"Kako istraživati povijest u digitalnom svijetu?" naslov je predavanja koje je dr. sc. Milan Radošević održao u četvrtak navečer u dvorani Gradske knjižnice i čitaonice.

- Do prije trideset godina, povjesničari su ulazili u arhive samo s olovkom i bilježnicom, dok su fotokopirni aparati predstavljali pravu novost. U nas su, u hrvatskim arhivima prvi fotokopirni bili zastupljeni tek početkom devedesetih godina prošloga stoljeća. Danas digitalna revolucija transformira način na koji pristupamo istraživanju prošlosti, omogućujući brže i opsežnije pretraživanje i analiziranje podataka uz pomoć automatiziranih alata i umjetne inteligencije (AI).

Ipak, unatoč tehnološkim dostignućima, otvaraju se ključna pitanja: u kojoj mjeri znanstvena zajednica uspijeva pratiti tehnološki napredak, kako prevladati etičke izazove i praktična ograničenja te na koji način iskoristiti puni potencijal digitalne tranzicije? Kada sam krenuo studirati povijest imao sam sreću da mi je profesor bio izniman povjesničar, nezaboravni Miroslav Bertoša, koji nas je nažalost zauvijek napustio prije godinu i pol dana. Bertoša je imao nevjerojatno puno knjiga, čak 57 tisuća bibliografskih jedinica na tri kata smještenih u 11 prostorija. To je njegov Knjigograd.

San svakoga povjesničara je imati tako nešto, no iz prostorno-tehničkih mogućnosti to je vrlo teško moguće, a i trebalo bi nam, prema mojim izračunima nekih 156 godina za sve to pročitati. Profesor Bertoša, istina, bio je poseban, vrlo je brzo i puno čitao, no imati tolike knjige, koliko god to htjeli, nije lako. Danas možemo sve te naslove imati na USB-u, postoje brojne mogućnosti pohrane knjiga, uvijek se traži još, naveo je Radošević.

Prisjećao se i kako su nekada povjesničari odlazili po raznim arhivima tražiti taj materijal, kako se "kopalo" po spisima, starim rukopisima, kako se fotografiralo s fotografskim aparatima koji su imali film, 24 ili 36 snimaka, a u svega nekoliko godina, sve se promijenilo.

- Postoje programi za pretvaranje sadržaja starih rukopisa u tekstove, snimljene intervjue u tekstove, mogućnosti raznih rezultata transkripcije, kazao je govoreći i o sustavima prijevoda koji su sada znatno bolji nego prije koju godinu za sve jezike, ali govorio je i o važnosti pohranjivanja građe, ističući kako se i profesoru Bertoši posljednja knjiga koju je pisao izbrisala iz kompjutera te da je potom zahvaljujući svom nevjerojatnom umu i znanju napisati ponovno to svoje djelo u godinu dana.

Dr. sc. Milan Radošević, viši znanstvenik suradnik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci – Područna jedinica Pula, bavi se političkom i socijalnom poviješću Istre i Kvarnerskog primorja u XX. stoljeću te kontinuirano prati i potiče integraciju tehnoloških inovacija u historiografiji. Objavio je tri autorske i tri uredničke knjige te više od stotinu stručnih i znanstvenih radova te je autor koncepta i postava Memorijalne kuće Joakima Rakovca. Gostujući je predavač te vanjski suradnik na doktorskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilišta u Kopru (Univerza na Primorskem) i Sveučilišta u Dubrovniku, pri komentoriranju i ocjenjivanju doktorskih radova. Suosnivač je Istarskog povijesnog društva.

Nazočne je u ime domaćina pozdravila Iva Lanča Joldić, koordinatorica za programe u knjižnici.

Povezane vijesti

• Predavanje o Puljštini od 1945. do 1947.
• Pobjeda Istranina Josipa Lazarića nad francuskom vojskom kraj Berma
• Predavanje o slavnom natpisu s imenom rimske kolonije Pule