Prešernov dan
U umaškoj knjižnici predstavljeno djelo Barbare Pogačnik: Poezija je neotuđiva cjelina ljudskog bivstva
(Snimio Zvonimir Guzić)
Već tradicionalno, u povodu najvećeg slovenskog kulturnog praznika, Prešernovog dana, Gradska knjižnica Umag organizira dolazak literarnog gosta iz susjedne nam države. Ove godine ta je čast pripala Barbari Pogačnik, nagrađivanoj slovenskoj spisateljici i prevoditeljici koja se predstavila hrvatskim prijevodom poezije "Dvanaest noći na rubu milenija".
Uvertira je bio nastup članova Slovenskog kulturnog društva "Ajda" iz Umaga koji su otpjevali dvije pjesme, dok su članovi literarne sekcije recitirali Prešernove pjesme. Moderatori programa bili su ravnatelj umaške knjižnice Neven Ušumović i Irena Urbič iz Kulturnog kluba Koper.
Više od pjesnikinje
- Knjiga "Dvanaest noći na rubu milenija" predstavlja izbor iz poezije Barbare Pogačnik, koja je više od pjesnikinje jer osim spisateljskih obnaša i mnoge druge interaktivne uloge, ne samo na slovenskoj, nego i na međunarodnoj literarnoj sceni. Sve to se odražava na njezinoj poeziji gdje su joj stihovi bogati različitim pjesničkim referencama, citatima. Kod Barbare je bitno da se na svojevrstan način realizira i društvena pravda, radi se o posebnoj filozofičnosti poezije gdje autorica ima neprestanu potrebu da nešto što je istinitije izađe na vidjelo, a kod nje sama poezija predstavlja tip govora, pristupa svijetu koji traži nešto više.
Možemo je figurativno nazvati i pjesnikinjom svjetske "književne republike", rekao je Ušumović istaknuvši poveznicu s Forumom Tomizza, gdje je Pogačnik, koja živi u Trstu, već sudjelovala sa svojim radovima, dok je Urbič, uz ravnatelja umaške knjižnice, nositeljica tog multikulturalnog, višejezičnog književnog projekta koji se bavi suživotom i trojezičjem na ovom malom prostoru sjevernog Jadrana.
Publici se zatim obratila sama autorica koja u poeziji vidi posljednju crtu obrane humane kreativnosti pred najezdom sve većeg tehnološkog napretka, prvenstveno misleći na umjetnu inteligenciju.
- Živimo u doba kad AI može nadomjestiti svako ljudsko razmišljanje. Sam naziv "inteligencija" ne pristaje stroju jer on posjeduje samo preuzeto naše znanje. Umjetna inteligencija ima sposobnost reproducirati jezik našeg stvaralaštva, ali smatram da poezija ostaje naša najjača linija obrane jer nastaje od ljudskih misli do kojih AI još uvijek ne može doseći. Kad jezik ljudima služi samo za svakodnevnu komunikaciju, stroj ga može upotrijebiti, ali kad je jezik dio našeg unutarnjeg bivstva bliskog srcu, tad je poezija neotuđiva cjelina koju ništa ne može nadomjestiti, rekla je Pogačnik istaknuvši da se u vrlo kratkom vremenu došlo od društva gdje su pjesnici bili heroji, do sadašnjeg stanja kad su potpuno marginalizirani.
Urbič se nadovezala na temu današnjeg stanja u društvu ironično rekavši da su djeca nekad u školi morala učiti recitirati poeziju napamet, dok danas takvi zahtjevi predstavljaju kršenje dječjih prava.
Upitala je i spisateljicu tko joj je bio inspiracija na početku književnog puta.
- Nitko ne počinje pisati iz praznog prostora, već se u nama kroz životno iskustvo skupljaju priče i samo je pitanje trenutka i inspiracije kada ćemo s njima izaći vani. Što se tiče mojih početaka, potječem iz obitelji koja je generacijama cijenila pisanje. Moj djed Bojan Pogačnik bio je poznati novinar i svjetski putnik, tako da mogu reći da sam najsličnija njemu na ovom mom književnom putu, rekla je.
U dubljoj analizi svoga rada i same poezije koju prevodi na mnoge jezike, Pogačnik je bila fascinirana kako ljudi u raznim dijelovima svijeta doživljavaju sličnu strukturu emocija i empirijskog iskustva čitajući njene radove koje je pisala u potpuno drukčijim okolnostima od njihovih.
Posebnost izričaja
Moderatoricu Urbić je zanimalo koliko je teško kod prijevoda prenijeti nečiju emociju s obzirom na kompleksnost i originalnost svakog izričaja.
- Sebe puno lakše prevedem na neki strani jezik, nego nekog međunarodnog pjesnika na slovenski. Kad je god to moguće pokušam kontaktirati osobu koju prevodim da steknem taj dojam i osjećaj kojim se ta osoba vodila u svom djelu. Svaki rad, svaka pjesma ima svoj kontekst i nije lako pogoditi bit, a ponekad jednostavno nedostaje stranih riječi koje mogu zamijeniti našu riječ. Često doslovan prijevod mijenja potpuno značenje i kontekst u kojem je izvornik napisan, kao na primjer »morski klobuk«, što kod nas podrazumijeva meduzu, ali kad to doslovno prevedemo na francuski izgubi se cijeli smisao tog stilskog opisa i onoga što je pjesnik htio prenijeti čitatelju. Gledajući generalno, naš izričaj je puno bogatiji, tako da slobodno možemo reći kako naši mali jezici hrane velike svjetske jezike, rekla je.
Završna misao pripala je Ireni Urbič, koja se obratila publici.
- Nakon što tijekom dana pogledate sve dnevnike, portale i vijesti, kad legnete u krevet, uzmite s noćnog ormarića knjigu poezije i povežite se sa svojom dušom prije spavanja.
Barbara Pogačnik (1973) slovenska je pjesnikinja, književna kritičarka, prevoditeljica, jedna od najprevođenijih pjesnikinja svoje generacije. Autorica je četiri pjesničke zbirke, a pjesme su joj prevedene na 34 jezika i uvrštene u antologije te uglazbljene.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
