Tmurno vrijeme, sumrak i južina, bili su savršen ugođaj u mističnom i mračnom ambijentu srednjovjekovnog pazinskog Kaštela za predavanje na temu »Nemrtvi - folklor vampira istočne i srednje Europe« kojeg je održao Kristijan Petrović iz Varaždina poznatiji kao »The Dark Storyteller« – mračni pripovjedač.

- Meni je bilo super, nadam se da je i vama, kazala je ravnateljica Muzeja grada Pazina Maja Zidarić Pilat na kraju zanimljivog jednoipolsatnog predavanja koje se održava u sklopu u sklopu novog ciklusa »Četvrtkom u muzeju« kojeg zajednički održavaju dva pazinska muzeja. I doista možemo gotovo sa sigurnošću ustvrditi da nitko od gotovo 20-30 zainteresiranih posjetitelja nije zažalio za dolaskom.

Mračna pripovijest

Ovaj izvrstan pripovjedač koji jezu umata u smisleni crni humor i vješto kombinira trenutke tjeskobe s pitkim pošalicama zapravo je dugogodišnji varaždinski tv-novinar koji se u mladosti okušao u glumi, pa ne treba čuditi da svo to iskustvo danas znalački koristi u svojim nastupima u kojima se dotiče povijesti okultnog, egzorcizma, demonologije, mračnog paganizma i folklora (vještice, vukodlaci...). »Prošetali smo od Mezopotamije do Twilighta, s nekim se stvarima zgrozili, neke smo nove saznali, a svakako smo uživali u kombinaciji povijesti, antropologije, paranormalnog, religije i patologije kroz priču o vampirima«, napisala je ravnateljica Zidarić Pilat dan kasnije.

- Teško da možemo reći tko je bio prvi vampir ili gdje su zabilježene prve vampirske pojave, ali ono što možemo reći da nastaju već u prvim civilizacijama, iako ne u obliku kako ih danas zamišljamo. U drevnoj Mezopotamiji postoji stvor, demonski entitet Utuku čija je glavna karakteristika sisanje životne energije, kazao je uvodno »mračni pripovjedač«, dodavši da je u tom dobu postojao i lik zapostavljene i nezadovoljne duše pokojnika Edimu koji se nalazi u zagrobnom životu - Irkali. Takav lik može postati Gedim – zlonamjerno demonsko biće koje ulazi u čovjeka kroz uho. Lamaštu je pak zavodljivo i hipnotičko žensko demonsko stvorenje koje ne ispija životnu energiju već krv od trudnica i najmlađih, na koju se u židovstvu, u Talmudu, nastavlja priča o Lilit kao Adamovoj prvoj ženi koja je otišla iz Edena.

(Snimio Anđelo Dagostin)

U antičkom svijetu pojavljuje se Empuza, vjerojatna kćer Hekate koja je zadužena za prelazak iz svijeta živih u svijet mrtvih, prekrasna nijema žena koja muškarce odvlači u mračna šipražja i šume te uspavljuje, nakon čega ih grize ili zariva kandže pijući krv. Proklinjanje njezine vanjštine ne može podnijeti, pa je to recept za njeno odbijanje. Labija je sličan antički ženski stvor, a u hebrejskoj kulturi postoje vampirice Estrije koje lebde (u slučaju da imaju raspuštenu kosu žrtva je osuđena na smrt). U rimskoj kulturi postoji žena Striks koja se u noći maže mastima i postaje krilato stvorenje neugodnog izgleda koja isto tako napada trudnice i malu djecu (personifikacija zla zbog čestog umiranja male djece u to doba).

Keltski čarobni napitak, poznat iz Asterixa, navodno je postojao, a zabilježili su ga rimski pisci. Osnova je bazgino vino koje se kuha u kotlu, dodaje se sušeni klobuk muhare (smrtno otrovna, ali u minimalnim količinama halucinogena) i »žablja suza« (bufotenin), sluz žabe krastače, sa sličnim halucinogenim svojstvima. Predavač smatra da su i takvi napici, barem dijelom, rezultirali fantastičnim pričama iz antičkog svijeta.

Domaći vampiri

- Prava forma vampira pojavljuje se 1047. godine u Novosibirsku gdje se kod kneza Vladimira Jarosavloviča pojavljuje riječ upir koji maltretira suseljana i to je prva upotreba riječi vampir, kazao je predavač Petrović dodavši da se etimolozi još uvijek ne slažu posve oko značenja te riječi. Već 1120. godine u Irskoj, u mjestu Waterford, postoji legenda o djevojci (Dearg Dur) koja se morala udati za nevoljenog muža koji ju je maltretirao i varao, pa se ubila. Osvetnički se vraća, ubija krivce, i pije im krv.

