- Ove je godine Sa(n)jam knjige u Istri promijenio mjesto i vrijeme radnje. Svakako je i više nego hvalevrijedna ideja oživljavanja starogradske jezgre, posebice prostora uz samo more, pulsku Rivu. U zadnje vrijeme toliko se govori o revalorizaciji i revitalizaciji luka, riva, šetnica. Ovogodišnjim ste izdanjem manifestacije napravili i prvi, iako ogroman, korak u tom smjeru. Kako je krenula ideja?

Od svih nemogućih kombinacija ostvarila se najbolja

- Kao po pravilu, najbolje ideje Sajma rađale su se u nemogućim, naizgled bezizlaznim situacijama. Tako je bilo i s ovom: prošle smo godine morali izaći iz Doma hrvatskih branitelja iz epidemioloških i financijskih razloga. Prosinački Sajam trebao se održati u Svetim Srcima, no morali smo ga odgoditi samo šest dana prije otvorenja. Knjige su spakirane ostale u potkrovlju Svetih Srca, a mi smo mislili kako trebamo samo sačekati mjesec-dva i evo Sajma. No, tad je tek počela naša kaskaderska priča s pandemijom: u ovih šest mjeseci tri smo puta određivali datume, započinjali s pripremama pa morali odustati. Postalo je jasno da moramo pronaći prostor u kojem možemo čekati priliku da se dogodimo. Među ekipom su se rađale mnoge ideje o izmještanju Sajma, prevladavalo je mišljenje da adekvatan prostor ne možemo naći u centru grada, razmišljalo se o periferiji. Nekad se moja tvrdoglavost ipak isplati - inzistirala sam na centru grada i od svih nemogućih kombinacija ostvarila se ona najbolja, a naizgled najmanje moguća: bivša Arena trikotaža. Jedna od napuštenih tvorničkih hala za knjige i dvorište tvornice - sada pub Shipyard - za program pokazali su se kao čarobna kombinacija.

- Odabirom mjesta radnje, u biti napravili ste i hommage svim radnicama Arena trikotaže, tu sada "krojite" jedan posve novi svijet - književni, ali i koji korespondira s aktualnom situacijom i s povijesnim trenutcima ovoga ambijenta. Ti zidovi kazuju brojne sugestivne priče, upravo kao i protagonisti Sajma.

- Priča o Arena trikotaži potpuno je literarna. Da netko uzme samo život slavne modne kreatorice Marije Vareško, ili jedne od radnica, recimo Jadranke koja je radila za strojem, ali i u showroomu tvornice nosila modele kao manekenka, imao bi čisti literarni predložak. Formativne godine sam proživjela kada je Trikotaža bila na svom vrhuncu i ona je za mene bila i ostala pojam socijalne pravde, kreativnosti, novih, originalnih ideja, istinske emancipacije. Znam, romantiziram situacije, ali ne mogu se oteti dojmu da je nešto od karaktera Trikotaže ušlo u Sa(n)jam. Ako ništa drugo, prebacujemo normu i složni smo i veseli poput "djevojaka iz krojačnice" za koje se i dan-danas priča kako su bile najraspjevanije na tvorničkim feštama.

- Uz već ustaljene, Sajam donosi i posve nove programe.

- Premijerni program je "Nova lica Pule", a zanimljiv je po tome što u njemu nastupaju pisci koji su tek kročili na literarnu scenu zajedno s onim afirmiranima koji nekim ludim slučajem nisu još bili na Sajmu, poput Svetislava Basare, jednog od najznačajnijih pisaca regije ili Ivice Đikića, novinara, književnika i scenarista, Ivane Bodrožić i Tanje Stupar Trifunović, nagrađivanih i prevođenih autorica... U ovom programu nastupit će sjajni mladi pisci: Magdalena Blažević, zbog koje si mogu dozvoliti da budem osobna i "kiklopovski" kažem da ima "proznu knjigu godine". Reći ću istinu i ako kažem da je može podijeliti sa Želimirom Perišom i njegovom "Mladenkom Kostonogom" koju nagrade nepravedno mimoilaze. S nama će biti i Ena Katarina Haler koja je svojim romanom prvijencem "Nadohvat" uzburkala duhove i odmah - ni kriva ni dužna - zaradila etiketu "kontroverzne" autorice, te Đurđica Ćilić sjajna prevoditeljica Olge Tokarczuk i Wislawe Szymborske čija je knjiga "Fafarikul" imala veliki odjek u Hrvatskoj, a nedavno je objavljena u Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Pjesnikinje će svojom poezijom preplaviti Pulu

