Upleli bismo mi i izvezli još puno košara i cekera, koji su ovo ljeto bili pravi modni hit, ali teško nalazimo radnike. Sve što je valjalo otišlo je u Njemačku. Naći radnika prava je umjetnost, a naša je specifičnost i nevolja što ti radnici ipak moraju nešto i znati raditi, ne možemo u nekoga uložiti pet godina pa da nam ode, veli nam vlasnik obrta Boris Pogorelec koji je treća generacija koja se bavi košarstvom

Mnogi su u obrtništvo ušli iz nužde - na to ih je natjerao gubitak posla, kao i našu sugovornicu, postolarku Gordanu Varga iz Osijeka, koja izlaže na Obrtničkom sajmu na Karolini. Priča nam da su se, nakon što su ostali bez posla, odlučili okrenuti postolarstvu, budući da je to bila suprugova struka. Uz stručnu pomoć ljudi iz Borova osmislili su proizvod - ručno šivane anatomske papuče od kože, koje pomažu kod bolova u kičmi, listova, petnog trna, takozvane Vargice.

Pusti krajevi

Da su kvalitetne, potvrđuje gužva oko njihova štanda otkako se sajam otvorio. Mnogi ih niti ne probavaju, vele da znaju kakva je to papuča i samo dolaze po naručene boje i modele. Kupci nam tvrde da, nakon što ih probamo, više nećemo poželjeti izaći iz njih, a traju i po četiri, pet godina.

- Obrt smo otvorili prije šest godina i u kratko se vrijeme probili na tržištu, pa čak dobivamo natječaje za bolnice ili vrtiće, veli nam Gordana iznoseći podatak da mjesečno proizvedu od 500 do tisuću papuča. Imaju četvero zaposlenih i tu se priča o uspjehu počinje komplicirati.

- Širimo svoju proizvodnju, dobivamo nove ozbiljnije poslove, no radnika koji bi radili ovaj posao naprosto nema. Dva mjeseca imamo otvoren natječaj, nitko nam se nije javio. To je problem i drugih obrtnika, naši su krajevi pusti, svi koji mogu i žele raditi odselili su se, priča nam ova "postolarka", dodajući da joj je drago što ima kvalitetan proizvod po koji se ljudi sami vraćaju i to joj je najbolja reklama, ali da nove poslove ne može ugovarati jer naprosto ne može isporučiti onoliko robe koliko se traži.

Put Engleske

Sličan problem s radnicima ima i Boris Pogorelec, vlasnik obrta "Košarstvo" iz Kotoribe, koji se bavi drvenom i pletenom galanterijom. On je, treća generacija koja se bavi ovim, u Međimurju tradicionalnim poslom. Zdušno radi, veli nam, cijela familija, a osim po sajmovima, puno rade i po narudžbama te za izvoz, od Slovenije do Engleske.

- Upleli bismo mi i izvezli još puno košara i cekera koji su ovo ljeto bili pravi modni hit, ali teško nalazimo radnike. Sve što je valjalo otišlo je u Njemačku. Naći radnika prava je umjetnost, a naša je specifičnost i nevolja što ti radnici ipak moraju nešto i znati raditi, ne možemo u nekoga uložiti pet godina pa da nam ode, veli nam Pogorelec.

Kao galebovi oko ribe posjetitelji sajma skupljali su se jučer oko štanda bivšeg ribara, a danas poduzetnika iz Kaštel Kambelovca. Ime njegove tvrtke manje je poznato, ali papričice punjene inćunima "Pepefiš" znane su svim gurmanima. Skupo je, ali dobro, predobro, govorili su nam kupci probavajući iz posluženih zdjelica, i nisu žalili novca kako bi se domogli koje staklenke punjenih papričica, mariniranih inćuna ili salate od hobotnice koja je novi, ultimativni hit.

- Kad jednom probate, uvijek se vraćate. Ja sam ih prvi puta probala na jednom sajmu u Zagrebu i odonda stalno pratim gdje će mi biti blizu, kazala nam je Puljanka Davorka Perosa kupujući punjene papričice. Sa sobom je dovela i kolegicu da proba ove ručno rađene proizvode. Sutra će se , kaže, vratiti i po konzerviranu jadransku tunu koja, tvrdi, nema veze s onom koju inače kupujemo u konzervi.

Jeftino, a dobro

- Što trebamo znati o kaktusima?, pitamo Vladu Bazikića, dugogodišnjeg zaljubljenika i uzgajivača sukulenata i kaktusa, a on nam daje iznenađujući odgovor. Veli, prvo trebamo znati njegovo latinsko ime, po tome možemo doznati gdje je njegovo autohtono staništa, a sukladno tome kakvu klimu voli i kako da ga pravilno valja njegovati. Ima li ipak lakšeg načina, latinski nismo učili u školi, dosadno propitkujemo dalje.

- Pa dobro, ako ste moj kupac onda ću vam odmah dati i upute kako da ga njegujete, veli nam ovaj živopisni Puljanin koji se kaktusima bavi već 44 godine, a godišnje uzgoji između 12 i 15 tisuća ovih biljaka. Uskoro se, radi zdravstvenih problema, planira povući iz direktne prodaje i za prave kupce otvoriti svoj dom, ali u njega neće moći ući bilo tko, upozorava odmah Vlado kod kojeg se, eto, Glas Istre, spontano poziva.

Nakon dvosatnog lutanja valja malo i prileći. I to se može na sajmu pa prihvaćamo ljubazan poziv obrta Pavić Plast iz Oriovca. Dok isprobavamo madrace doznajemo da se nekada bavio izolacijom u brodogradnji, ali su ga uništili državni nameti. Onda se, sa suprugom koja je također ostala bez posla, dok je dijete studiralo, odlučio baciti u biznis. I dobro da je krenuo jer je od minusa, kako veli, stigao do toga da je ove godine kupio svoj poslovni prostor i novim strojevima tehnički zaokružio proizvodnju, pa tako danas oprema brojne hotele, apartmane, čak i luksuzne jahte, a madrace radi po želji kupaca.

- Moji su proizvodi jeftini, a dobri, zato su ljudi u početku skeptični, no vrlo ih brzo razuvjerim, navodi nam vlasnik Hrvoje Pavić, zaključujući da mu sajmovi služe upravo tome, da kupci shvate koji im proizvod odgovora ili - da legnete i poželite više ne ustati. (Piše Borka PETROVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)

Povezane vijesti

• Doček u podne: U nebo poletjelo osamsto balona
• Sajmovi su prozor u svijet, mjesto neposrednog susreta ponude i potražnje
• NA PULSKOJ KAROLINI 21. OBRTNIČKI SAJAM ISTRE, mjesto koje uspješno spaja ponudu i potražnju