Knjiga pjesama "Postelja od oblaka", ročkog književnika Vladimira Pernića predstavljena je na Vidikovcu Želimira Janeša u Roču. Njegova najnovija, sedma po redu zbirka pjesama izašla je u godini kada obilježava 75. rođendan, 60 godina svoga pjesništva i 50 godina kontinuiranog i izuzetno aktivnog djelovanja u Katedri Čakavskoga sabora Roč, koja je i izdavač. Grafički dizajn i dio fotografija potpisuje David Ivić. Knjigu je uredila i pogovor napisala Mirjana Pavletić, a tiskana je u zagrebačkom Grafomarku.

- "Postelja od oblaka" svjedoči o pjesniku koji se slobodno prepušta svemu što ga prati na poetskom putovanju; o poeti koji unatoč gdjekojim prolaznim burama i neverama, uporno traži i pronalazi smisao i ljepotu svakog novog proživljenog trenutka, pretvarajući ih u niz pjesničkih slika koje tako, vješto posložene i odabranim riječima satkane u stihove, stvaraju male umjetničke forme, univerzalne istine različitih tema i motiva, istaknula je na predstavljanju Pernićeve zbirke pjesama predsjednica Katedre Čakavskog sabora Roč Mirjana Pavletić.

Vladimir Pernić svoje poetsko putovanje započeo je prije gotovo šest desetljeća. Prve je stihove zapisao još kao srednjoškolac, kasnije je svoju poeziju povremeno objavljivao u časopisima i zbornicima, a prva mu je pjesnička zbirka, "Ubjačić", objavljena 1979. godine. Zaredale su se zatim: "Srhi" (1990.), "Znamen" (1996.), "Cicirici i Senjali" (2007., zajedno s Ivom Kalinskim), "Suita Mediterranea" (2013.) i "Iznucani verši" (2018.).

Znakovito, naglasila je Pavletić, Pernićeva najnovija zbirka sadrži 75 pjesama, za njegovih 75 godina života. Podijeljena je u pet poglavlja. Za razliku od prva četiri koji sadrže pjesme pisane hrvatskim standardom, u petom poglavlju Pernić predstavlja svoju najnoviju dijalektalnu poeziju.

- Stihovi iz prvog poglavlja puni su emotivnog naboja, izrazite su senzualnosti i blagosti. "Tvoje ruke" naslov je cjeline, kao i prve pjesme u zbirci, kojom pjesnik uvodi u svoj svijet intime, u svijet satkan od najdubljih emocija, napose od ljubavi bez koje i ne bi bilo poezije. Drugo poglavlje "Tragovi sjećanja", vodi u pjesnikov zavičaj, u bezbrižno djetinjstvo, na stranice svojevrsnog spomenara koji obiluje pastoralnim motivima, smirujućim pejzažima, dječačkim istraživanjima prostora kojima je Pernić bio okružen i o kojima progovara gotovo ispovjednim tonom. Ti su stihovi puni zavičajne topline, puni duboko utisnute memorije i dojmova iz djetinjstva, puni ljubavi prema krajevima i krajolicima koji su oblikovali Pernića osobno, njegova filozofska gledišta pa i njegovu poetiku, naglasila je Pavletić.

Pernićeva knjiga, nastavila je Pavletić, vodi od emocija ljubavi, preko ljepota prirode, do promišljanja o životu, o smislu postojanja… Naime, životnim i poetskim hodom kroz vrijeme, Pernić, kao i mnogi drugi pjesnici, dolazi i do one ključne točke kada ga sve više obuzimaju teme egzistencijalizma. Život i smisao života, sada poprimaju sasvim druge vrijednosti u odnosu na ono vrijeme kada je pjesnik bio mlad i poletan; kada su njegova koračanja kroz život bila snažna, čvrsta, puna energije i optimizma, i kada je koračao ukorak s drugima prema nekom boljem svijetu. No, osobno iskustvo i životna zrelost sad već "sjedobradog mudraca" dovode do Vrutka istine i promišljanja o suštini postojanja i spoznaje o nezaustavljivoj prolaznosti. Tako Pernić podsjeća na ugasla ognjišta i zarasle proplanke, govoreći zapravo o prostorima i vremenima koja su zauvijek nestala, a upozorava i na nova "instant" vremena koja donose nove, često upitne vrijednosti, kao i na sveprisutni nemar i nebrigu o svijetu, prirodi, planetu kakvoga čovječanstvo današnjega vremena ostavlja budućim pokoljenjima.

