Knjiga bosanskog franjevca Ivana Šarčevića „Teološki pogledi u višeetničkom kontekstu“, pokušaj je izgradnje kritičke teologije i njezina oslobođenja iz položaja „institucionalne sluškinje Crkve“.

Nedavno tiskana knjiga kojoj su izdavači Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj i Ex libris iz Rijeke, obuhvaća 11 ogleda napisanih u posljednjih 20-tak godina o odnosu čovjeka i Boga, vjera i religija, te vjera, nacija i društava.

Religijske zajednice imaju veliku odgovornost za ratove na Balkanu jer su glavni faktor etničke identifikacije, a u njihovim vjerama nacionalna država zauzima mjesto Boga i niječe samu supstancu Boga, ističe profesor pastoralne teologije i katehetike na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu Ivan Šarčević.

On se zauzima za otklanjanje zavodljivosti političke religije, precizirajući da temeljna oznaka balkanstva nije višeetnička i višereligijska dimenzija toga prostora nego „oboljelost duha u zlopamćenju i osvetama“.

Naše religije su protiv spomena na tuđu patnju, i vjerojatno će ostati zadnji bastioni zlopamćenja, kaže bivši glavni urednik mjesečne revije »Svjetlo riječi« i autor sedam knjiga te zaključuje da religijske zajednice moraju prve iskazati solidarnost s vapajima unesrećenih otkud god oni dolazili.

Recenzent Drago Bojić ocjenjuje da knjiga promiče univerzalni karakter teološke misli, koja neprestano nastoji uključiti različite entitete što nadilazi uskoću ustaljenih granica mišljenja, naslanja se na spoznaje drugih znanosti, te teologiju oslobađa od položaja institucionalne sluškinje Crkve.

Kritične i slobodne teologije je premalo u Crkvi. Ona je više ideološko osiguranje crkvenog statusa, nacionalizirana i partijska teologija, teologija sterilne kabinetske slobode, površna sentimentalna i sladunjava teologija unosnog pomirenja i deklarativnog ekumenizma.   

Šarčevićeva knjiga se bavi životno važnim pitanjima identiteta i odgovornosti, mržnje i progona, slobode i moralnosti, i kao takva je rijetka u svijetu teologije. Šarčevićeva teologija ne odustaje od univerzalnosti i želi biti slobodna i kritička misao vjere, zaključuje Drago Bojić.

Književnik i povjesničar Ivan Lovrenović kaže u predgovoru da je uvid i polazište fra Ivana Šarčevića, da je „bosanskohercegovački kontekst teološko mjesto“, te njegova opredijeljenost da mu se posveti „iz odluke vjere“ i iz svojih najboljih ljudskih i intelektualnih snaga, u ovdašnjim okvirima jedinstven, može se reći i epohalan.

To Šarčevićevo stanovište nema ničega zajedničkog sa sladunjavim kvaziteološkim mistifikacijama, prilično popularnim u javnom govoru, o Bosni kao ‘svetoj zemlji’ i njezinim trima monoteističkim religijama kao središtu i stjecištu ostvarene ‘abrahamske harmonije’.

Šarčevićeva misao o Bosni ide drukčijim putom, putom iskrene odanosti, vjernosti i ljubavi, ali takve koja se ne hrani iluzijama, nego joj je potrebna istina o ljudima i životu u svim njegovim oblicima, ne samo dobrim, svijetlim, bogougodnim, nego i zlim, i strašnim, i bezbožnim, zaključuje Lovrenović.

Povezane vijesti

• Kuda idu otpisane knjige?
• Vrijedno djelo o nedovoljno poznatim publikacijama
• Izišla knjige „Mane i vrline“ teologa Ivana Šarčevića