Peti Backstage Live Pula festival došao je u petak navečer do kraja u Istarskom narodnom kazalištu, nažalost u sjeni velike zagrebačke tragedije, no na pozornicu se svejedno popeo Emmet Cohen Trio i publiku počastio pozitivnim vibracijama.
Jazz trojac kojeg uz Emmeta Cohena za klavirom čine kontrabasist Philip Norris i bubnjar Kyle Poole, došao je u Pulu nakon nastupa u Zagrebu i Splitu, u jedan dan prošavši, prema Cohenovom priznanju, sve vremenske uvjete – od kiše, preko snježne oluje do sunca, da bi stigli do Pule. A ovdje ih je publika primila kao svojevrsne zvijezde, podržavši ih na način i stvorivši atmosferu kakva se ne viđa i na nekim pop koncertima.
Nije, jasno, bilo zajedničkog pjevanja, jer ipak se radi o instrumentalima, niti euforičnog sudjelovanja publike, ali zato je u INK-u bilo pregršt iskrenih aplauza i razmjene dobrog raspoloženja. Nije bilo jasno tko je raspoloženiji – trio ili publika koja je došla ovdje da uživa i to u solidnom broju, kao da su nešto nanjušili. Emmet Cohen Trio priuštio je tako pulskoj publici skoro dva sata klasičnog jazza, s naglaskom na brže stvari, sve to odsvirano sa srcem, dušom i osmjesima, a prvi je svoje lice u simpatične grimase iskezio Kyle Poole.
Dječački razigran, poput mladića kojeg još uvijek trese početnički entuzijazam, pokazivao je da uživa u svakoj sekundi. On ne svira bubnjeve, on se igra, iako iza te igre stoje godine rada, ali baš zato se i može igrati, a očito je da mu Cohen daje veliku slobodu, pogotovo u početku. Norrisa je Cohen nazvao "zabavnim tipom", što je u početku bilo malo teško shvatiti dok je ozbiljnog pogleda, u formalnom odijelu, prebirao po žicama svog instrumenta, no ubrzo je skinuo svoj sako i time gotovo simbolički dao znak da se opušta, ostavši do kraja koncerta nasmijan.
Oni su samouvjereni, poletni, talentirani i u Puli se nisu štedjeli, a publika je to itekako prepoznala. Ako želiš nešto dobiti, moraš prvo nešto dati, a Emmet Cohen Trio dao je publici priliku za uživanje kroz autorske skladbe, ubacivši pokoji klasik poput "Round midnight" ili "Somewhere over the rainbow" koja je puštena za bis.
Zato su dobili nevjerojatnu podršku Puljana što je Cohen znao cijeniti i to je pokazao. U drugom dijelu koncerta fokus se malo više prebacuje na njega, što pogotovo pokazuje kroz jedan dugi solo za klavirom, no ovaj trio i glazba koju stvara je rezultat timskog rada, a i Cohen je komentirao da ih je pandemijski lockdown naučio zajedništvu. Ipak, za drugi bis koji je gromoglasno zatražen na pozornicu se vratio sam i izveo jedan efektni ragtime. Ipak, na kraju, svi su oni zvijezde, pogotovo te večeri u pulskom gradskom kazalištu.