Izložba "Crtežom kroz sjećanja", otvorena u srijedu navečer u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU, donosi niz crteža projekata iz osobnog arhivskog fonda akademika Branka Kincla nastalih u razdoblju od 1964. do 2012. i svojevrsni je razgovor među autorima i svjedočanstvo njihova odnosa prema tim projektima.

Sedamdeset originalnih izloženih crteža djelo su 15 crtača koji su sudjelovali u 15 različitih timova i na različitim projektima, rekla je suautorica izložbe i upraviteljica Muzeja arhitekture HAZU Borka Bobovec. Posvjedočila je kako joj je pomoglo što je razgovarala sa svim živućim crtačima i molila ih da joj napišu što za njih znači crtež, što su oni i učinili. Neki su to učinili s jednom rečenicom poput arhitekta Nikole Polaka, a neki cijelom knjižicom kao profesor Ivan Juras, pa tako sada postoji jedna lijepa "arhiva misli" o crtežu koje će, najavila je Bobovec, biti objavljene u pratećem katalogu.      

Riječ je o crtežima uglednih arhitekata Željka Mačeka, Nikole Fiipovića, Aleksandra Homadovskog, Dražena Juračića, Andre Mohorovičića, Mladena Vodičke, Nevena Šegvića, Velimira Neidhardta, Ivana Jurasa, NIkole Polaka, Ivana Crnkovića, Anete Mudronja Pletenac, Luke Kincla , Zdenka Metera i Zvonka Kralja. 

Muzej arhitekture HAZU - nekada mjesto umjetničkog dozrijevanja arhitekata  

Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) akademik Velimir Neidhardt zahvalio je kolegi akademiku Branku Kinclu za donaciju crteža Muzeju arhitekture HAZU koji je, ustvrdio je, "dom prave arhitekture" od vremena majstorskih radionica Drage Iblera, čiji je student bio i suautor ove izložbe akademik Andrija Mutnjaković, a kroz koje su, među ostalima, prošli i Branko Kincl i on osobno.

"Tu smo stvarali i doživljavali arhitekturu u umjetničkom usavršavanju nakon studija arhitekture, ali danas takvog umjetničkog dozrijevanja nakon studija arhitekture", podsjetio je akademik Neidhardt. Istaknuo je, kako su, bez obzira na poteškoće, arhitekti uspjeli zadržati prostor muzeja, dodavši kako su "sada na tragu dvije važne stvari - riješiti sva vlasnička pitanja oko zgrade muzeja, kao i pitanja strukture muzeja i njegovih konstruktivnih dijelova".  

Akademik Branko Kincl podsjetio je kako je ideja za izložbu došla nekako spontano kada je, nakon 55 godina profesionalne prakse "počeo bacati neke papire" i sistematizirati ih, te shvatio da bi neke bilo "šteta uništiti jer su dio osobne intime i sjećanja na proteklo vrijeme". Dodao je kako je predložio kolegici Bobovec da to zajedno pogledaju, te posvjedočio da svaki crtež ima svoju priču - nekada smiješnu, tužnu ili veselu. To ćemo, rekao je, možda jednom i obraditi u nekim najbitnijim elementima, od kojih je jedan i činjenica da Nikola Filipović crta božanstveno i to takvom brzinom da crta dok netko govori, što je jedinstvena vještina.        

Izložba otvara i postavlja pitanja o novim tehnologijama  

Po riječima akademika Kincla, izložba otvara i postavlja pitanja o novim tehnologijama kojima smo na neki način obuzeti. Jedno od tih pitanja je i jesmo li tim novim tehnologijama uspjeli dostići naboj, kreativnost i vještinu stvaralačke i kreativne komunikacije kakva je jasno zabilježena na ovim crtežima.

Kincl je siguran da bi o tomu trebalo razgovarati u ime arhitekture i vrijednosti koje su do sada stvorene. 

Voditelj Hrvatskoga muzeja Muzeja HAZU akademik Andrija Mutnjaković podsjetio je na "dva svijetla trenutka" hrvatske arhitektonske grafike od kojih je jedan Lucijan Vranjanin (oko 1420.-1479.), autor slike idealnog renesansnoga grada prostranih trgova, pravocrtnih ulica te renesansnih hramova i palača kojom je ostvarena prva vizija novovjekovnoga grada i predložak oblikovanja gradskih pročelja čije se interpretacije mogu prepoznati u djelima kasnijih renesansnih arhitekata.

Drugi "svijetli trenutak" su pak djela kolegice Branke Kaminski (1956.-2002). koja je, istaknuo je Mutnjaković, "imala čudesnu ruku koja je iz sebe izbacivala crteže, boje, kompozicije". 

Kaminski je od 1975. crtala perspektive prema arhitektonskim i urbanističkim projektima i za natječaje u Hrvatskoj, diljem Europe, te Azije (Arabije, Japana) i Australije i razvila umijeće perspektive do neslućenih razmjera. Najveće priznanje njezina umjetničkog rada je nagrada uglednog britanskoga časopisa "The Architectural Review" iz 1996. za perspektivni prikaz pulske Arene. Osim te nagrade primila je niz priznanja za arhitektonske projekte.

Izložba se može razgledati do 8. travnja.

Povezane vijesti

• Beč: Izložba hrvatske turističke arhitekture
• O povijesti tiskarske djelatnosti u Istri u Muzeju grada Rovinja: Otisci utiska - o odjecima modernog tiskarstva
• Izložba njemačke fotografkinje Helge Paris u Muzeju za umjetnost i obrt