Poznatom prvom hrvatskom vampiru, Juri Grandi iz Kringe kojeg je opisao 1689. godine Valvazor u djelu »Slava vojvodine Kranjske«, predavač je suprotstavio Draženku (Dražica) Zenić iz mjesta Pitve na Hvaru koja je 1601. sijala strah tim mjestom. Mještani su otvorili grob, ali ondje je bio samo kostur. Zbog skrnavljenja kaznio ih je župnik jednogodišnjom pokorom. No, mještani tu nisu stali, već su pronašli drugi grob, pokojne Margite koja je umrla dva dana ranije od Dražice, te nju proboli kolcem nakon čega su nestala (sno)viđenja. Za Granda predavač kaže da je moguće da se radilo o 20-godišnjem klesaru Jurju Aliloviću koji se zaljubio u prekrasnu Rosu koju su za služavku pozvali u obližnji samostan čemu se suprotstavio, kako kaže predavač, pa postoji mogućnost i da je zbog svoje upornosti bio ubijen.

(Snimio Anđelo Dagostin)

Vrikolakas je grčki pandan hibrida vampira i vukodlaka što je vrlo česta kombinacija u narodnom folkloru u jugoistočne Europe, a nakon njegove egzekucije potrebno mu je u glavu utrpati češnjak koji se spominje kao rješenje za takva bića još u antici. Probijanje kolcem pak ne služi za ubijanje vampira, već za njegovo uzemljenje, da se ne može izdignuti iz groba. Nakon dekapitacije slijedi zapaljenje vampira, kako bi se uništio svaki njegov trag, pojasnio je predavač. Zatim je povezao određene kliničke slike rijetkih bolesti, obilježja prilikom rođenja ili patološkog stanja tijela pokojnika nakon smrti s folklorom vampirizma.

- U Požarevcu kraj Beograda 1732. godine zabilježena je epidemija vampira, ljudi su luđački iskapali svoje vlastite pokojne članove obitelji, dekapitirali ih, nabijali na kolac i palili, kazao je predavač, ustvrdivši da je to zabilježio austrijski časnički kirurg zapanjen događajem, a koji je zapravo bio posljedica praznovjerja u tijeku tadašnje iznimno snažne i ubilačke epidemije tuberkuloze. Zbog takvih je masovnih događanja carica Marija Terezija, s obzirom da je u tom periodu taj kraj bio pod habsburškom vlašću, bila prisiljena poslati komisiju koja je prozvana »vampirskim odredom« kako bi smirila stanje.

Drakula, osobno

- Tko je zapravo Drakula? Jedan i jedini – Vlad Tepeš, nizak, nabijen lik, vrlo agresivan, živčan, bipolaran, i nikad nije trepnuo, kazao je predavač o tom vođi Vlaške iz 15. stoljeća, a tek onda Transilvanije. Kao malo dijete završio je u turskom zatočeništvu, kao zalog mira, gdje se naučio brutalnim običajima utjerivanja straha poput nabijanja na kolac kako prema neprijateljima, tako i prema sunarodnjacima. Dio zvjerskih zločina vjerojatno su mu pripisali neprijatelji kako bi ga dodatno ocrnili. Spomenuo je i mađarsku »krvavu groficu« Elizabetu Bathory, s prijelaza iz 16. u 17. stoljeće, koja je bila optužena da se, kako bi se pomladila, kupala u krvi na desetine mladih djevojaka koje je dala prvotno ubiti.

»Veselo predavanje« završilo je sa spomenom još jednog poznatog vampira, ovaj puta filmskog - Bele Lugosija, koji je pokopan u svom poznatom vampirskom odijelu. Ovo je predavanje svakako pozivnica za buduća kulturna događanja četvrtkom u pazinskom Kaštelu. Idući četvrtka na programu je dokumentarni-igrani film »El Shatt – nacrt za utopiju« o velikom zbjegu stanovnika Dalmacije u Egipat 1944. godine, gdje su dvije godine živjeli pod šatorima usred pustinje, u svojevrsnom komunističkom model naselju koje je trebalo pokazati Zapadu kako će izgledati nova Jugoslavija kad završi rat.

Vlad Dracul

Vlad Tepeš, vlaški vojvoda iz 15. stoljeća; nizak, nabijen lik, vrlo agresivan, živčan, bipolaran, i nikad nije trepnuo. Kao malo dijete završio je u turskom zatočeništvu, kao zalog mira, gdje se naučio brutalnim običajima utjerivanja straha poput nabijanja na kolac kako prema neprijateljima, tako i prema sunarodnjacima. Dio zvjerskih zločina vjerojatno su mu pripisali neprijatelji kako bi ga dodatno ocrnili.

Povezane vijesti

• U pazinskom kaštelu završen 7. TradInEtno festival
• Ni ga ča je Pazin, srce i duh Istre
• Srednjovjekovni dan u pazinskom Kaštelu