- Iako neki teoretičari književnosti tvrde da su moderna sredstva komunikacije uvelike osiromašila jezik, komunikaciju, u posljednje vrijeme nastalo je nekoliko i više nego zapaženih knjiga poezije, a upravo će poezija na ovome Sajmu imati svoje posebno mjesto. Predstavite nam ukratko i te sasvim posebne pjesničke programe.

- Poslije više desetljeća imamo sjajnu, novu generaciju pjesnikinja i pjesnika. Namjeno na prvo mjesto stavljam pjesnikinje jer će one svojom poezijom preplaviti Pulu. Već znamo kakav je pljesak pulske publike kad nastupaju Evelina Rudan, Olja Savičević Ivančević, Monika Herceg i Dorta Jagić. Očekujemo ga i nakon nastupa snažnih i autentičnih poetskih glasova Lidije Deduš, Sanje Baković, Marijane Radmilović i Ane Brnadić. Poeziji i dugujemo: kada smo je zadnji puta imali kao temu, u Pulu je stigao Umberto Eco i sam po sebi postao tema. Ipak, odabrali smo je ponajviše iz uvjerenja da u ovim, doslovno zatvorenim i autističnim vremenima, jedina može na poseban način emotivno dirnuti našu publiku. "Poezija liječi" naziv je našeg središnjeg programa. Nije to doskočica, ni poza, već naš stav, pomalo romantičarski, utopijski. Poezija će se kazivati na Sajmu kroz razne programske forme: svakog dana u podne pjesnik/inja i publika - jedan na jedan, gotovo svake večer dijalog pjesnika i pulskih glazbenika – od Darija Marušića i Maura Giorgija do sjajne pulske jazz scene koju predvodi Branko Sterpin. Uz njega, s pjesnikinjama će "razgovarati" kontrabasist Srđan Kuzmanović, klavirist Carlos Fagin i saksofonist Luka Vrbanec. Hrvatsko narodno kazalište iz Zagreba ove je godine naš partner i donosi nam dva poetska performansa: "Ne čitaš žene" posvećen poeziji suvremenih hrvatskih pjesnikinja i "Moj cilj je horizont", nazvan po stihu Vladimira Visockog, a bavi se velikim slavenskim pjesnicima od Milosza i Szymborske pa do spomenutog Visockog, Kosovela, Kuprijanova, Aleksejeva… Poseban dar pulskoj publici je dolazak velikog pjesnika, s pravom ga možemo nazvati bardom – Petra Gudelja, koji će svojim stihovima otvoriti 26. Sa(n)jam.

- Nekih velikih prijatelja Sajma nažalost nema više među nama, iako su, na jedan drugi način, i dalje s nama, a među njima je i nezaboravni Tonko Maroević. Na ovogodišnjem izdanju održat će se jedna sasvim posebna promocija.

- Tko prati Sajam zna što nam je značio Tonko i koliko je ugrađen u naš Sajam. Nismo mu željeli raditi ništa komemorativno, za to mi nemamo talenta. Predstavit ćemo ga kroz njegovu posljednju knjigu "Znakovi, stavovi, tragovi" koju je uspio dovršiti za tisak, ali ne i doživjeti njezin izlazak. Promocija knjige zamišljena je tako da se ima osjećaj da našeg prijatelja samo trenutno nema, da je, eto, spriječen zbog neodgodivog posla. Mislim da bi mu se to svidjelo. Nesretna je bila ova godina i pol, od 25. do 26. Sajma smo izgubili i Alema Ćurina koji je pak ugrađen u najluđe trenutke Sajma, od Utorkaša, pa nadalje. Od kada ga poznajem govorim si: kad pomisliš da si slobodna ili nedajbože beskompromisna, samo se sjeti Alema i vidjet ćeš da nisi. I Istra je ostala pusta, a ne samo Starigrad na Hvaru odakle su i Tonko i Alem. Prvo smo izgubili sjajnog jezikoslovca, erudita, pjesnika Gorana Filipija. A nedavno i Dragog Dragu, Dragu Orlića za kojeg bi trebalo nekoliko intervjua da bi se ispričao samo jedan dio onoga što ga je vezivalo za Sa(n)jam i knjižaru Castropola, ali i nas za njega. Kao što vidite, ovo bi legitimno mogao biti potpuno komemorativan Sajam no za to, kao što sam rekla, mi nemamo talenta, niti su spomenutim autorima karmine bile baš nešto.

