Festival talijanske književnosti
Prvi gost FLIT-a u pulskoj knjižnici MATTEO CORRADINI: Od Anne Frank pa sve do Juventusa
Gost prvog predavanja, odnosno susreta na ovogodišnjem festivalu talijanske književnosti FLIT koji se održava u Puli, Bujama i Rovinju, bio je Matteo Corradini, pisac i judaist koji je danas gostovao u Gradskoj knjižnici i čitaonici. Knjige su mu objavile izdavačke kuće Rizzoli, Bompiani, Lapis, Giuntina, Salani, RueBallu. Doktor jezika i orijentalnih književnosti sa specijalizacijom iz hebrejskog jezika, bavi se didaktikom sjećanja i istraživačkim projektima. Dobitnik je Nagrade Andersen 2018., u kategoriji kulture za djecu.
Proučavao razne prilike
Ovom je prilikom predstavio knjigu "Dnevnik Anne Frank" čije je novo izdanje i uredio, a za sebe je na odmah na početku rekao da nije Židov, da je učio hebrejski te uvelike se bavio proučavanjem Anne Frank.
- Anna Frank je iz Frankfurta na Majni, Njemica, Židovka, premda obitelj nije toliko bila povezana sa židovstvom. Rođena je 12. lipnja 1929., i da je živa, uskoro bi napunila 90 godina. U Italiji planiramo čitanje toga dnevnika naglas na jednoj manifestaciji, bit će nam potrebno oko 11 sati i sudjelovat će 90 osoba. Njezin otac je bio vrlo napredan za ono doba, radio je u Americi, nije tada New York bio iza prvog ugla, tridesetih godina prošloga stoljeća. Obitelj je tada, zbog situacije u zemlji odlučila napustiti Njemačku i otišli su put Amsterdama jer je njezin otac smatrao da je to sigurno mjesto. No, tada nije znao koliko griješi. Prvi je dnevnik Anna dobila 12. lipnja 1942. godine, no ne moramo pri tome misliti kada spominjemo dnevnik da je to bio jedan jedini dnevnik, tu su bile razne bilježnice, potom je nešto i prepisivala na papirima, a dva dnevnika iz 1943. godine su izgubljena, no imamo prijepis njihovog sadržaja, budući da je Anna kasnije sve to prepisivala urednije, ispravljajući i dodajući nešto. To je dnevnik pun rukopisa, papirića, ima i fotografija, crteža. I dan-danas postoji ona papirnica gdje je kupljen prvi dnevnik, ali u njoj nema niti traga toj činjenici. Naravno, ne smatram da treba s ulaza bliještiti neon s natpisom o Anni Frank, ali kakav spomen bi bio poželjan, kazao je Corradini.
Osvrnuo se potom i na vrijeme kada u slastičarnicama, parkovima, kazalištima, kinima, parkovima, igraonicama nisu smjeli ići Židovi, a vlasnik jedne slastičarnice, na 200 metara od prebivališta Frankovih, i dalje je prodavao sladoled Židovima, unatoč činjenici da je mogao biti kažnjen. Anna je imala dvije prijateljica, navodi Corradini, s kojima je bila posebno bliska, zvale su se Hane i Sane, odnosno jedna je bila Suzane, ali tamo Suzane je skraćeno Sane, a ne Suzi. Onda su ih svi zezali u školi, Anne, Hane i Sane.
Anna Frank je bila odlična učenica, dobro je učila, ali je brbljala za vrijeme nastave zbog čega je dobivala dodatne zadaće, poput pisanja sastava. Kasnije, i u svome se dnevniku pitala što je s prijateljicama, od kojih je jedna odmah ubijena, prvoga dana nakon što su je odveli, a jedna je i danas živa te ima devedeset godina.
- Preživjela prijateljica Anne Frank kada je posjetila muzej posvećen Anni, odnosno spomen-kuću, u knjizi utisaka je napisala "tko zna bi li Anna sve to željela", naveo je Corradini.
On je govorio i o skrovištu gdje su Anna i obitelj proveli dvije godine i jedan mjesec, te kako je tu bilo tjeskobno i teško biti, po danu, ako te nacisti ulove bio bi kraj, a navečer i po noći padale su bombe.
- To su bili vrlo teško trenuci njezina života, bez imalo privatnosti, osam osoba u tri prostorije 25 mjeseci. Njoj su se tada, u dobi od 13 do 15 godina, dešavale razne stvari, dobila je prvi ciklus, zaljubila se, a s mamom i sestrom nije imala dobar odnos i s ocem nije mogla sve to podijeliti, stoga su te stranice njezina dnevnika posebno tužne, ističe Corradini.
On se osvrnuo i na činjenicu da je u Italiji 2017. godine Federcalcio odredila da se prije utakmice Serie A, B i C čita dio iz "Dnevnika Anne Frank".
Čitanje prije utakmica
- Kada sam bio na putu u Omegni, dobio sam telefonski poziv ni više ni manje nego iz Juventusa. Igrao sam nogomet u školskim danima, i u ekipi moga malog mjesta bio je i jedan dječak, moj prijatelj iz djetinjstva, koji je kasnije postao jedan od menadžera Juventusa. Mislim si, što će i mene kupiti, poput Ronalda. Zanimljivo je da su za susjedno mjesto, kada smo bili mali, igrali i Pippo i Simone Inzaghi, koji su kasnije ostvarili zavidnu karijeru. Dakle, od svih njih samo sam ja išao u druge vode. No, vrativši se na telefonski poziv, tražilo se od mene da prije početka utakmice Juventusa i Spala iz Ferrare pročitam dio "Dnevnika Anne Frank". Koje je to iskustvo bilo, kada sam došao autom do stadiona, moj je auto bio poput karampane naprama onim vozilima, više je vrijedio jedan njihov retrovizor nego cijeli moj auto. I onda čitanje pred prepunim stadionom, 40 tisuća gledatelja, 200 ultra navijača, tri milijuna gledatelja gledalo je tv-prijenos. Dok sam čitao, oni su počeli pjevati talijansku himnu, vikali me, psovali, ali to nije bilo usmjereno meni, nego oni jednostavno tako djeluju, kazao je Corradini.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
