Pulski umjetnik Branko Gulin velikom interdisciplinarnom izložbom "Šaman - zanatlija - umjetnik" do 31. ožujka predstavlja se u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca u Puli. Uz izložbu, na čijem će zatvaranju biti predstavljena njegova istoimena knjiga, razgovaramo s umjetnikom.

- Neki od radova koje predstavljate na ovoj višeslojnoj izložbi nastali su još 80-ih godina prošlog stoljeća. Posebice skulpture u drvu, kao i crteži, odnosno skice za skulpture. Je li od tada i nastajala ova izložba, koliko je 17 godina života i rada u Americi pridonijelo ovakvom pristupu?

- Ideja o povezivanju šamana, zanatlije i umjetnika rađala se u jednom dugom periodu, otprilike 40 godina. Prvi crteži ciklusa "Ponovno rođenje Venere" datiraju od 1982. i cijelo vrijeme sam podsvjesno imao tu ideju koja se iskristalizirala u mom elaboratu koncepcije izložbe koji sam predložio Arheološkim muzeju Istre s namjerom da izložim svoje radove u prostoru Svetih srca. Moj pristup stvaralaštvu je multidisciplinaran i uglavnom konceptualan. Najčešće ne radim pojedinačne radove, već cikluse radova koji mi omogućavaju da ideju materijaliziram u konzistentan sadržaj. Kako bih postigao izvrsnost izvedbe, maksimalno koristim zanatske vještine koje imam, između ostalog, lijevanje bronce što sam usavršio u Americi. Naravno da ideja i rad moraju zahvatiti kontekst. U Americi sam spoznao razliku između poimanja konceptualne umjetnosti u odnosu na Europu. Ovdje je ideja najvažnija, kontekst je manje važan, a izvedba nije toliko važna. Čini mi se da je umjetnička praksa u Europi došla u slijepu ulicu, jer onaj koji piše i interpretira neki rad postao je dovoljan sam sebi i bitniji od onoga tko je rad napravio, ako je uopće išta i napravio. Tu će se vjerojatno dogoditi radikalan preokret, ako se misli ići dalje.

- Po struci ste diplomirani politolog, radili ste, između ostalog, i kao srednjoškolski profesor, kustos, ali i likovni kritičar u Glasu Istre. Po vokaciji ste umjetnik, izlagali ste diljem svijeta. Na vašoj izložbi multidisciplinarnost se čita na nekoliko razina - od umjetničkog iskaza, preko tematskih cjelina do promišljanja uloge umjetnosti. Uloga umjetnosti danas?

- Moj interes, kada sam počeo studirati bili su filozofija i indologija, međutim, shvativši da mi ta znanja neće dati podlogu za kontakt sa stvarnošću, prekinuo sam taj studij i diplomirao na Fakultetu političkih znanosti. Budući da nisam završio umjetničku akademiju, u svom umjetničkom radu morao sam samostalno usavršavati tehnologije i zanate za što sam uvijek imao velik interes. Imao sam sreće da sam u Americi mogao biti deset godina asistent u ljevaonici umjetnina u bronci kod akademskog kipara Nikolasa Legerosa i dodatno sam savladao likovna znanja i taj majstorski i najsofisticiraniji kiparski zanat. Sada mogu učiti druge, organizirati ljevaonicu i rad u njoj.

U životu sam radio niz poslova koji su mi omogućavali egzistenciju. Zarađivanje za egzistenciju nisam nikada povezivao sa svojom umjetnošću. Ona je uvijek bila neovisna i slobodna. Stalno sam pratio i promišljao umjetnost i gutao knjige o umjetnosti, stvaralaštvu, povijesti umjetnosti, antropologiji, arheologiji i posebno me zanimala umjetnost s početaka ljudske civilizacije i povezanost umjetnosti i rituala. Zato su svi moji koncepti interdisciplinarni i slojeviti, jer se na neki način referiram svojim radom upravo na tu dimenziju.

Uloga umjetnosti za zajednicu je ogromna, uvijek bila i ostala. Ona reflektira dosege civilizacije u kojoj je realizirana. Kako bi razumjeli ulogu umjetnosti, moramo shvatiti osnovno - umjetnost je realizirana veza duhovnog i materijalnog svijeta ili materijalizacija ideja. Kao što je čovjek ujedno duhovno i materijalno biće, tako umjetnost reflektira to određenje kao djelatnost koja ujedno ima duhovnu i materijalnu dimenziju. Uloga umjetnosti je bila oduvijek da osvještava te dvije sfere, a time je i bila svijest i savjest ljudske egzistencije. To je ono što na koncu ostaje kao trag i nasljeđe.

Uloga umjetnosti danas se nije promijenila, iako je došla u ćorsokak, ali uvijek je na polju umjetnosti bilo uspona i padova, što se stvaralaštva tiče. Po meni se dignitet umjetnika sačuvao u djelatnosti koja osvještava pojedinca i zajednicu i na taj način iscjeljuje. Kao što su i pradavni šamani u svojim malim zajednicama bili oni koji su iscjeljivali, često praktično, ali i oni koji su pomagali pojedincu i zajednici da shvate tu vezu duhovnog i materijalnog.

