(D. ŠTIFANIĆ)
Tako u predstavi „Rinimo ga naprid“, našeg umirovljenog novinara i urednika Gorana Prodana, koja je premijerno izvedena prije četiri godine, govori Rade Radolović, pulski glumac angažiran u brojnim projektima te poznat i po svojim ulogama u predstavama Čakavske scene Istarskog narodnog kazališta
Dijalektom se uglavnom govori zbog ljubavi prema toj vrsti govora, zbog toga jer se tako kušelja u fameji, jer svi u selu kušeljaju, iz razloga što osoba živi i razmišlja dijalektom, osjeća ga kao sastavni dio sebe, želje za pripadanjem zajednici ili pak zbog nekih sasvim trećih razloga.
No, nekada se govori dijalektom i zbog potrebe posla. Dakako, svi oni koji su rođeni u nekom određenom arealu, ne govore nužno dijalektom tog područja, makar im cijele obitelji bile iz tih krajeva, i makar razumjeli taj govor i susretali se s njime svaki dan.
Pogrešan čovjek
Pjero: "Imaš ti muoj veštit?!"
Zvjezdana: "Kakav štit?!"
Pjero: "Ma veštit! Odijelo!"
Tako u predstavi „Rinimo ga naprid“, našeg umirovljenog novinara i urednika Gorana Prodana, koja je premijerno izvedena prije četiri godine, govori Rade Radolović, pulski glumac angažiran u brojnim projektima te poznat i po svojim ulogama u predstavama Čakavske scene Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula.
Radolović je glumio i u sapunici RTL-a „Pogrešan čovjek“ koja je još na programu, a aktivan je i na kazališnom i na televizijskom planu, kao i na onom edukacijskom raznim tečajevima glume i scenskog nastupa.
Iako je glumio u predstavama Čakavske scene, rodom je iz Istre i obiteljski vezan uz Istru, kod kuće nije govorio čakavski, ali se morao navaditi kušeljat ga za potrebe predstava. U biti, bio je okružen čakavštinom, ali se nije koristio tim govorom u svakodnevnom komuniciranju.
Premda u ovoj rubrici gosti govore dijalektom, ovoga puta bit će govora prije svega o odnosu prema dijalektu, njegovom usvajanju i naknadnom korištenju.
- Moj otac i cijela obitelj s njegove strane su iz Marčane. On govori dijalektom. Sretan sam što sam s te strane upoznat s čakavicom i volio bih da znam bolje kušeljat. No, kako sam odrastao u gradu, nisam naučio taj govor u onoj mjeri u kojoj bih volio da jesam. Otac me zbog toga zna često zafrkavati ("ča ti je to kiša? Dažd se reče) pa se trudim koliko god mogu, objašnjava Rade svoj odnos prema dijalektu.
- Na sreću, igrajući u INK-u i gotovo svim predstava Čakavske scene imao sam sreću raditi i učiti od autora, redatelja i kolega koji su sjajno baratali raznim istarskim dijalektima.
Furbaćona
Ipak, prvi i najdraži profesionalni susret s dijalektom bio je onaj s lindarskom čakavicom u prvom postavljanju „Furbaćone“ na scenu INK-a. Kako sam tada upisao akademiju kao stipendist INK-a, na probe sam stigao nešto kasnije, i od velike pomoći kod svladavanja tog prekrasnog dijalekta su mi bili sam autor Drago Lučić, kolege, pa i neki djelatnici INK. Kasnije sam se s lindarskom čakavicom susreo i predstavi „Lindarski kaban“ i na veliku moju radost, pa i radost kolega i publike u ponovnom postavljanju „Furbaćone“ na scenu nakon deset godina, kaže Rade.
- Jako me veseli što sam imao priliku raditi s ocem na prevođenju jedne scene iz predstave „Čorba od kanarinca“ na čakavicu koja se govori u Marčani. S onom koja se govori na području Poreštine mi glumci pa i publika susreli smo se kroz još jednu hit predstavu, „Rinimo ga naprid“ Gorana Prodana. O ljepoti tog jezika govori i činjenica da je gotovo sav tekst predstave zapamtila jedna moja prijateljica koja je rodom iz Međimurja.
Projekt Čakavska scena Istarske županije i INK-a za svaku je pohvalu. Tu su još dva sjajna projekta i predstave, u izvedbi kolega Valtera Roše „Mistero Buffo“ i projekt Aleksandra Bančića, „Štourice ud pol noći“ koji se služe čakavicom gotovo cijele Istre. Naravno, rado se prisjećam i drugih predstava koje su njegovale i publici približile istarsku čakavicu kao što su „Katina Gvardijanka“, „Trnjeroža“, „Burrrra“, „Štorija ud Otavija i Nikolete“, „Riva i druxi“, „Blak“ i mnoge druge. Žao mi je što ih sve iz glave ne mogu navesti, ali vjerujem da će se vaši čitatelji i gledatelji INK-a vrlo rado sjetiti svake. Trenutno igram u novoj hit komediji Teatra Gavran, „Sve o muškarcima“, koja će gostovati u Puli 4. srpnja na Kaštelu. I tu sam se, na sugestiju redateljice i radost autora, poslužio našim dijalektom. Kolegica Lana Gojak u drugoj njihovoj predstavi „Sve o ženama“ jednu cijelu ulogu igra na istarskom dijalektu, veli Radolović, objašnjavajući svoj stvaralački put povezan s tom dijalektalnom pričom.
Širenje beside
- Nadam se i volio bih kad bi se kroz projekt Čakavske scene i kroz Istarsku županiju naša besida mogla čuti i u drugim dijelovima Hrvatske. Uvjeren sam da bi im se svidjela. Kao što i mi rado čujemo druge dijalekte kada nam dođu u goste, ističe.
U predstavama Čakavske scene vidljivo je da neki glumci govore dijalektom i kući te da su vrlo uvježbani u tom govoru, kao materinjem, dok su se drugi samo silno potrudili i naučili taj dijalekt, kojime su u biti okruženi, ali nemaju toliko prilike koristit se njime.
Radolović smatra inspirativnim učenje nekog jezika-dijalekta radi potreba predstave, što je svakako vrlo važno i značajno za jednog glumca i za odnos prema sredini iz koje je krenuo u glumačke vode puno ozbiljnije i profesionalnije.
Gotovo istovremeno glumio je u nekoliko predstava, od dijalektalnih pa sve do dječjih, i sve to vrlo uspješno. Vodi i radionice za studente i odrasle osobe koje koristeći glumačke vježbe i tehnike pomažu ljudima razne životne dobi i raznih profesija prilikom treme, odnosno straha od javnog nastupa, mucanja, problema s glasom i govorom te doprinose boljoj interakciji s drugima
Uz sve to, saznajemo da je i, kada mu obveze dopuste, jedan od pulskih zimskih kupača, te da učestalo, kada je temperatura mora i podosta niska, usred zime zapliva na Lungomareu. Voli brati gljive i šparuge te druženje s dragim ljudima.