DANAS JE Svjetski dan kazališta
Dijana Vidušin: Bez kazališta mogu živjeti, ali ne želim!
Dijana Vidušin, CROPIX
Jučer sam pročitao tweet koji kaže: "Ne smijemo dozvoliti da nas karantena gurne u pisanje poezije i druge umjetnosti za koje nemamo talenta!" Upravo se s time borim svakoga dana. U ovom vremenu bez kazališta želim vam sretan Svjetski dan kazališta. Ionesca bi ova rečenica razveselila, kaže redatelj, koreograf i plesač Matija Ferlin
Upravo zbog preciznog a nadahnutog uvida, ovaj tekst posvećen današnjem Svjetskom danu kazališta, prije naših istarskih redatelja, glumaca i dramskih pisaca, otvorit ćemo Carlosom Celdranom (1963) kubanskim redateljem, dramatičarom i sveučilišnim profesorom kazališne režije, koji je imao čast da prošle godine bude autor međunarodnog pisma za Svjetski dan kazališta. Napisao je tada i ovo: "Svi kazališni majstori umiru u svojim neponovljivim trenucima lucidnosti i ljepote, svi nestaju na isti način, ne ostavljajući za sobom više značenje koje bi ih zaštitilo ili učinilo slavnima".
- Ne vrijedi nikakvo priznanje naspram sigurnosti koja je u srži našeg posla: stvarati trenutke istine, metafore, snage i slobode u trenucima najveće neizvjesnosti. Neće ih nadživjeti ništa drugo do podataka ili zapisa o njihovim radovima na video snimkama ili fotografijama koje će biti samo blijeda natruha onoga što su učinili. Jer će, uvijek, u tim zapisima nedostajati tihe reakcije publike koja u jednom trenutku shvati da ono što se događa na sceni, ne može ni prevesti ni naći u vanjskom svijetu, da je istina koja se prikazuje jedno životno iskustvo, na trenutak jasnija od života samog, sjajno je ustvrdio Celdran, koji je 1996. osnovao kazališnu trupu pod imenom Kazalište Argos u kojem njeguje europski klasični repertoar (Ibsen, Strindberg, Brecht, Beckett) te postavlja suvremene latinoameričke autore.
Svjetski dan kazališta je projekt koji je pokrenuo Internacionalni teatarski institut (ITI), međunarodna UNESCO-va udruga osnovana s ciljem povezivanja kazališnih ljudi te lakšeg protoka informacija. Svake se godine 27. ožujka u tisućama kazališta širom svijeta čita međunarodna poruka. Na taj dan običaj je da se pročitaju poruke prije početka predstave, no jasno je da će to ove godine - zbog aktualne pandemije koronavirusa - eventualno biti učinjeno uoči večerašnjih online predstava.
Nazivajući kazalište svetištem, pakistanski dramski pisac Shahid Nadeem, autor ovogodišnje međunarodne poruke, napisao je, među ostalim i ovo: "U današnjem svijetu gdje su predrasude, mržnja i nasilje u porastu, a naš planet tone sve dublje i dublje u klimatsku katastrofu, nužno je da obnovimo našu duhovnu snagu. Moramo se boriti protiv apatije, letargije, pesimizma, pohlepe i nemara prema svijetu u kojem živimo, prema planetu na kojem živimo. Kazalište ima ulogu, i to plemenitu ulogu, u osnaživanju i pokretanju ljudske vrste da se uzdigne sa svojega puta u bezdan. Ono može uzdići pozornicu, prostor izvedbe, i pretvoriti ga u nešto sveto".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
