ZAGREB
FSK: Magdalena Blažević i Jamal Ouariachi o poniranjima u dubine duše
(Hina/EPA)
Festival svjetske književnosti nakladnika Frakture spojio je u petak u svojem programu "Dvostruki portret" mostarsku književnicu Magdalenu Blažević i nizozemskog pisca Jamala Ouariachija, dvoje autora koje povezuje zanimanje za osobna iskustva unutar šire, velike povijesti.
Razgovor s autorima u Knjižari Fraktura moderirala je spisateljica, novinarka i aktivistkinja Antonela Marušić. Predstavljajući Jamala Ouariachija (1978.), čiji je roman "Glad" (2015.) nagrađen 2017. Europskom nagradom za književnost nedavno objavljen u izdanju Frakture i prijevodu Maje Weikert, Marušić je kazala kako je riječ o izrazito ambicioznome djelu u kojemu se autor unutar okvira ljubavne priče, na gotovo 700 stranica bavi jednom od najprovokativnijih tema u suvremenim zapadnim društvima – pedofilijom.
Ouariachi, koji se razgovoru pridružio putem videolinka iz Nizozemske, otkrio je kako je roman inspiriran životom liječnika Carletona Gajduseka, istraživača i dobitnika Nobelove nagrade kojega je osobno pozvao, osuđenog za spolno zlostavljanje posinka.
Pogled iznutra na kontroverznu temu
"Ono što me fasciniralo je da je, nakon što je odslužio kaznu, počeo braniti pedofiliju. Često je imao bijesne izljeve o tome da smo mi u zapadnom svijetu licemjerni, branio je spolne odnose s djecom i dječju seksualnost uopće. Počeo sam razmišljati o tome što mu se dogodilo? Je li pukao u zatvoru ili je naprosto odlučio braniti ono za što su ga optužili jer je znao da je svejedno, da je ionako zauvijek stigmatiziran, bez obzira da li je nevin?", kazao je pisac.
Gajdusek je umro 2008. i Ouariachi nikada nije saznao istinu, ali je zato napisao roman u kojemu je pokušao kroz prema njemu modeliran lik Alexandera Laszla navesti čitatelja da shvati da se zapravo s nekim njegovim idejama čak i slaže. "Na primjer, s činjenicom da je vrlo čudno da djeci dopuštamo da na televiziji gledaju mnogo nasilja a ne dopuštamo im da gledaju spolni odnos, koji je zapravo izričaj ljubavi. To je zaista čudno i licemjerno i možda bi se trebalo promijeniti – možda bismo trebali biti malo opušteniji kada govorimo o spolnosti. Jer djeca znaju za spolnost, ona su spolna bića", objasnio je Ouariachi.
Nije se, kako je rekao, pribojavao da bi roman mogao biti shvaćen kao obrana pedofilije, jer u njemu i ne želi dovesti u pitanje kontroverznost pedofilije kao takve, već samo ponuditi čitatelju različita gledišta, različite perspektive. "Kao roditelj trogodišnje kćeri itekako mogu razumjeti bojazan koju svaki roditelj ima kad je riječ o spolnom zlostavljanju djece. To je razlog zašto je dio knjige ispripovijedan iz stajališta Aurelie, Alexanderove bivše ljubavnice koja je u knjizi majka male djevojčice. Htio sam ta gledišta sukobiti", kazao je.
Pripremajući se za roman, proveo je mjesec dana u Etiopiji, gdje je smjestio dio radnje, u doba velike gladi 1984., po čemu je knjiga i dobila ime. "Sjećam se slika s televizije iz toga doba; bilo je to jedno optimistično doba, sa svim onim rock zvijezdama koje su pjevale 'Do they Know it's Christmas' i 'We are the World'. Poslije smo postali dosta cinični, jer naravno da nije bilo moguće samo tako spasiti čitav kontinent", kazao je Ouariachi, koji je, prije nego što se posvetio pisanju, bio psiholog i radio kao online terapeut.
Autentična svjedočanstva obavijena aurom magije srednje Bosne
Poniranjem u dubinu mrakova ljudske duše u svojim se nagrađivanim kratkim pričama bavi i mostarska književnica Magdalena Blažević, čiji je prozni prvijenac, zbirka priča "Svetkovina", upravo objavljena u izdanju Frakture i najavljena kao jedna od najboljih domaćih debitantskih knjiga posljednjih godina. Govoreći o svojim pričama, koje su uvijek uokvirene prostorom ruralne težine i seoskih žena, jako obojene melankolijom, sumornošću i jezom, a svaka priča započinje kratkim lirskim rečenicama pisanima poput filmskog scenarija, autorica je istaknula da je njezina poetika rezultat odrastanja u srednjoj Bosni u drugoj polovici prošlog stoljeća.
Tragajući za pričama koje iz čitateljske pozicije smatra dobrima, Blažević puno razgovara sa ženama s kojima je rasla. Od njih uzima sirove činjenice koje potom proširuje svojom fikcijom a nikada ju, kako je istaknula, ne zanima kolektivno, već pojedinac i oni najdublji osjećaji do kojih se može doći - "kopati sve dok ne vidim da ne mogu dalje".
Junakinje njezinih priča uvijek su žene koje trpe ili čine – prema drugim ženama, prema djeci - različite vrste nasilja, te rijetko osvještavaju svoju ulogu u patrijarhatu i reproduciranju tog patrijarhata. Autorica je kazala kako je za svoju novu zbirku namjerno birala priče koje ne nude nadu, jer u svijetu u kojem njezine junakinje žive, nije ni moglo biti drugačije.
Piše roman u kojemu djevojčica pripovijeda vlastitu smrt
"One se bore za goli život, bore se da prežive. U tom svijetu nije lako ni muškarcima, ali ja ne pišem o njima - ne zato što me ne zanimaju, nego zato što ih ne mogu razumjeti", rekla je Blažević, koja je pisati počela relativno kasno, sa svojih 35 godina, i u tri se godine etablirala kao jedan od najzanimljivijih novih glasova na regionalnoj književnoj sceni.
"U pet sam godina rodila troje djece, a sad kad su narasla, otvorilo se neko vrijeme i točno sam znala kako ga želim ispuniti. Mislim da nije loše što sam počela malo kasnije, jer teme o kojima govorim ne bih mogla obraditi s 25, a sada mogu, kad znam što znači biti nečija žena, majka, roditi dijete, kada znam neke stvari koje se događaju sa zrelim godinama", kazala je.
Upravo dovršava i svoj prvi roman, u kojemu piše o stvarnoj ratnoj traumi, a priču priča mrtva djevojčica koja, na granici jave i sna, pripovijeda svoju smrt. "Oduvijek sam znala da ću napisati taj roman, jer tu sam priču napisala s 12 godina na prvu godišnjicu smrti te djevojčice. Strašno se bojim zaborava, zapisala sam je tada u svoj dnevnik jer sam se bojala da ćemo je inače zaboraviti", otkrila je autorica. Kratka priča nastala po istome motivu pod nazivom "Kapa" nalazi se i u njezinoj zbirci "Svetkovina".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
