Nakon što je tijekom zadnjih nekoliko godina održala dvije izložbe u pulskoj Galeriji Makina, rodom Puljanka Ester Carloni predstavila se svojim starijim fotografijama Pule u pulskoj Zajednici Talijana.

Albumi

Nije to bila klasična izložba fotografija, autorica je donijela albume svojih fotografija koji su nazočni mogli listati u prostorima hodnika-predvorja Circola.

Carloni je rođena 1952. godine, a napustila je Pulu s nepunih pet godina i otišla s roditeljima put Italije, no uvijek se vraćala rodnom gradu kod rođaka i prijatelja, najprije s roditeljima, a potom i s, danas pokojnim, suprugom te s djecom.

Sama je istaknula da je samouka fotografkinja, da najviše voli radit u crno-bijeloj tehnici te razvijati fotografije i onda ih gledati, prelistavati albume. Navela je i da je klasično razvijanje fotografije danas sve slabije zastupljeno, malo tko razvija crno-bijele filmove, no u Bresciji, gdje živi, ima još onih koji se time bave.

Najstarija fotografija, gdje autorica portretira svoju sestru, nastala je 1966. godine. Ester je tada imala 14 godina, a njezina sestra svega godinu dana.

Izložene fotografije donose portrete njoj dragih osoba, potom raznih pulskih veduta, a tu su i obiteljske fotografije iz albuma njezine obitelji.

- Neke su se stvari jako promijenile, dok su druge ostale iste. Pojedine vizure isto izgledaju i danas i prije 30-40 godina, kada je nastala većina mojih fotografija. Fotografirala sam svoju rodnu kuću iz tadašnje Vie Medea, sada Rabarove ulice na Verudi, brodogradilište Uljanik iz više perspektiva, Mornaričko groblje, ljetne motive, nogometno igralište na Valkanama, ono staro. Još jednom ističem da nisam profesionalna fotografkinja, samouka sam i ne fotografiram s nekim dubljim pretenzijama, radim to jer volim. Cijeli životni vijek provela sam kao službenica, a to mi je svojevrsni hobi, odmak. Suprug je volio umjetnost, no nije bio umjetnik, kao niti sin, dok je kćerka završila umjetničku akademiju u Bresciji i u svijetu je konceptualne umjetnosti, veli Ester Carloni.

Nostalgija

Nazočna publika, premda nije bila mnogobrojna, gledala je pozorno lica s fotografija prisjećajući se ljudi koji više nisu među nama, te raspravljajući jesu li pojedine vedute bile ljepše prije ili sada.

Naravno, nije izostala niti doza nostalgije te reminiscencija na protekla vremena, koja su, izgleda, uvijek bolja.

Fotografije su nastale u različitim vremenskim razdobljima, a najviše 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća. (Vanesa BEGIĆ)

Povezane vijesti

• U Circolu Jazzistra Goes Latin!
• U Circolu 4. dan društvenih igara
• Igrati se može i ako nisi on-line