(PPMI)
Kultura odijevanja u Puli i Istri na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće predstavlja složeni spoj tradicije i modernizacije, oblikovan brojnim sociokulturnim i ekonomskim promjenama. S naglim razvojem Pomorskog arsenala u Puli od 1856. godine počinje značajna urbanizacija i industrijalizacija.
Dolazi do uspona srednje klase koja je tražila moderne i elegantne odjevne predmete, često inspirirane inozemnim modnim trendovima, osobito iz Beča i Trsta. U tom razdoblju, odjeća je postala sredstvo izražavanja identiteta i statusa. Tradicijska odjeća počela se miješati s novim trendovima, stvarajući tako jedinstveni kulturni kolaž.
Moda se pratila i u nižim slojevima, ali u pojednostavljenim oblicima i primjeni dostupnijih tkanina. Fotografije iz toga razdoblja, bilo da su snimane u atelijerima ili na otvorenom, pružaju dragocjene uvide u modna kretanja i norme toga vremena. Prikazi ljudi u raznim odjevnim kombinacijama, sa stiliziranim frizurama i dodacima, govore o osobnom ukusu i društvenim aspiracijama.
Najdinamičnije promjene u stilu i oblicima odjeće događaju se na području ženske mode. Prvi modni izričaj krajem 1850-ih bila je moda krinoline, široke i zvonolike haljine koja se nosila nad metalnom armaturom i proširivala se prema dolje. Zahvaljujući stezniku, kao obaveznom dijelu odjevne kompozicije, naglasak je bio na ženskom struku.
Želje za kretanjem i odlaskom u prirodu utjecale su postupno na transformaciju ženske odjeće u znaku mode tournurea tj. naglašene stražnjice od 1870. do 1877. Naglasak je stavljen na leđa gdje je nakupljenu tkaninu nosila manja metalna armatura s jastucima – tournure ili bustle koja je završavala dužim ili kraćim povlakama. Istovremeno postaju popularne tzv. dvostruke haljine, izrađene od dvije različite tkanine po boji i po tehnici izrade. Iz Engleske stiže u razdoblju od 1870. do 1885. modni stil izrazito uske suknje koji je ograničio slobodu kretanja i odredio način hoda malim iskoracima.
U periodu od 1882. do 1887. naglasak se ponovo stavlja na predimenzioniranu stražnjicu nazvanu Cul de Paris ili pariška stražnjica. To je uvjetovalo promjenu impostacije modela za vrijeme fotografiranja iz frontalnog položaja u profil. Istovremeno dolazi do ekspanzije raznovrsnih modnih dodataka poput šešira, rukavica, torbica, suncobrana i oslikanih lepeza od različitih materijala. Oko 1895. u modi su bile zvonolike haljine s nekoliko inačica voluminozno oblikovanih tzv. balon rukava.
Novi odjevni oblik 1897. bilo je "žensko odijelo", rezultat pokreta sufražetkinja, inače preuzeto u svom osnovnom obliku od muškog odijela. Sastojao se od gornjeg uskog haljetka, košulje visokog ovratnika, suknje zvonolikog oblika ili A-kroja i marame, nalik kravati ili leptir mašni. Početak 20. stoljeća obilježila je moda secesije u znak S-siluete ženskoga tijela. Dnevna odjevna kompozicija sastojala se od košulje (corset) visokog ovratnika, izrazito uskih rukava i uže suknje A-kroja do poda te neizostavnoga šešira velikog volumena. Oko 1905. u modu ulazi jednostavniji oblik košulje (corset) pod nazivom bluza.
Nestaje naglašeni struk što se očituje kroz modu lingerie haljina, bijele boje s raskošnim ukrasima od čipke i umjetnoga cvijeća. Nakon 1910. napušta se podjela odjeće za različite prigode te se zadržava samo jedna odjevna kombinacija i modu obilježava slobodniji stil koji se očituje kroz jednostavne haljine rezane ispod grudi.
U muškoj modi tijekom 19. stoljeća, primjetna je tendencija k pojednostavljenju i standardizaciji muškog odijela. Trodijelno odijelo sa sakoom, prslukom i hlačama postaje temelj moderne muške garderobe, a tamnije boje i materijali ključni su za formiranje elegantnog i sofisticiranog izgleda.
S razvojem mode, sako se produžuje i može se primijetiti transformacija u frak, koji dodatno naglašava važnost formalnosti u odijevanju. Tijekom 1870-ih crno odijelo postaje uobičajena svakodnevna odjeća za sve društvene slojeve što označava promjenu u percepciji mode i stila. Početkom 20. stoljeća, sako se skraćuje, a odjeća postaje suptilnije prilagođena udobnosti.
Lagani materijali i dodatna oprema poput širokog pojasa i neformalnih leptir mašni signaliziraju evoluciju i prilagodljivost muške mode. Uz civilnu odjeću, vojne odore austrougarske vojske i mornarice također igraju značajnu ulogu u oblikovanju modnih normi, ističući povezanost između mode, društvenog statusa i identiteta pojedinca.
Ova evolucija u muškoj modi ukazuje na kompleksnost i dinamičnost društvenih promjena koje utječu na stil i način odijevanja muškaraca.
U 19. stoljeću došlo je do značajnih promjena u dizajnu dječje odjeće, koja je počela odražavati sve veću svijest o potrebama i udobnosti djece. Izrađivana je pretežno od prirodnih tkanina poput lana i pamuka, koje su bile udobnije i jednostavnije za održavanje. Bijela odjeća za dojenčad, koja se sastojala od osnovnih košulja ili haljina, često je bila ukrašena vezom ili čipkom te je dopunjena raznim dodacima, poput kapica i čarapica.
Ova jednostavna i praktična odjeća omogućila je lakše oblačenje i održavanje higijene malih beba. Dječaci su nosili odijela koja su često uključivala hlače, dok su djevojčice bile odjevene u haljine koje su mogle biti ukrašene čipkom ili mašnama. Mornarsko odijelo, inspirirano vojnim odorama, postalo je posebno popularno prema kraju stoljeća, a verzije za djevojčice od 1895. su uključivale i suknje.
Utjecaji različitih kultura i stilova, kao i promjene u društvenim normama, oblikovali su svakodnevicu i podizali razinu svijesti o važnosti osobnog izgleda. Tako je odijevanje postalo ne samo svakodnevna praksa, već i umjetnost i način komunikacije u društvu. Iz svega ovoga proizlazi da je moda u Istri i Puli na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće bila dinamičan proces, oblikovan brojnim unutarnjim i vanjskim faktorima, koji je doprinio oblikovanju identiteta tog prostora i njegovih stanovnika.