- Vaša izložba ima interdisciplinarni karakter. Izloženi radovi zatvaraju svojevrsni krug od performansa koji slave Majku Zemlju i Plodnost preko skulptura u drvu, bronci i staklu, do energetskih slika na drugom katu Svetih Srca. Zašto ste povezali arheologiju, antropologiju i umjetnost?

- Kako bih obuhvatio tri osnovne tematske cjeline koje obuhvaća ova izložba, upotrijebio sam znanja koja imam iz arheologije, antropologije i umjetnosti. Tako na koncu pokrećem pitanje o tome što je umjetnost i tko je umjetnik. Naravno da je to ogroman zadatak i ne mislim da sam dao konačne odgovore, ali sam pitanje konzistentno postavio.

Prva tematska cjelina je kroz reinterpretaciju Rituala Majke Zemlje i Plodnosti obuhvatila odnos Čovjek - Priroda koji je bio određujući u prapovijesti. Međutim, u suvremeno vrijeme, nakon perioda nemilosrdnog eksploatiranja zemljinih resursa, danas ta tema postaje ponovno aktualna i naglašava našu ovisnost i povezanost s prirodom. Ekološki pokret putem akcija usmjerenih na zaštitu prirode u vidu zbrinjavanja otpada nema tu dubinu kakva je postojala u počecima civilizacije kada je postojala i duhovna veza s prirodom. Zato sam cijelu priču potkrijepio ciklusom skulptura u kamenu, drvu i bronci pod nazivom "Ponovno rođenje Venere" koji je inspiriran figurinama i skulpturama koje je otkrila arheologija. U tome je veza s arheologijom.

Druga tema se sastoji u reinterpretaciji Rituala zmije Hopi Pueblo Indijanaca iz Sjeverne Amerike. U tom segmentu sam prikazao strukturu rituala koja odražava sve oblike umjetnosti, ples, muziku, slikanje na koži i pijesku, skulpturu, scenografiju…, u jednom činu - ritualu. Po mome shvaćanju iz rituala je proizašla umjetnost uopće, ali su se pojedini oblici stvaranja rascijepili u kiparstvo, slikarstvo, muziku, ples, kazalište, što je bio odraz cijepanja cjelokupne ljudske djelatnost kao posljedica podjele rada. U ovome segmentu postave izradio sam seriju skulptura u drvu koje sam povezao sa svjetonazorom Indijanaca, po kojemu je cjelokupna priroda prožeta duhom. Tako je nastao moj ciklus "Portreti duhova prirode", a radovi su izloženi uz pješčanu instalaciju koja donosi ostatak reinterpretiranog rituala. Ritual zmije je pomno antropološki istražen i to mi je koristilo da se referiram na tu temu.

Treća tema koju sam postavio su moji recentni slikarski radovi monokromatskih slika velikog formata kojima sam dao naziv "Energetska struktura ideja, prostora i vremena". Taj ciklus je nastao u periodu od desetak godina i predstavlja moju stilsku invenciju, zanatski perfekcionizam i tematsku angažiranost moga rada. Smatram i ponavljam da seriozno umjetničko djelo mora zadovoljiti tri kriterija: a to su kao prvo - jasna ideja, kao drugo - izvrsnosti izvedbe i treće - kontekst.

- Upravo su vaši slikarski radovi posebno dojmljivi. Osim što vaše monokromatske "energetske slike" odlikuje posebna tehnika, one se pred gledateljem otkrivaju na jedinstven način ovisno o intenzitetu svjetla. Intrigantni su i njihovi naslovi, poput "Posljednje večere Uljanikovog Radničkog savjeta". Sažimaju li ovi radovi i vaš politički stav ili su vaš društveni komentar?

- Ovi su radovi tematski angažirani pa zbog toga odražavaju moje stavove, pa i komentiraju razne sadržaje, između ostalog i političke. Moj generalni stav je uvijek bio da rad mora biti angažiran, mora pogađati kontekst, ako ima ambiciju da bude društveno relevantan. U suvremenoj, nazovimo to tako, umjetnosti, ima dosta pucanja na provokaciju, šok, što mediji vole, ali to je jako kratkog daha u smislu značaja. Nadalje, dosjetka je isto tako jako prisutna što odražava siromaštvo duha i lijenost da se nešto relevantno napravi. Otuda i tolika raširenost ready madea koji je odigrao svoje, ali po meni, danas je uglavnom izgubio poruku i snagu.

- Umjetnik mora biti intelektualac, rekli ste ovih dana u jednom intervjuu. Tko je zapravo intelektualac danas? Njegova pozicija?

