ZAGREB
Skup: Baština ekranizacije hrvatske dramske književnosti zanemarena
(Hina/EPA)
Znanstveni skup posvećen filmskoj i televizijskoj ekranizaciji hrvatske dramske književnosti održan je u petak u Matici hrvatskoj u Zagrebu uz glavnu tvrdnju kako je taj važan dio hrvatske umjetničke baštine zanemaren.
Predsjednik organizacijskog odbora Zlatko Vidačković kazao je da ono što se čulo kroz nešto više od deset izlaganja skupa tek vrh ledenog brijega i da mnoge drame digitalizacijama snimaka danas izlaze na vidjelo.
On je tijekom jednog istraživanja otkrio da je tijekom 20 stoljeća ekranizirano 50 književnih djela, od čega 45 knjiga hrvatskih umjetnika, što je po njemu velik broj, te je dodao da ima materijala za održavanje takvih skupova svake godine.
Današnji skup prvi je iz serije četiri znanstvena skupa na temu Hrvatska književnost na filmu i televiziji i kritički odjek ekranizacija, a koji će osim ekranizacija dramske književnosti uključivati i ekranizacije proze prije i nakon 1991. godine.
Nikša Sviličić govorio je o specifičnostima percepcije u ekranizaciji literarnih djela kroz socio-kulturno-antropološki pristup, a posebno ga je zanimalo koliko se percepcija, tj. svijest o vlastitom poznavanju razlikuje od recepcije nekog djela, odnosno od realnog znanja o njemu.
Što je čovjek realniji u pogledu svog znanja, njegovi rezultati su bolji, odnosno, percepcija i recepcija nekog djela je bliža jedna drugoj, kazao je Sviličić i dodao da o tome provodi istraživanje.
Publika i kritika percepciji i recepciji ekranizacije nekog djela pristupaju s određenim očekivanjima temeljenim na prethodno valoriziranim literarnim predlošcima. Po svemu sudeći publika i kritika će imati drukčiji rakurs gledanja s obzirom da kritika više ulazi u esenciju djela, ulazi u analitičnost, a publika će više gledati kroz optiku dobre bolje i neće se opterećivati izvornim tekstom, zaključio je.
Naglasio je da je posebno važno za režisera pronaći pravu mjeru između slijeđenja predloška i stvaranja novog umjetničkog djela.
Daniel Rafaelić analizirao je tri ekranizacije Janusa Pannoniusa iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, od kojih dvije na Televiziji Zagreb a jedna na Mađarskoj televiziji.
Prošle godine propustili smo obilježiti 550 godina smrti najvećeg humanista i jednog od najvećih pjesnika u hrvatskoj kulturi, koji je s fascinantnom biografijom podložan ekranizaciji, kazao je Rafaelić i dodao da je u Mađarskoj o njemu snimljeno nekoliko dugometražnih igranih filmova.
Hrvatska još nema percepciju Pannoniusa jer nema objavljena njegova sabrana djela, kazao je i pozvao Maticu hrvatsku da to učini.
Klara Kajba-Šimanić analizirala je ekranizaciju kazališne predstave Dubrovačka trilogija (1981.) i utvrdila da se ona desetljećima ne prikazuje. Stoga nema ni reakcija javnosti na nju, ali to nije usamljen slučaj, kazala je.
Velika je šteta da je ta snimka zaboravljena, ali i druge koje se nalaze u arhivu. Zato su važni istraživački radovi koji bi održali interes za taj veliki dio baštine čija je važnost zanemarena, zaključila je.
Organizatori skupa su Odjel za kazalište i film Matice hrvatske i Odsjek za povijest hrvatskog kazališta HAZU, u suradnji s Odsjekom za komparativnu književnost FFZG, Odsjekom za informacijske i komunikacijske znanosti FFZG i Odsjekom za novinarstvo i medijsku produkciju FPZG.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
