Tijekom ovoga proljeća, rodom Puljanka Ester Carloni trebala se ponovno predstaviti pulskoj publici izložbom svojih starih fotografija. No, zbog dobro poznate situacije izložba čeka neka bolja vremena, a Carloni je htjela s čitateljima našeg lista podijeliti neke uspomene i isječke iz Pule kakva bijaše nekada

Boravak u kućama dovodi do reminiscencija, nostalgije za nekim proteklim vremenima, a u ovim trenutcima, sva prošla vremena su ljepša i značajnija. Mnogi koriste i priliku za prelistavanje foto-albuma i prisjećanje na epizode iz prošlosti, gdje i urbani pejzaži postaju dijelom kolektivnih uspomena.

Tijekom ovoga proljeća, rodom Puljanka Ester Carloni trebala se ponovno predstaviti izložbom svojih starih fotografija Pule Puljanima i gostima. Bila bi to treća pulska izložba fotografija ove autorice, koja je prvu izložbu imala u Galeriji Makina u rujnu 2014., a iduću u studenom 2017., također u istome prostoru.

No, zbog dobro poznate situacije izložba čeka neka bolja vremena, a Carloni je htjela s čitateljima našeg lista podijeliti neke uspomene i isječke iz Pule kakva bijaše nekada. U biti, ima tu i fotografija iz neke dalje prošlosti, ali i iz one recentne, a činjenica da su sve crno-bijele daje im neki poseban štih, posebnu patinu, duh i dah nekih prošlih vremena.

Povratak rodnome gradu

Ester Carloni rođena je 1952. godine, a napustila je Pulu, svoj rodni grad, s nepunih pet godina i otišla s roditeljima put Italije. No, uvijek se vraćala rodnom gradu kod rođaka i prijatelja, najprije s roditeljima, a potom i sa sada nažalost pokojnim suprugom te s djecom, danas odraslim osobama.

Strastvena je fotografkinja, te je svake godine, posebice nakon umirovljenja, provodila po nekoliko mjeseci u Puli, gdje je i dalje fotografirala razne kadrove, bilježeći promjene kroz vrijeme.

Ona je samouka fotografkinja, najviše voli raditi u crno-bijeloj tehnici te razvijati fotografije, gledati ih i prelistavati albume. Iako je klasično razvijanje fotografija danas sve slabije zastupljeno i malo tko razvija crno-bijele filmove, Carloni kaže da u Bresciji, gradu u kojem živi, ima još onih koji se time bave.

Premda je ovih dana zabrinuta zbog razvoja situacije s koronavirusom te već duže vremena ne izlazi iz kuće, stalno misli na Pulu. Nada se da će opet provoditi tu svoja ljeta, fotografirajući i prisjećajući se na djetinjstvo, mladost, izlaske i najljepše trenutke svoga života.

Njezina najstarija fotografija, gdje autorica portretira svoju sestru, nastala je 1966. godine. Ester je tada imala 14 godina, a njezina sestra svega godinu dana.

Ester Carloni ističe da se Pula, od doba njezine mladosti, preko odrastanja do danas, uvelike promijenila, da nema više one spontanosti, druženja, cjelodnevnog provođenja vremena pored mora, kada su se ljudi družili u velikim skupinama te su se i u neimaštini znali zabavljati. Uz to, više se ni ne vodi toliko računa o tome da svatko ima svoj komad plaže, svoj prostor pored mora.

Brojne promjene

Gradska jezgra je, veli, naravno, sukladno s vremenom, doživjela brojne promjene, što je i normalno, tako da su se i određeni kvartovi promijenili, a upravo je fotografija jedno od sredstava koje na najbolji mogući način može prikazati te promjene.

To je i svojevrsni crno-bijeli album uspomena i impresija o Puli i kroz Pulu. Carloni voli portretirati i ljude, ali ovoga puta naglasak je na fotografijama određenih gradskih vizura.