"Ljudi" cijenjenog iseljeničkog pisca Josipa Novakovića na hrvatskome

(Hina/EPA)

Nakladnik Mozaik knjiga objavio je novu knjigu istaknutog hrvatsko-američkog pisca s kanadskom adresom Josipa Novakovića, zbirku priča "Ljudi", u kojoj taj najistaknutiji hrvatski iseljenički književnik donosi portrete svojih poznanika i prijatelja od djetinjstva do danas.

Josip Novaković jedan je od najcjenjenijih i najistaknutijih hrvatskih književnika sa stranom adresom. Njegovo prvo objavljeno djelo je kratka priča izašla 1988. u listu New England Review, kada je imao 32 godine. Do danas, razvio je prepoznatljiv stil pisanja s elementima crne komedije a kritika ga naziva "jednim od najsnažnijih i najoriginalnijih suvremenih esejističkih glasova engleskog jezika" koji u svojim pričama "punim neobičnog optimizma" opisuje trenutke "istodobno smiješne i bizarne, ali bez predbacivanja, prikazujući svijet otuđenosti, melankolije i okrutnosti".

Njegova najnovija zbirka priča "Ljudi" donosi portrete autorovih poznanika i prijatelja sa svih strana svijeta, ljudi koji bi se na prvi pogled možda učinili dosadnima, ali, kad ih se bolje promotri, postaju i zanimljivi i neobični, i po tome što i kako misle, i po tome što rade ili ne rade.

Knjiga nudi 40 portreta, od likova iz piščeva djetinjstva u Daruvaru, preko studija prvo u Novom Sadu pa onda i u Americi i dalje, gotovo po cijelome svijetu, koji je proputovao uzduž i poprijeko. Tu su i Rusi i Marokanci, i Amerikanci i Kanađani, i Srbi i Hrvati, Islanđani, Talijani i Masai, pisci i fotografi, kauboji, profesori i vozači taksija, filozofi, astrofizičari i neznanci.

"Šarolika i zabavna, sjajno opisana galerija likova. Novaković nas na neki način kroz ove pripovijesti uči da zanimljivi karakteri nisu samo oni kompleksni ili poznati junaci kakve znamo iz velikih romana, nego da i ljudi oko nas mogu i te kako postati zanimljivi", stoji u najavi. Novakovićev stil je poseban: nižući ove vrlo zanimljive portrete, gotovo po matrici, kao da ispisuje vježbe pisanja i opisivanja, kao da čitatelju sugerira da se i sam okuša u nečemu sličnom, upozoravajući da ljudi kao tema postaju zanimljivi tek kad se na njih na pravi način obrati pozornost, dodaje se.

Rođen 1956. u Daruvaru, odakle je s 20 godina otišao prvo u SAD a potom u Kanadu, Novaković, koji danas živi u Montrealu gdje predaje kreativno pisanje na Sveučilištu Concordia, piše i na hrvatskom i na engleskom jeziku. Pozornost međunarodne javnosti privukao je 2013., kada se našao među deset finalista za međunarodnu književnu nagradu Man Booker International Prize.

Kritika je složna da je Novaković jedan od najboljih pisaca kratkih priča, te je za svoj rad primio niz nagrada. Dobitnik je Whitingove nagrade za pisce, Guggenheimove stipendije, dvije stipendije Nacionalnog fonda za umjetnost, nagradu fondacije Ingram Merrill te Američke knjiške nagrade fondacije Before Columbus. Triput je bio dobitnik nagrade Pushcart i nagrade O.Henry. Djela je objavio u gotovo svim vodećim američkim književnim časopisima a priče su mu uvrštene i u nekoliko istaknutih antologija.

Njegovu najnoviju zbirku priča na hrvatski je preveo Saša Drach.