ZAVRŠILA PRELIMINIRANA ISTRAŽIVANJA

KOD SELA BAKŠI PRONAĐENI TRAGOVI IZ RIMSKOG DOBA Radi se o antičkoj radionici ili proizvodnom dijelu rimske ladanjske kuće

| Autor: Anđelo DAGOSTIN

Prapovijesni se materijal ugrubo može datirati u kasnobrončano i željezno doba, od 1.500 godine prije Krista do vladavine Rimljana, kaže arheolog iz Geoarhea Goran Skelac * Kod zaseoka Bakši primijetio sam u jednom dolcu fragmente narančastih opeka koje su mi po iskustvu ličile na rimske, a tri kamene ploče kao popločenje neke ceste, kaže arheolog Mario Zaccaria iz Contarinija

"Zasad smo sigurni u to da ovdje imamo tragove iz rimskog doba: ostatke amfore, keramike, crepova, opeke, staklene posude s roščićima, čavle, zatim brončane i željezne predmete te jedan novčić koji se doduše ne može iščitati, ali po njegovoj veličini i vrsti materijala radi se o brončanom carskom rimskom novcu - antoninijanu (srebrni, a kasnije brončani novčić iz 3. stoljeća, op.n.), kazao nam je arheolog i vlasnik zagrebačke tvrtke Geoarheo Goran Skelac na nalazištu u selu Bakši južno od Pazina.

Ondje se gradi južna gradska obilaznica Rogovići - Lindarski križ, a arheološko nalazište na trasi otkrio je riječki arheolog Mario Zaccaria koji je za umašku tvrtku Contarini proveo nadzor tijekom građevinskih zemljanih radova. Završena su preliminarna zaštitna istraživanja nakon kojih slijede opsežnija na mnogo većoj površini.

- Kod zaseoka Bakši primijetio sam u jednom dolcu fragmente narančastih opeka koje su mi po iskustvu ličile na rimske, a tri kamene ploče, koje je bager ostrugao, ali ne i uništio, izgledale su mi kao popločenje neke ceste, kazao nam je Zaccaria koji smatra da se radi o lokalitetu iz rimskog doba. Kaže da bi mogla biti riječ o antičkoj radionici ili proizvodnom dijelu ville rustice, odnosno rimske ladanjske kuće.

Žile kucavice

Glavni istražitelj lokaliteta Goran Skelac smatra da se rimska kultura manifestirala prvenstveno na obali, ali i u unutrašnjosti Istre kroz koju se također protežu rimske komunikacije povezujući mjesta ili vodeći do nekog resursa. Uz takve su "žile kucavice" nastajala naselja ili vojni logori, a uz njih normalno i groblja.

- Ovdje ne nalazimo trag neke carske ceste kakve u gradovima znaju biti popločene i luksuzne, a izvan gradova funkcionalne. Povremeno imaju miljokaze ili neke markere, ali ne tako da bi djelovale kao današnji autoputevi, kaže Skelac.

Pronašli su i arhitektonske ostatke objekta, širina zidova iznosi dvije stope (60 centimetara), što ukazuje na klasični rimski standard gradnje. Radi se o tri zida i jednom popločenju.

- Osim toga, naišli smo na prapovijesni keramički materijal kakvog nalazimo na gotovo svakoj istarskoj gradini. Marchesetti (tršćanski arheolog, op.n.) je 1903. godine popisao sto istarskih gradina koje su imale prstenasti oblik. Još uvijek se vode rasprave da li su to zbjegovi, stalna boravišta ili skloništa stočara u kojem su čuvali stočne resurse, kaže arheolog.

Prapovijesni se materijal ugrubo može datirati u kasnobrončano i željezno doba, od 1.500 godine prije Krista do vladavine Rimljana. - Ukoliko nađemo neki osteološki materijal, dakle životinjske kosti, antropološki materijal ili komad drveta za koji možemo sa sigurnošću reći da pripada tom sloju i kontekstu onda možemo obaviti analize, nastavlja.

Radi li se metoda datiranja C-14 u takvim slučajevima i koliko ona košta, zanimalo nas je.

- Radi se ako je riječ o dobrom uzorku, organskom materijalu ili ostatku karboniziranog drva, i ako ga možemo kvalitetno izuzeti, da nije izmiješan na površini, jer se tada pod djelovanjem svjetla i zraka kontaminira. Inače, analiza metodom C-14 nije tako skupa, jedan se uzorak može analizirati za otprilike dvije tisuće kuna, iako je najbolje napraviti više uzoraka, ali već s jednim može se dobiti okvirna datacija unutar 100-200 godina, odgovara Skelac.

Detekcija arhitekture

Za razliku od izgradnji kanalizacija gdje počesto doživljavaju negativna iskustva, hvali Hrvatske ceste za koje kaže da već dugi niz godina poštuju i predviđaju financijska sredstva i rokove za sve arheološke zaštitne radove prilikom gradnji novih cesta. Tako da s njima nema jadikovki da su konzervatori zaustavili radove.

Inače, posljednjih godina zaštitne radove sve češće umjesto djelatnika državnih ustanova obavljaju privatne arheološke tvrtke. Trenutno ih u zemlji ima desetak, a nude usluge zaštitnih istraživanja, terenskih pregleda, probnih sondiranja... Time se pojačala konkurencija, a time i efikasnost. Tvrtka Geoarheo bila je pionir u tome, prva je u Hrvatskoj uvela i georadar, a koriste magnetoradar, geoelektriku i dronove. Vrlo su stručno ekipirani: šest arheologa, četiri tehničara, geodet, geolog, informatičar i vanjski suradnici poput arhitekata, ali i lokalne radne snage koju doduše sve teže pronalaze. - Cilj je da se detektira arhitektura prije nego se kreće u kopanje, a tako se može predvidjeti koliko će otprilike trebati vremena i troškova da se neka lokacija istraži, pojašnjava Skelac, te dodaje da tako uspijevaju brzo i kvalitetno reagirati.

- Draž arheologije je da zaista ima taj CSI moment, taj istraživački moment. Uz svo arheološko predznanje uvijek imamo nekih iznenađenja. To je jako zgodno za elastičnost uma, jer nikad ništa nije zacementirano. Moraš uvijek imati na umu da neće sve biti po špranci. Tako i ovdje, imamo prapovijesne ostatke, a moguće je da se radi o manjem naselju. Sonda se nalazi u blagoj vrtači, ali na južnoj, sunčanoj strani gdje su tadašnji stanovnici pretpostavili zaštićeno naselje, a nisu ga primjerice postavili na sjevernoj ili sjeveroistočnoj strani gdje su i onda puhali hladni vjetrovi iz pravca Učke, pokazuje nam Skelac.

Kapelica i groblje?

Od jednog je stanovnika saznao da je pronašao kosti kada je sadio voćke, a od drugog da mu je djed pričao da se na obližnjem brdašcu u davnini nalazila kapelica i groblje.

- Međutim, sjećanja i lokacije iz djetinjstva mogu dosta odudarati od stvarnosti, mada bi se doista moglo raditi i o kapelici, tih je proporcija, nastavlja Skelac napominjući da su u ovoj fazi moguće samo radne hipoteze.

S obzirom na bogatstvo pokretnih nalaza te nastavak arhitektonskih elemenata izvan trenutnog iskopa, a u smjeru područja cestovnih radova, u koordinaciji s nadležnim Konzervatorskim odjelom u Puli proširili su zonu istraživanja na cjelokupno područje ponikve u kojem je otvorena trenutna sonda. Nova površina istraživanja iznosi približno 1.400 četvornih metara.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter