Večer zavičajne umjetnosti i poezije
ČAKULODA NA ŠPINI Hrvatski narod je trojezičan - Hrvati govore tri jezika
Tvrdim da je hrvatski narod trojezičan, dakle Hrvati govore tri jezika, standardni štokavski i dva književna jezika kroz povijest koja su u 19.stoljeću maknuta na marginu i koji nisu varijeteti štokavštine, što mnogi naši lingvisti tvrde, već su entiteti. To su kajkavski i čakavski, rekao je prof. dr. sc. Joško Božanić s Visa
Ovogodišnja Ćakuloda, večer zavičajne umjetnosti i poezije, umjesto na tradicionalnom Torionu, zbog koronavirusa održana je na Špini, ljetnoj pozornici u Starom gradu uz poštivanje svih epidemioloških mjera. Okupili su se i ovaj put pjesnikinje i pjesnici koji stvaraju na labinjonske cakavice i čakavice, ali i Ćakulodama, uvijek vjerni dijalektalni pjesnici iz Istre. No, ovogodišnja Ćakuloda u goste je pozvala i Komižane s otoka Visa koji su se, poput Grada Labina koji je zaštitio svoju labinjonsku cakavicu, izborili za dobivanje statusa nematerijalne kulturne baštine za svoj cokavski govor.
Čakavština - narječje ili jezik
Prof. dr. sc. Joško Božanić s Visa održao je predavanje na temu "Čakavština - narječje ili jezik" a književnica Jadranka Mardešić Komac iz Splita kazivala je stihove. Inače, profesor emeritus Joško Božanić s Filozofskog fakulteta u Splitu, istaknuti je književnik i filolog, profesor stilistike i voditelj niza znanstvenih projekata te dobitnik niza nagrada i priznanja.
- Tvrdim da je hrvatski narod trojezičan, dakle Hrvati govore tri jezika, standardni štokavski i dva književna jezika kroz povijest koja su u 19.stoljeću maknuta na marginu i koji nisu varijeteti štokavštine, što mnogi naši lingvisti tvrde, već su entiteti, sustari na svim jezičnim razinama fonetike, morfologije, tvorbe riječi, sintakse. To su kajkavski i čakavski a u fokusu mog interesa je naravno čakavski , ja sam čakavac ili preciznije cakavac s otoka Visa. Isto kao što je labinjonski zaštićen kao nacionalna nematerijalna kulturna baština, tako sam ja uspio i Viške idiome zaštititi kao nacionalno kulturno dobro, rekao je prof. Božanić te ispričao pritom i jednu anegdotu. Naime, prije više godina jedna gospođa ga je nazvala u večernjim satima iz Zagreba i rekla kako je pripremala večeru u kuhinji i na televiziji čula labinjonski, a na ekranu je bio on, Joško Božanić iz Komiže. Dakle, ona je u Božanićevom komiškom govoru na dijalektu prepoznala labinjonski!
- Vidite, nevjerojatno da na takvoj distanci kao što su Komiža i Labin postoji takva jezična sličnost, morfološka i fonetska i to je podloga mojoj tezi da je cakavski zapravo bio primarni idiom kojeg su Slaveni iz dubine kopna doveli na more i otoke i da je postojao kontinuum cakavskog od Dubrovnika pa do Istre. Sada su tu male oaze, na Visu, Hvaru, Braču, Trogiru, Pagu, Rabu, Malom Lošinju Labinu itd. Došao sam tu da podržim Labinjane da očuvaju svoju baštinu. Prema UNESCO-u, najveća baština je upravo jezik jer se jezikom prenose umijeća, znanja i memorija naroda. Najugroženiji segment kulturne baštine je upravo jezik, pogotovo u vremenu raskola između generacija i novih fenomena. Vrlo je važna sustavna briga o jeziku, rekao je Božanić.
Nematerijalna baština Hrvatske
Predsjednica Udruge "Marko Uvodić Spličanin" Jadranka Mardešić iz Splita koja je zaštitila splitski govor, osnivačica je Katedre Čakavskog sabora podružnice Split čiji je predsjednik Božanić, a utemeljila je i Udrugu za očuvanje splitske čakavice "Marko Uvodić Splićanin".
- Obožavam cakavicu i čakavicu i podupirem sve ovakve manifestacije koju imaj za cilj njihovo očuvanje. Mi smo prije dvije godine u velikom kazalištu u Splitu, uz potporu naše županije, organizirali priredbu 'Gdje je nestalo ča' i bile su prisutne sve katedre, a gosti su nam bili i Labinjani koji su svirali na sopelama. Bilo je prekrasno, rekla je Mardešić.
Dr. sc. Ivana Nežić koja se već više od deset godina bavi znanstvenim istraživanjem i opisivanjem labinske cakavice, odnosno govora koji pripadaju labinskoj skupini, održala je predavanje u kojem je analizirala jezik šest labinskih pjesnikinja, a rezultati su objavljeni u doktorskoj disertaciji "Fonologija i morfologija čakavskih ekavskih govora Labinštine" iz 2013. godine. Posljednjih godinu i pol dana intenzivno se bavi proučavanjem dijalektalne književnosti nastale na labinskoj cakavici, opisujući jezični izričaj kojim se u svojemu stvaralaštvu služe mnogobrojne autorice i autori s Labinštine.
Manifestaciju je otvorila zamjenica gradonačelnika Federika Mohorović Čekada koja je podsjetila na prvu Ćakulodu održanu po lošem vremenu u muzeju, da bi lani dobili dugoočekivano priznanje labinske cakavice kao hrvatske kulturne nematerijalne baštine.
- Očekujem od vas lepe besedi, da ta horta iz Zagreba na bude zadnja i da si skupa mantinjomo tu našu lepu besedu, rekla je Mohorović Čekada.
Trosatni program vodili su Daniel Mohorović i Loredana Ružić Modrušan, a nastupili su kantautorica Elis Lovrić i članovi RKUD-a Rudar iz Raše Lari Višković i Đino Bučić.
Prva se na pozornicu popela Novigrađanka s rabačkom adresom Zlata Jurcan Vukelić, a za njom su se u malom maratonu smjenjivali dijalektalni pjesnici na labinskoj cakavici s Labinštine i njihovi gosti. Svoje su stihove kazivali Mario Višković, Orijana Jurčević, Ornela Gergorić, Sanja Depikolozvane i nagrađeni s pićanskog Feralića Zdenka Načinović, Daniel Mohorović, Elis Baćac, Nikola Šumberac, Neda Milenkovski, Elis Lovrić, Silva Tenčić, Adriano Šćulac, Mladen Bastijanić, Željka Fonović i Valentina Načinović. Nastupili su i gosti pjesnici iz Istre Gracijela Putina iz Brajkovići sa psom što je posebno razveselilo publiku, Nevia Kožljan iz Barbana, Branko Valić iz Raklja, Davorka Flego iz Pazina i Miloš Dodić iz Svetog Lovreća Pazenatičkog.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
