Sa(n)jam knjige u istri
Semezdin Mehmedinović, književnik i urednik, gost Doručka s autorom: "Emocije su važnije od ideja"
Semezdin Mehmedinović (SNIMIO Duško Marušić Čiči)
- Sinoć mi je jedna gospođa rekla da sam debeo i trom i da postavljam dosadna pitanja te da se to ne može pratiti dulje od deset minuta. Zato ću postavljati zanimljivija pitanja, kazao je Aljoša Pužar, voditelj Doručka s autorom 28. Sajma knjige u Istri, čiji je jučerašnji gost bio Semezdin Mehmedinović, autor rođen u Tuzli, koji je radio kao urednik u novinama i tjednicima te na radiju i televiziji. Objavio je, između ostalog, "Sarajevo Blues" (1993.), "Devet Aleksandrija" (2002.), "Ruski kompjuter" (2011.), "Autoportret s torbom" (2012.), "Knjigu prozora" (2014.), "Me’med, crvena bandana i pahuljica" (2017.), i "Ovo vrijeme sada" (2020.).
Mehmedinović je govorio o studiranju, o Sarajevu, o tome kako je išao iz Tuzle put Sarajeva zbog studija, a Tuzla je imala sjajnu biblioteku s isto tako sjajnim naslovima. Govorio je i o činjenici da je čitao američke pisce, koji tada nisu bili toliko čitani ni u Americi. Razgovaralo se o "Fantomu slobode", koji je bio nadahnut fascinacijom Luisom Buñuelom, a Mehmedinović je kazao da je osamdesetih godina prošloga stoljeća energija mladih stvaratelja bila ogromna, te da danas djeca, odnosno mladi, imaju energiju u limitiranom izdanju.
- Stariji autori tvrde da su ih svi zaboravili, a kako pomoći onim mladima? Nerijetko talentirani pjesnik primjerice iz Sarajeva radi kao konobar u Njemačkoj. Mislim da su emocije važnije od ideja, pisac teži harmoniji, traži sklad, kazao je Mehmedinović koji je u kolovozu 1992. godine osnovao tjednik "Danas" koji je prerastao potom u kulturni magazin.
Razgovaralo se i o odnosu prema književnosti, o tome kako je čitatelj dragocjenost, te o njegovim američkim godinama u razdoblju od 1996. do 2019, gdje je išao i poradi sina koji je studirao filmsku umjetnost. Kazao je da je krenuo s malo sredstava, a nakon dosta kratkog vremena bio je već pripadnik srednje klase. Išao je i na književna čitanja, a nije mu se svidjelo kada su ga predstavljali kao autora muslimana, i to za umiriti Amerikance, jer je smatrao da je to ideološka zloupotreba. Osjeća nostalgiju za SAD-om, posebice iz doba Clintona i dobre ekonomije. Više su puta razmišljali o povratku, veli, ali puno je lakše otići iz nevolje u blagostanje nego se vratiti iz blagostanja.
Istaknuo je i da je, dok je radio kao tv-producent, slušao svaki Trumpov govor, svaki njegov tweet. Nešto kasnije uslijedio je povratak, a sjeća se i krajolika koji je gledao iz aviona.
- Da sada krenem ispočetka, pisao bih kao Petrarca, kazao je zaključivši da književnost može biti zamjena za raj te da je čitanje raj.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
