Alessandro Mocenni predstavio novi roman: Pravi i metaforički skokovi kao lajtmotiv

(Snimila Vanesa Begić)

Odsjek za talijanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli upriličio je predstavljanje romana "Il giro di Stoia" talijanskog književnika i novinara s pulskim korijenima Alessandra Mocennija.

U razgovoru s izv. prof. dr. sc. Elianom Moscarda Mirković, Mocenni je kazao da se radnja romana odvija 1982. godine, na pulskoj Stoji, gdje autor donosi priču u kojoj se osobna memorija prožima s kolektivnim pamćenjem, pružajući dojmljiv prikaz odrastanja u razdoblju važnih društvenih, kulturnih i političkih promjena.

- U ljeto 1982. godine u Puli natjecanje u skokovima u vodu postaje povod za priču o svijetu na granici dvaju identiteta. U pozadini istarske obale, između bijelog kamenja i mora socijalističke Jugoslavije, skupina trinaestogodišnjih i četrnaestogodišnjih dječaka našla se na mjestu koje im je i domovina i tuđina. Neki od njih su djeca talijanskih prognanika, koji su tijekom egzodusa odlučili otići u Italiju, drugi su rođeni u Puli, ali svi traže svojevrsnu ravnotežu između obiteljske tradicije, kao i kulturne pripadnosti i sadašnjosti obilježene dubokim proturječjima.

Godina 1982. nije slučajno odabrana, to je godina kada je Italija, nakon dugo vremena, postala ponovno svjetski prvak u nogometu, godina nakon onih olovnih kada su stvari s jedne strane krenule na bolje, a s druge strane, u tadašnjoj Jugoslaviji počela je po malo kriza, energetska, vožnja parni-neparni, po malo su počele pristizati i vijesti o pobunama s Kosova… Za protagoniste ove knjige posljednje ljeto provedeno zajedno, u ključnoj godini za Italiju i Balkan, odvija se u simbiozi trenutaka skokova i ronjenja i trenutaka spoznaje a već je u zraku prisutna neka napetost kao kontrapunkt bezbrižnom djetinjstvu i odrastanju, veli Mocenni.

Kazao je da je u ovoj knjizi prisutan i njegov brat blizanac Simone, inače poznati umjetnik, te brat Riccardo, s nekim uspomenama, a premda je knjiga plod mašte, u smislu likova, vremena i mjesta radnje, ima tu i istinitih događaja, okolnosti, a najautentičniji lik je Ziabianca, tako, namjerno spojeno napisano.

Pula sa svojim ljetovalištima i višeslojnom prošlošću postaje pozornica prijateljstava, ukrštenih sudbina i života obilježenih vremenom, rekli su Mocenni i Moscarda Mirković u razgovoru.

Bilo je govora i o puležanskom dijalektu, te o činjenici da je to knjiga o djeci te posvećena djeci, potomcima one generacije koja je ili napustila rodnu grudu uslijed egzodusa ili pak odlučila ostati.

- Ne koristim dijaloge o pripovijedanju namjerno, svjesno sam to odlučio, da ne bi bilo filmskih glasova, da svaki čitatelj iz naracije može dokučiti i interpretirati štivo na osoban način. Tu su i skokovi u pravom smislu - ljeto, more, klinci uživaju, ali i skokovi memorijom, kroz memoriju. Osamdesete su nam godine jako bliske, ta je povijest recentna, još je sve to svježe i razmišljao sam kako to predočiti i interpretirati.

Unio sam tu i neka gastronomska iskustva, primjerice kakve su bile pizze nekada, u Jugoslaviji nije postojala ta tradicija pizza, za razliku od Italije, a sjećam se i prvih pizza u Puli kod Tomasa, te potom pizza sa šunkom i sirom, drukčijim od onih talijanskih, a opet tako specifičnim. Putovanje je to i u sjećanja koja prolaze srcem Istre, priča je to o egzodusima, a prije svega o nikad zaboravljenim korijenima, kazao je Mocenni koji se prisjetio i svojih novinarskih početaka u Puli te kako je puno naučio od pokojnih Luigija Barbalicha i Giovannija Tognona, kao i od kolege Valmera Cusme.

Zahvalan je i ocu Gualtieru i danas nažalost pokojnoj majci Alici, što su ga od rođenja upoznali s ljepotom Stoje, gdje je prvi put bio sa svega par mjeseci i odmah su ga "potočali" i spojio se s tim sasvim posebnim morem. Govorio je i o tome da je za neke bliske ljude Alessandro, a za druge jednostavno - Saša.

Alessandro Mocenni (Milano, 2. ožujka 1970.) oduvijek pokazuje interes za istarske i povijesne teme. Novinarsku karijeru započinje 1994., u redakciji na talijanskom jeziku HRT-a – Radio Pule, gdje je dvadeset godina vodio rubriku kulturno-povijesne tematike "Lo sapevate che?" (Jeste li znali?). Istovremeno je radio kao suradnik pulske redakcije novina na talijanskom jeziku La Voce del Popolo.

Od 1998. počinje njegova suradnja s talijanskim radiopostajama, najprije na RTL-u (102.5) do 2000., zatim na RDS Radio Dimensione Suono, jednoj od glavnih privatnih talijanskih radiopostaja, gdje vodi emisije s vijestima iz aktualnosti, politike, kulture i sporta. Od 2002. radi za MF Dow Jones News, novinarsku agenciju specijaliziranu za financije, joint venture talijanskog Class Editori i američkog Dow Jonesa. Tu je pratio najvažnije ekonomske novosti u Italiji, od poznatih afera i suđenja za bankarske poslove pa sve do smrti Giovannija Agnellija te novosti vezane za Sergia Marchionnea koji je preuzeo vodstvo Fiata, a još ranije pratio je slučaj Parmalat, za što je dobio nagradu grupacije Dow Jones.

Njegove su tekstove objavili i Wall Street Journal te MF – Milano Finanza. Bio je i jedan od suradnika za knjigu o poduzetništvu, savjetnik za hrvatska pitanja prilikom realizacije romana Balcanica, kao i savjetnik za pitanje Fiata za esej objavljen u Americi "Mondo Agnelli, Fiat, Chrysler, and the Power of a Dynasty". Dobio je počasnu plaketu Konzulata RH iz Milana za širenje kulturnih veza Hrvatske i Italije. Trenutno radi za novinarsku agenciju MF Newswires.