Već je točno 40 godina prošlo od objavljivanja knjige za djecu pulsko-labinskog književnika Daniela Načinovića »Banka, kakva zavrzlamka«. Premda po sadržaju, u današnjem kontekstu i načinu života štošta se ovdje promijenilo - posebno u načinu bankarskog poslovanja, u doba objavljivanja bila je i više nego aktualna, a danas može biti i poput kurioziteta o tome kako su nekada banke poslovale, na način zanimljiv i primjeren djeci.

Lako pamtljive pjesme

Još se na početku svoga književnoga stvaralaštva za djecu Daniel Načinović pozabavio temom banke, novca i štednje, putem 12 vrlo kratkih i jezgrovitih pjesmica koje su praćene ilustracijama većega formata, gdje prevladavaju smeđa, crvena i siva boja, a čiji je autor Miroslav Šuput, koji je dugo surađivao s Načinovićem u realizaciji slikovnica, čineći s njim vrlo uspješan tandem.

Pjesme su lako pamtljive, često i rimovane, a autor zapravo djeci pokazuje što je novac, što to znači štedjeti i kakva je uloga banaka - ne zaboravimo da je ta slikovnica nastala u jednom posve drugom vremenu, kad još nije bilo bankomata, internet-bankarstva te ostalih modernih načina i mogućnosti plaćanja.

(Osobna arhiva)

Uz pjesmice o novcu, Načinović ovdje donosi i one o općeljudskim vrijednostima, o ljubavi i osjećajima, a sami su naslovi poput mudrih izreka, poslovica, ali i slikovitih sažimanja određenih saznanja.

»Kad uložen dinar kući se vrati«, »Igrali se novci«, »Štedna knjižica dobro pamti«, »Mama, tata i kredit«, »Ne smije se štedjeti ljubav«, »Što su to devize«, »Kasica-prasica uvijek je gladna«, »Lopov pred bankom«, »Štedjeti? Kad ništa nemam...«, »Štedjeti razumno treba«, »Nije mi jasno« i »Banka je velika staklena kuća« nazivi su poučnih pjesama, sve od reda kratkih, dužine od osam do deset stihova. Zanimljiv je i striktno grafički prikaz stihova, odnosno način na koji je autor naglasio pojedine pojmove.

Dovela Branku nevolja u banku/Ponijela je kemijsku i knjižicu tanku./- Evo vam ŠTEDNU KNJIŽICU, teto;/dajte mi...dajte mi dinara dvjesta!/Teta u brojke gleda,/a onda će Branki smjesta/- E, ne može, djevojčice, tako!/U knjižici lijepo piše/Uštedjela si stotinu/I, molim, ni dinar više!

Autor u ovoj knjizi, za razliku od recentnije slikovnice »More s pogledom na sobu«, gdje se također (2006.) osvrće na banke i važnost štednje te objašnjavanje tih pojmova djeci, ne piše ni o jednoj banci posebno; to je knjiga o štednji općenito, bez ulaženja u određene segmente bankarskoga djelovanja i poslovanja.

(Osobna arhiva)

Ilustracije i u ovome slučaju donose priču za sebe, koja se može iščitavati i odvojeno od samoga teksta slikovnice. Glavni i odgovorni urednik je Aldo Kliman, a recenzenti su poznati književnik, nažalost nedavno preminuli Luko Paljetak i danas također pokojni sveučilišni profesor dr. Ivan Zoričić.

Kasica-prasica uvijek je gladna/i nikako shvatit ne želi/da meni trebaju koturaljke nove/I helikopter bijeli./I uvijek dok brojim novce/za čokoladu, album i kutiju meda,/kasica-prasica namršti njušku/i tako tužno me gleda...

Pojedine su pjesme napisane u obliku dijaloga, a druge kao unutarnje razmišljanje, monolog, gdje se pripovijedajuće »ja«, koje može biti i neki dječji protagonist, pita kako štedjeti, u čemu je važnost štednje i slično, a ova slikovnica, uzevši u obzir današnje konzum(er)ističko društvo, može biti samo donekle poučna, jer je, nažalost, zbog aktualnog mentaliteta dijelom prevladana. No, u doba kad je nastala bila je poučna i primjerena djeci sadržajem i tematikom. A općeljudske vrijednosti su uvijek aktualne.

(Osobna arhiva)

Načinović oslikava dječja razmišljanja putem nepretencioznih, ali duhovitih i realnih dijaloga, tipičnih za svu djecu bez obzira na vrijeme radnje.

Iz drugog doba

Po strukturi i tematici knjiga je namijenjena polaznicima nižih razreda osnovne škole, ali treba reći da su to đaci iz nekog drugog doba, iako neke stvari se ne mijenjaju. No, danas sve to i kao kuriozitet zvuči tim zanimljivije, s jednog društvenog gledišta.

Rođen u Labinu 1952. godine, Načinović je diplomirao na pulskoj Pedagoškoj akademiji. Od 1984. godine član je Društva hrvatskih književnika (Zagreb), a od 2001. samostalni umjetnik – književnik, član Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika (Zagreb) te Hrvatskog novinarskog društva. Poeziju počinje pisati u srednjoj školi, gdje školske godine 1965./1966. izdaje vlastiti, rukom pisani, unikatni list Lux, a godinu dana kasnije objavljuje u ciklostiliranom razrednom listu. Prvi širi izbor stihova, pod nazivom Akvareli, objavljuje u pulskome Istarskom mozaiku, što ga je tada uređivao književnik Miroslav Sinčić (1973.).

Povezane vijesti

• Quo vadis - optimistične crtice iz svakodnevnog života
• Načinovićeva slikovnica prevedena na talijanski
• Marčanci ostali bez banke