KNJIGA MARTINA BIZJAKA "FRAGMENTI SJEĆANJA": Hommage velikom samozatajnom i svestranom, nezaboravnom umjetniku

Gorka Ostojić Cvajner: Od 1957. godine, kada Bizjak postaje stanovnikom Pule, gotovo da nema sfere kulturnoga i javnoga života gdje nije sudjelovao (Snimio Dejan Štifanić)

Vrlo je emotivno bilo tijekom predstavljanje knjige Martina Bizjaka "Fragmenti sjećanja" (Slovensko kulturno društvo Istra), o čemu su na 26. Sajmu knjige u Istri govorili Gorka Ostojić Cvajner, Eros Čakić i Branko Sušac.

Nakon što su najavljeni govornici, dvorištem Shipyarda proširio se aplauz, a Gorka Ostojić Cvajner kazala je neka to bude aplauz za Martina Bizjaka, jer Pula je puno imala samom činjenicom da je imala njega, on je jako puno dao Puli u svakom pogledu.

Fragmenti iz velikog, plodnog života

- Zahvalni smo Slovenskom kulturnom društvu Istra što su omogućili tiskanje ove knjige, i što su, općenito, iznimno aktivni. Ti fragmenti sjećanja trebali su biti memoari, što ih je pet godina na narančastoj pisaćoj mašini s tri ili četiri prsta tipkao Bizjak. No, to su fragmenti iz velikog, plodnog života ovoga autora, sjećanja. Kada čovjek u poznim godinama oboli i ne može se baš kretati - "osuđen" je na pisanje. Brojni su crteži nastali tijekom tih godina, a od 1.250 izabrali smo ih 25 za to djelo. Knjiga govori o ljudima koje je Bizjak neizmjerno volio, bio je to veliki čovjek, slobodouman čovjek. Od 1957. godine, kada postaje stanovnikom Pule, gotovo da nema sfere kulturnoga i javnoga života gdje nije sudjelovao. Bio je iznimno odgovoran prema svakom poslu, prema svakoj funkciji koju je obavljao, i kao likovnjak, pedagog, umjetnički savjetnik, a puno je utjecao i na mlađe generacije. Njegova odgovornost prema svakom određenom poslu bila je poput misije, a skromnost mu je bila jedna od posebnih vrlina, kazala je Gorka Ostojić Cvajner.

Branko Sušac prisjetio se svog prvog susreta s njim, kada mu je u Osnovnoj školi "Moša Pijade", današnjoj OŠ Centar, predavao likovni, ističući da je Bizjak imao toliku toplinu i beskonačno strpljenje. Sjetio se i jedne od njegovih prvih grafika, činjenice da su radili sjajne stvari, priređivali filmske tribine, izložbe i drugo kada je bio referent za kulturna događanja. Prisjetio se tom prilikom i burnih festivalskih godina i druženja, što je izazvalo puno emocija.

Gorka Ostojić Cvajner kazala je da je tijekom rada na pulskom filmskom festivalu Bizjak bio iznimno predan tome poslu te da nije slikao, kao niti kada je radio na Brijunima, gdje je vrlo pedantno popisivao tamošnje umjetničko blago i gdje je dao potporu Marini Orlić za keramičarsku radionicu. Nakon tolikih godina rada u raznim umjetničkim segmentima - kao likovni pedagog, organizator, savjetnik, počeo je ponovno slikati kao umirovljenik, kada se zapravo upitao zašto (ne)slika.

Velike zasluge za grad i kulturu

Eros Čakić prisjetio se njegove energije, truda, entuzijazma u organizaciji kulturnih događanja te da je radeći toliko toga i pomažući mladim umjetnicima, donekle zapostavio i svoj kreativni rad.

- No, niti tada nije odustao od slikarstva, imao je svoje skice, crteže, a kolege su ga smatrale kvalitetnim umjetnikom. Po tim velikim umjetnicima, koji su toliko napravili za Pulu i za buduće generacije trebaju se zvati pulske škole i ulice, kazao je Eros Čakić.

Gorka Ostojić Cvajner navela je da je zahvaljujući Bizjaku započela obnova Istarskog narodnog kazališta, a izrekla je i razočaranje što nije, kada je za to bilo vrijeme, dobio nagradu Grada Pule.

Potom se osvrnula na činjenicu da je naš grad zapušten, a zna da je savršen, upitavši se zašto bi Šibenik, Zadar ili neki grad s hrvatskog sjevera bio bolji, ističući da Pula ima potencijala i to puno. "Šteta je što se to ne koristi kako bi se moglo i trebalo", zaključila je uputivši riječi zahvale Bizjakovim kćerima.