Nedavno je iz tiska izišla knjiga Berislava Majhuta i Sanje Lovrić Kralj "Oko hrvatske dječje književnosti", koju su objavili Hrvatska sveučilišna naklada i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Recenzentica Dubravka Težak navela je da je ova knjiga "rezultat višegodišnjega bavljenja dječjom književnošću i promišljenih znanstvenih istraživanja. U njoj su iznesene teze koje mogu vrlo poticajno i djelotvorno unaprijediti znanstvene spoznaje s područja dječje književnosti. Autori skreću pozornost na unutarknjiževni i izvanknjiževni kontekst višeaspektnim pristupom istraživanju, stavljajući povijesne, društvene, političke, pravne i ideološke čimbenike ispred estetskih".

Prema recenzentici Katarini Ivon "knjiga iz kulturoloških perspektiva nastoji osvijetliti kontekstualne uzroke koji su presudno utjecali na oblikovanje i razvoj hrvatske dječje književnosti".

"Žarište je na ideološkom društveno-povijesnom kontekstu, hrvatskoj čitateljskoj publici prevoditeljskoj i nakladničkoj praksi kao dijelu hrvatskoga kulturnoga imaginarija, čime se dosad marginalizirane pojavnosti književne prakse i produkcije postavljaju kao ključne pretpostavke razumijevanja dječje književnosti kao kulturnoga fenomena", navela je.

Temeljitim pristupom obuhvaćenim temama koje osvještavaju postojanje interkulturnih veza hrvatske dječje književnosti s drugim dječjim književnostima (austrijskom, njemačkom, mađarskom, francuskom, engleskom, ruskom i sovjetskom) autori naglašavaju potrebu za revizijom postojećih paradigmi u proučavanju dječje književnosti.

Berislav Majhut rođen je 1956. godine u Zagrebu. Radio je Hrvatskoj televiziji kao voditelj dnevnog programa. Predaje kolegije vezane uz dječju književnost i medijsku kulturu. Sanja Lovrić Kralj voditeljica je izvanrednoga studija Ranoga i predškolskoga odgoja u Petrinji. Surađivala je s Berislavom Majhutom u izradbi kritičkog izdanja 2. sveska Sabranih djela Ivane Brlić-Mažuranić.

Govoreći o dječjoj književnosti općenito, u raznim knjigama koje problematiziraju ovu tematiku, navedeno je da u književnosti nema pisaca za djecu i pisaca za odrasle. Postoje samo dvije vrste književnika: jedni su umjetnici, a drugi nisu. Pisac koji piše za djecu mora stvarati isto kao i književnik koji piše za odrasle, odnosno ne promišljati jesu li njegovi čitaoci već odrasli ili nisu.

Povezane vijesti

• SIMONE MOCENNI "MODRO": Duboko more metafora, aluzija i promišljanja
• NASTAVLJAJU SE USPJESI: Ivan i Ines Obradović priredili hommage Rodariju
• MAGDALENA: Djelo strukturirano po principu gramofonske ploče