foto Samir Cerić Kovačević
Riječka umjetnica rodom iz Pazina Luisa Ritoša je za grožnjansku prezentaciju pripremila zanimljiv projekt pod nazivom "Vortex" u kojemu promatraču nudi svojevrsnu igru mutiranja postupaka i materijala * Drugi dio Galerije Fonticus posvećen je fotografijama profesionalnog fotografa Samira Cerića Kovačevića
Gradska galerija Fonticus Grožnjan nastavlja svoju redovitu djelatnosti i ovih je dana, uz pridržavanje epidemioloških mjera, ugostila dvoje umjetnika s njihovim novim samostalnim izložbama.
Riječka umjetnica rodom iz Pazina Luisa Ritoša je za grožnjansku prezentaciju pripremila zanimljiv projekt pod nazivom "Vortex" u kojemu promatraču nudi svojevrsnu igru mutiranja postupaka i materijala, zanimljivo promišljanje mijene svedene na formate radova.
Jedinstvene mogućnosti igre
- Pred nama su ishodi propitivanja nepredvidljivih formi, kolora, osobne ekspresije i djelovanje na promatrača. Autorica se služi slikarskim postupcima. Materijal i tuš u bojama tretirani su kao nositelji oblika, a odnos autorice prema oboje krajnje je intimistički. Na površinama nalazimo intervencije, slojevanje, premazivanje, prelijevanje, otiskivanje. Nakon akcionističkog djelovanja, odnosno konačnog rada, autorica se zaustavlja u galeriji da s nama podijeli fascinaciju mogućnostima igre. Pred nama su trenuci koji se ne mogu ponoviti. Stilska nedefiniranost i oblikovna nedosljednost omogućuje čitanje ovih holograma na više nivoa. Radovi asociraju na poznati psihološki Rorschachov test mrljama. Ispitanici tijekom testa izgovaraju što vide, iskazujući prve asocijacije. I ovdje nas umjetnica poziva na iskaz dojmova viđenjem radova. Tako će promatrač postati sudionikom ovog projekta, rekao je o izloženim radovima kustos Galerije Fonticus Eugen Borkovsky.
Ispod svakog rada umjetnica je postavila papir na kojemu promatrači upisuju svoje impresije, asocijacije. Autorica promatrača ostavlja samog u "bijeloj kocki" kako bi skupio hrabrost i iskazao dojam o ponuđenim oblicima, dao svoj komentar o viđenom, što su posjetitelji, kojih je ovaj put bilo dosta, koristili prenoseći autorici svoje dojmove o postavu koji odiše neprestanim gibanjem, promjenama ili nestalnosti pojava u prirodi.
Luisa Ritoša je diplomirala likovnu kulturu, izborni predmet slikarstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Od 2007. do 2012. godine bila je predsjednica udruge Arterija suvremene umjetnosti Rijeka, u sklopu koje se bavila organizacijom izložbi, te organizirala je više od stotinu samostalnih izložbi autora iz šire regije. Od 2008. do 2019. godine u Udruzi Leonardo vodila je radionice crtanja i slikanja za sve uzraste. Likovne osvrte objavljivala je u studentskom časopisu Re. Svoje radove i izvedbe performansa predstavljala je na mnogim kolektivnim i samostalnim izložbama te umjetničkim manifestacijama.
Istraživanje granica fotografije
Drugi dio Galerije Fonticus posvećen je fotografijama profesionalnog fotografa Samira Cerića Kovačevića, rođenog u Brtonigli, sada sa zagrebačkom adresom. Autor se fotografijom profesionalno bavi niz godina, istražujući tako različite teme, uključujući portrete, dokumentarnu fotografiju, trenutke u svakodnevnici, čovjekovu povezanost s prirodom… Njegov rad propituje granice fotografije kao dokumentarnog istraživanja i osobnog doživljaja, pri čemu se služi prirodnim svjetlom kako bi istražio "nevidljivi" dio identiteta subjekata koje fotografira. Radi i kao službeni fotograf za brojne manifestacije u Hrvatskoj i u nekoliko država Europe. Svoje radove predstavio je na više samostalnih i nekoliko selektiranih, grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
Za svoje predstavljanje u Galeriji Fonticus odabrao je kolekciju fotografija pod nazivom "Transkripti prostora", zapravo seriju autorskih bilježaka fotografskom kamerom.
- Ovu izložbu predstavljam kao projekt jer nosi karakteristike promišljene cjeline. Asortiman je vezan uz problematiziranje stanja i dojam recentnog trenutka. Tu su vrata, prozori, ponegdje bilješka situacije interijera te promjene koje su se dogodile u vremenu, npr. rast biljaka izvan, ali i unutar interijera. Tek na manjini radova zapažamo proširene kadrove ruševnog, zapuštenog arhitektonskog zdanja. Ponegdje nalazimo grafite na zidovima, ali autor im ne pridaje značenje. Važniji mu je odnos interijera i eksterijera. Tragovi vremena, istrošenost materijala, promjene unutar vremena postaju likovni materijal. Fotografija u pristupu Samira Cerića Kovačevića dramatičnost dobiva izborom izreza. Planovi, površine na radovima u optimalnoj su komunikaciji s formatom. Čvrsta kompozicija, bogatstvo, često tonskih gradacija, solidno uvećanje, pojavljuju se kao bitne karakteristike fotografskog projekta. Sasvim realistični motiv dobio je autorstvo vrsnim kadriranjem. Od raspadnutog štoka dobivamo ideju okvira. Umjetniku je važna igra odnosima planova i vizualne asocijacije smisla. Radovi nose oznaku materijalnosti motiva, ali uz to i njegovu promjenjivost, nestalnost. Mi prepoznajemo oblike koji u autorovoj interpretaciji postaju neka nova realnost, prenio je svoje dojmove o fotografijama Samira Cerića Kovačevića kustos Borkovsky dodajući da se fotografijama, bez režije, uz minimalno kadriranje, bilježe zatečene situacije. Umjetnik krade trenutak, atmosferu, a krađa biva sažeta u format umjetničkog ciklusa. Pozdrav prirodi zapisan u proboju svjetlosti.
Već je postala praksa da se otvaranje izložbi i predstavljanje umjetnika iz epidemioloških razloga obavlja u gradskoj Lođi, ispod Galerije Fonticus, nakon čega posjetitelji samostalno obilaze prostore Galerije.