Sergej Trifunović urnebesno predstavio svoju knjigu "Stovarište" IZUZETNO ORIGINALNO ISPRIČANA PRIČA

(snimio Duško Marušić Čiči)

Promocija teško opisiva riječima. Filmska, dinamična, uz puno dojmljivih trenutaka, nadahnuta i u dobrom raspoloženju, uz toliko potreban smijeh, posebice u ovo neizvjesno doba. Za to se pobrinuo Sergej Trifunović koji je predstavio knjigu "Stovarište" (Geopoetika), a uz njega, o knjizi i autoru govorili su Goran Vojnović, Vladislav Bajac i Emir Imamović Pirke.

Formacija

- Novinari mrze pisce, pisci mrze novinare, a novinari i pisci zajedno mrze glumce, tako nekako, kazao je Pirke na početku ovoga predstavljanja, na što je Vladislav Bajac kazao da se on razlikuje od klasičnih urednika.

- U osnovnoj školi, u nižim razredima, učitelj mi je bio Slavko Vasiljević i to je jedna od najbitnijih osoba u mome životu za moje formiranje, koji mi je usadio ljubav prema literaturi, i koji je za mene bio izuzetno bitna figura. Učitelj je umro, no njegova kćerka živi u Puli, i kada sam imao predstavu tu kod vas, poslala mi je pismo i cvijeće, što me jako dirnulo, kazao je Trifunović.

- Volim čitati, ali volim i pisati, pisanje je samoća, pisao sam neke crtice, radio sam tijekom razdoblja samoće, volim to kopanje, udubljivanje, omililo mi se to kopanje. Osam mjeseci sam završavao ovu knjigu, pa onda je uslijedio lektor, pa prijelom, nikada kraja, kazao je Trifunović govoreći zatim i o svome odnosu s ilustratorom Alemom Ćurinom, navodeći neke anegdote o njemu, te o radu na ovoj knjizi, uvijek vrlo nadahnuto, sugestivno, u više navrata dobro nasmijavši publiku, poput pravog glumca na sceni. Ta je promocija bila ujedno i najbolje posjećena promocija večeri.

- Trifunović se u knjizi bavi i fiziološkim potrebama, dopada mi se da čovjek ruši barijere, pravila. Knjiga je puna emocija, priča je izuzetno originalno ispričana, zanimljiv je način na koji se sve prolazi kroz knjigu, problem je s koje strane krenuti, kazao je Bajac, a Vojnović je naglasio da se junak knjige zove Sergej Trifunović, to je neka vrsta i narativnog selfiea, ispričao je priču velikog glumca, to je i sjećanje na ljude koji su obilježili kinematografiju.

Vješt pripovjedač

Svi predstavljači su se složili da je Trifunović vrlo vješt pripovjedač te da su priče ispričane na kompleksan način.

Trifunović se prisjetio i kako je tražio izdavača, kako je smogao hrabrost da ode u Geopoetiku, da je mislio da će mu reći da to ne valja, pa mu je rečeno da je knjiga fenomenalna.

Bajac je kazao da Trifunović donosi bogat jezik, lijep, koji ima širinu i lijepe lirske pasaže, a Vojnović je rekao da je u djelu prisutna neka posebna, luda energija. Komentirali su i da bi tu zasigurno bili drugi predstavljači da je pisao poeziju, na što je Trifunović rekao da bi onda tu bili sigurno Sinan Gudžević, Ovidije i Marko Aurelije.

- Čemu služi premijera ako glumac nešto ne pročita, hoćete li nešto tužno ili veselo, upitao je publiku, na što su mu odgovorili iz publike da bi nešto veselo, te Trifunović je replicirao da onda zovu Mišu Kovača te pročitao odličnu pjesmu u prozi o prascu kućnom ljubimcu Ahileju.