(Hina/EPA)
Roman Dine Milinovića "Marulov san", koji se bavi životom Splita na prijelazu 15. u 16. stoljeće, predstavljen je u četvrtak u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu.
Povjesničar književnosti Ivan Bošković istaknuo je kako nas roman "Marulov san" vodi u Split na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće. Mletačka se republika utvrdila u gradu, Osmanlije grickaju zemlje u zaleđu i opsjedaju Klis, jedno od posljednjih uporišta hrvatsko-ugarske kraljevine u Dalmaciji, napomenuo je dodavši kako unatoč nepogodnom političkom stanju i stalnim upadima, pljačkama i sukobima, u Splitu vlada živahna atmosfera ispunjena idealima humanističkoga razdoblja te prava glad za antičkim knjigama i starinama.
Naglasio je kako okupljeni u društvu Čuvara pamćenja, Marulić i skupina splitskih plemića raspravljaju o prošlosti i povjesničarima, o klasičnoj književnosti i umjetnosti, o tome kako spasiti drevne spomenike.
Njihova je svakodnevnica narušena iznenadnim otkrićem velikoga sarkofaga u podrumu jugozapadne kule carske palače, rekao je dodavši kako sve ukazuje na to da je posrijedi Dioklecijanov grob. Iz sarkofaga, istaknuo je, potječe i stara pergamena koju je Marulić jednoga jutra slučajno dobio na ribarnici.
Proučavajući rukopis, Marulić shvaća da je riječ o palimpsestu, da se ispod kasnijega teksta skriva stariji te da je dospio u posjed zloglasnih Pilatovih akata, teksta koji navodno sadrži zapis sa suđenja Isusu Kristu u Jeruzalemu, napomenuo je dodavši kako je Marulićeva vjera stavljena na kušnju, a njegov život u opasnosti, kada u Split stigne mladi Venecijanac, djelatnik tajne obavještajne službe, a u gradu zaredaju tajanstvena ubojstva.
Po riječima povjesničara književnosti Vinka Brešića, "Marulov san" je povijesni krimić, ali prije svega hommage humanističkoj kulturi renesansnoga Splita i "ocu hrvatske književnosti", u predvečerje skore 500. obljetnice prvoga izdanja "Judite".
Roman "Marulov san" objavila je Hrvatska sveučilišna naklada iz Zagreba.
Dino Milinović rođen je 1959. u Zagrebu. Od 1991. do 2001. godine radio je u Ministarstvu vanjskih poslova i Ministarstvu kulture te je bio tajnik Hrvatske komisije za suradnju s UNESCO-om i savjetnik za kulturu u veleposlanstvu RH u Parizu. Od 2001. godine predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje je 2005. godine doktorirao na temu Bjelokosnog plenarija iz riznice Zagrebačke katedrale.
Objavio je brojne studije i članke, u Hrvatskoj i Francuskoj, te dvije knjige s područja kasnoantičke i ranokršćanske civilizacije i umjetnosti. Objavio je romane "Kradljivac uspomena", "Tamo gdje prestaje cesta" i "Skriveno" te nekoliko dramskih tekstova. Prema romanu "Kradljivac uspomena" redatelj Vicko Ruić snimio je film.