- Po mome mišljenju umjetnik ne može biti netko bez širokog općeg obrazovanja, bez poznavanja povijesnog trenutka u kojemu živi i uopće činjenica o sadašnjosti, jer u suprotnome ne može dokučiti kontekst i rad mu ne može biti angažiran toliko da bi nešto nekome predstavljao. Zato jer se sfera likovne umjetnosti toliko razvodnila i relativizirala, imamo masu samozvanih umjetnika i šarlatana, jer degradacija je tolika da više nema kriterija i loših radova ima napretek. U takvom okolišu intelektualci ne mogu doći do izražaja, niti imaju svoje mjesto. To je najveći problem u likovnoj umjetnosti, dok u drugim sferama stvaranja, književnost, muzika, kazalište, ne trpe šarlatanstvo, odmah se vidi tko je tko. U likovnoj umjetnosti staviš izmet na kubus i to proglasiš umjetnošću, a da nitko ne reagira. U jednom kratkom periodu rušenja ograda i oslobađanja umjetničkog izraza to je moglo biti priznato, ali to se ponavlja već osam desetljeća i prevladavaju "intelektualci" koji izlažu sve i svašta uz podršku novokomponiranih povjesničara umjetnosti, galerista i likovnih kritičara koji unose veliku pomutnju.

- Je li današnji umjetnik zapravo šaman, iscjelitelj našeg vremena? Gdje nam, zapravo, treba iscjeljenje?

- Suvremeni umjetnik je sljednik šamana i zadržao je funkciju povezivanja duhovne i materijalne sfere pojedinca i zajednice. Šamanska dimenzija umjetnika je u tome da ukazuje na sistem vrijednosti današnje zajednice i pojedinca i time osvještava položaj pojedinca u zajednici i zajednice u povijesnom kontekstu te na taj način "iscjeljuje". Poznata je iscjeliteljska moć umjetnosti, u psihoterapijama provjerena pa i izmjerena znanstveno, odnosi se na iscjeljivanje psihe. Uvijek sam tvrdio da amaterizam u društvu ima izuzetnu važnost jer se pojedinci svojom djelatnošću bave samoiscjeljivanjem, kao i što svaki stvaralac u prvome redu sebe iscjeljuje, pa ako mu je rad dovoljno snažan, može se to iscjeljivanje prenijeti i na druge pa i zajednicu. Umjetnost je od izuzetne važnosti, ona na svoj poseban način mijenja svijet na bolje.

- Ovo je ujedno i vaša povratnička izložba. Kako je bilo vratiti se u Pulu nakon 17-godišnjeg iskustva života i umjetničkog rada u SAD-u?

- Bilo je predivno, jer život u tuđoj zemlji - iako sam američki državljanin - toliko je kulturološki i po mentalitetu različit od našeg. To je neopisivo. Nadalje, familija, knjige, jezik, prijatelji, klima, priroda, Pula, Istra, još uvijek, nakon tri godine od povratka sam pod dojmom i nemam riječi. Ova izložba mi je jako značajna i predstavlja za mene iskorak. Zahvalan sam svima koji su shvatili materijal koji sam prezentirao, a bit će još puno izložbi s temama i radovima koje sam realizirao u Americi, a i ovdje, jer nastavljam i dalje raditi.

Promocija monografije na zatvaranju izložbe

- Ova ambijentalna, "totalna izložba", koja je upotpunjena glazbom i mirisom i ready made darovima za posjetitelje, bit će zaključena 31. ožujka u 19 sati promocijom vaše knjige pod istim naslovom, "Šaman - Zanatlija - Umjetnik".

- Radi se o monografiji koja će obuhvatiti tri ciklusa mojih radova o kojima sam prije pričao, a u posljednjem poglavlju bit će obuhvaćena i ova izložba. To će biti zahvala svima koji su surađivali na ovoj, kako ste lijepo nazvali "totalnoj izložbi".

Impresivna biografija

Branko Gulin je studirao filozofiju i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1979. diplomirao je političke znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i diplomirao na temu "Umjetničko djelovanje kao individualno objedinjeni proces rada". Godine 1990. položio je državni stručni ispit za kustosa u muzejskoj djelatnosti u Muzejskom dokumentacijskom centru u Zagrebu. Između ostalog, bio je profesor u srednjim školama, kustos u Muzeju narodne revolucije Istre, sadašnjem Povijesnom i pomorskom muzeju u Puli. Od 1987. do 1995. bio je i ravnatelj Zavičajnog muzeja grada Rovinja, a od 1995. do 2002. kustos Grafičke zbirke u Sveučilišnoj knjižnici u Puli. Od 2002. do 2014. radio je kao asistent u ljevaonici umjetnina u bronci i likovnoj radionici u klasi akademskog kipara i majstora lijevanja Nicolasa Legerosa u Minneapolisu (SAD) i stekao obrazovanje u rangu majstora lijevanja umjetnina te modeliranje ljudske figure kao osnove klasične likovne naobrazbe u sferi skulpture.

Od 2015. do 2019. bio je djelatnik i suradnik Odjela za likovno obrazovanje u Columbia Heights Public School u američkom Minneapolisu, a 2019. vraća se u Pulu. Sudjelovao je u više od stotinu samostalnih i grupnih izložbi diljem svijeta.

Povezane vijesti

• Tea Bičić izlaže u galeriji "Poola Gallery"
• IZLOŽBA U SVETIM SRCIMA: "Šaman – zanatlija – umjetnik" Branka Gulina
• SLIKE OTIŠLE S IZLOŽBE. Za kraj predstavljena i monografija autora BRANKA GULINA