Misao o prolaznosti neizostavno doziva i temu prelaska u drugu dimenziju, temu odlaska, rastanka, dakle - smrti. I mada se riječ "smrt" tek jednom izrijekom u zbirci spominje, pjesnik o njoj progovara vrlo mirno, svjestan tog neminovnog ishodišta i lišen svih ovozemaljskih strahova.

- Zabrinutost zbog sve očitijih društvenih nepravdi, nedostatak empatije i etičnosti, sve prisutnija pohlepnost i nemoral, sve dublja razlika među društvenim slojevima, otuđenost, tjeskoba, dehumanizacija društva, malograđanština, klanjanje lažnim vrijednostima… teme su koje dolaze do izražaja u četvrtoj cjelini zbirke, "Zalud zov". U fokusu je mali čovjek sa svojim problemima i patnjama, čovjek s društvenog dna, zarobljen u svojoj besperspektivnosti, čovjek kojemu je oduzeto dostojanstvo. Kako bi postigao što snažniji efekt u prikazu pojedinih apsurdnih, besmislenih i nakaradnih pojava, pjesnik se u tim angažiranim baladama služi ironijom, ponekad satirom pa čak i burleskom. S takvim se, tamnim i mračnim, apokaliptičnim scenama, dosad još nismo susretali u Pernićevoj poeziji, pa se ne možemo oteti dojmu da su ti stihovi vjerojatno nastali kao reakcija na teška i neugodna pandemijska vremena koja su, udaljivši čovjeka od čovjeka, otuđivši ga od društva, obitelji i životnih radosti, ponudivši mu neprirodno i nehumano kao "novo normalno", itekako utjecali na njegov poetski pesimizam, naglasila je Pavletić.

Zadnje poglavlje Bendima, u prijevodu berba, puno je živahnije, a donosi devet Pernićevih dijalektalnih pjesama, dakle, vraća se ročkom idiomu, jezičnome nasljeđu svoga doma, svoga zavičaja, jeziku materinskom, na kojem je ispjevao svoje prve stihove prije šest desetljeća. I mada su to "na prvo čitanje" kratke, uglavnom vesele, čak humorne, ritmički vrlo razigrane pjesmice, kada se malo ozbiljnije u njih zaviri, na površinu ubrzo isplivaju njihove duboke skrivene poruke, opomene, mudrosnice. Tako je Pernić, još jednom potvrdio da se i relativno skromnim, lokalnim govorom može izraziti čitava lepeza tema i motiva, opažanja i emocija, od radosti do tuge, od ljubavi do smrti, od dobra do zla, od boli do utjehe, od susreta do rastanka, rekla je Pavletić te govoreći o jeziku i stilu ove Pernićeve najnovije zbirke naglasila kako je svima dobro poznata Pernićeva zaigranost riječima, on jednostavno voli riječi, voli eksperimentirati i odabrane riječi stavljati u suodnos kako bi i na taj način, naglasio, pojačao dojam.

- U ovoj pjesmarici brojne su manje korištene ili već zaboravljene riječi, nerijetko i novoiskovane autorske riječi koje se sasvim prirodno uklapaju u nizove pjesničkih slika. Autor je odabrao potpunu slobodu izražavanja, on nesputano šeće bjelinom papira i puni ga poetskim istinama o sebi i svijetu koji ga okružuje. poručila je Pavletić.

U glazbenom dijelu programa književne večeri nastupila je mlada buzetska violinistica Emily Radović. U znak zahvalnosti na podršci i potpori, a posebno povodom skorog početka obilježavanja svoga zlatnog jubileja, 50. godišnjice djelovanja, ročka Katedra je svima okupljenima na predstavljanju poklonila po jednu knjigu s posvetom autora.

Povezane vijesti

• Knjiga koje povezuje dvije regije
• Život je sačinjen od "Kapi radosti"
• Pjesnička zbirka Vladimira Pernića: Lirski, emotivno i angažirano