijalog s gnuovima
- Potcjenjivački s Vučićeve i njihove strane, ali očekivano.- Pomislio sam, ma odite u pizdu materinu! Ako vi već meni šaljete poruke da niste za dijalog, pa za miloga Boga, o čemu da ja onda raspravljam s vama!? Radije ću ovdje na Brijunima raspravljati sa zebrama i gnuovima, nego s vama!
- Pribojavate li se gdje bi vas politički kompromisi mogli odvesti? Na prosvjedima je to bila jako heterogena masa ljudi.
- Polako, da bih znao gdje će me to odvesti, prvo morate imati moju potvrdu da sam spreman na njih. Zasad nisam napravio nijedan kompromis. Ako se Vučić i ja dogovorimo da je nešto dobro za Srbiju, ja ću to nešto s njime napraviti. Kad sam prije nekoliko godina pokretao Zakladu koja se bavi liječenjem djece, bio sam kod Vučića. Ideja je bila da i država to sufinancira. Meni, dakle, nije strano voditi dijalog. Već sam sjedio s tim Vučićem i opet sam spreman sjesti ako je, naprimjer, sudbina zdravlja djece u pitanju. Uglavnom, do nekih pravih kompromisa još nismo stigli.
- Klizi li Srbija polako i nezaustavljivo u potpuno krivom smjeru. Vučić vlada loše, ali i dominantno.
- Sve države iz bivše Juge klize u krivom smjeru, neki malo brže, neki malo sporije, neki malo vidljivije, neki malo nevidljivije. Ali, generalno, svi smo u kurcu.
- Dijelom se slažem. No, mi u Hrvatskoj ipak živimo bolje, institucije sistema su jače, standard viši, atmosfera relaksiranija…
- Iste su nam lobanje na vlasti, sve su to isti nacionalizmi, iste pljačke, iste privatizacije… Kod vas sve izgleda ljepše i bolje, a više ljudi bježi iz Hrvatske nego iz Srbije! Kad shvatimo da smo svi u istom kurcu, bit će nam lakše.
- Jako ste kritični prema Miloševiću. Jednom ste rekli - poveo je četiri rata i sva je četiri izgubio.
- Uopće se ne radi samo o ratovima. Mogu samo pogledati što je radio u našem dvorištu. Preskočimo mrtvog Miloševića, 'ajmo dalje.
- Za vas je gluma sloboda, odmak od surove realnosti?
- Ako pričamo o slobodi, ne možeš je tražiti u okviru nečega, jer ako ima okvir, to onda više nije sloboda. Čovjek radi ono što mu odgovara.
- Nekoliko ste godina živjeli u SAD-u. Kako ste preživljavali?
- Sve sam radio.
- Baš sve?
- Nisam se jebao za pare. Živio sam od glume, svašta sam radio. Konobario sam samo sedam dana. Volim Ameriku.
- Ne pomišljate sve ovo napustiti, to balkansko bure baruta, i otići negdje van?
- Meni je trenutno najljepše tu gdje sam sada. Nemam namjeru odlaziti.
- I dalje ste vatreni navijač Partizana?
- Pravo da vam kažem, i ne toliko. Tu se uplela politika i ogadila sport. Dokle god politika ne izađe iz sporta, držat ću se sa strane.
Bit će mrtvih
- U Hrvatskoj je sve ispolitizirano, no u Srbiji to poprima puno dramatičnije razmjere.
- To se vi samo tješite. Uvijek se svi tješimo da je u tuđem dvorištu veće sranje. E, nije! Činjenica je da smo svi živjeli u jednoj velikoj i jakoj državi koja je sigurno bila jača od ovih sedam mjesnih zajednica koje su iz nje izašle. Ne može jednom Hrvatu biti bliži Rumunj, Bugarin ili Irac od jednog Srbina. Imamo gotovo isti jezik i puno toga što nas veže. Tragikomično je ovo što danas imamo, to je samo dokaz naših gluposti. Bliski smo, koliko god to nijekali srpski i hrvatski nacionalisti.
- Ako vam se stvari tako poklope, jeste li spremni ući u izvršnu vlast… ono, ministar Trifunović?
- Ako si uzeo dres na utakmicu i ušao u igru, postoji velika vjerojatnost da će ti netko dodati loptu, onda postoji velika vjerojatnost da ćeš pucati i velika vjerojatnost da ćeš zabiti gol.
- Što kad jednom Vučić i njegovi budu padali? Hoće li biti krvi na beogradskim ulicama ili bi sve moglo proteći dostojanstveno, s mirnom primopredajom vlasti?
- Kad budu padali, oni će sigurno povlačiti očajničke poteze, kao Tony Montana u Scarfaceu. Ne znam koliko će biti mrtvih…
- Mislite doslovno mrtvih ili figurativno?
- Volio bih da to bude figurativno. Ovi Vučićevi… To je ozbiljan šljam i spremni su na sve. To je kriminalni sustav. Ne znam koliko su daleko spremni ići. Daj Bog da griješim, ali mi se čini da su mnogo primitivniji i automatski mnogo opasniji od onih prije njih. E sad, što su oni spremni napraviti u tom primitivizmu, to samo Bog zna. To je pitanje za baba Vangu koja nije među nama. Nadam se najboljem, ali spreman sam na sve.
- Ne mislite da samo ulica može svrgnuti Vučića?
- Ima puno opcija, ali sam i dalje uvjerenja da je politička borba najbolje rješenje. Treba izaći na izbore i rušiti Vučića legalno. Neki su za bojkot izbora. Razmotrit ćemo sve i mudro postupiti. Samo Bog zna što će se dogoditi. A opet, kad vidiš da Vučiću ideja o bojkotu nije najmilija, to može biti znak da izbore treba bojkotirati.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