Osvijetliti najznačajniji kulturni pokret u Istri 20. stoljeća

- Iznimno aktivan Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika i ponovno oživljena edicija Istra kroz stoljeća pobrinut će se i za istarske književne trenutke na Sajmu. Sve je više istarskih autora, na jedan ili drugi način, dio ove sajamske priče.

- Ove nam se godine posrećilo što se tiče Istre i knjiga naših autora i izdavača. Spomenuli ste Istarski ogranak DHK-a i Čakavski sabor, Istru kroz stoljeća. Izniman je to izdavački poduhvat, u manje od godinu dana objavljene su dvije važne knjige: "Čovjek u svom vremenu" (o Mariju Kalčiću) i monografija Čakavskog sabora. Tako smo i mi dobili temu koju smo dugo čekali: što je nama Čakavski sabor? Prilika je to za osvijetliti najznačajniji kulturni pokret u Istri 20. stoljeća – avangardan, hrabar, prevratnički, temeljan za sve što u kulturi Istre danas radimo. Govorila sam već o poeziji, ali ne mogu ne spomenuti ponovo Evelinu Rudan i poetski i kulturološki iskorak koji je napravila s knjigom "Smiljko i ja si mahnemo". Ta zbirka je dobila silne nagrade, tiskano je drugo izdanje, ali ono što jest istinski raritetno - niti godinu od objavljivanja ona se već citira u svakodnevnom govoru. Osim "si mahnemo", ja sam recimo usvojila onu sjetnu: "naši su još naši i živi su svi". Sigurna sam da će biti i potpuno poseban nastup Borisa Domagoja Biletića koji se na Sajmu ne pojavljuje samo kao urednik, već i kao pjesnik. Biletićeve pjesme na puležanskom slengu, s Pulom '60-ih u prvom licu, otkrivaju jedan njegov sasvim novi izričaj i senzibilitet. Dugo nismo čuli ni Milana Rakovca kao pjesnika. Pjevamo s Tamarom "Črno zlo", a zaboravljamo da je to Rakovac. Rakovac će, uz sve što će raditi na ovom Sajmu, kazivati svoje stihove, a vjerujem i zapjevati. Kad je o Puli riječ, premijerno ćemo predstaviti knjigu "Fragmenti sjećanja – dnevničke zapise" Martina Bizjaka, legendarnog direktora MAFAF-a i Filmskog festivala, slikara, boema, kultne figure našeg grada. Knjiga – ljepotica Theatron Istria ima svoju premijeru na ovom Sajmu. Istra iz zraka, nepoznata nam i potpuno nestvarna. Izgleda kao da ju je umjetnički fotograf Igor Zirojević rukom oslikao a ne uhvatio svojim objektivom. U knjizi je esej onog koji je otišao davno iz Istre (a u sebi nikad) – Dragana Velikića.

- Iako je nezahvalno prognozirati i predviđati u današnje vrijeme, razmišljate li da ovaj proljetno-ljetni termin bude tradicionalan za sajam, ili je prosinac uz blagdansko ozračje ipak pravi moment za slavlje knjiga?

- Pula u prosincu miriše na Sajam, miriše na knjigu i tako četvrt stoljeća. Teško se toga odreći. A opet, ako knjige ovoga lipnja budu zamirisale ljetom tko će tome odoljeti. Vladavina je Kairosa i treba ga na vrijeme uhvatiti za onaj nauljeni perčin i kliznuti u sretan trenutak, trenutak kad je moguće slobodnije i opuštenije raditi. Da li će to biti na ljeto ili na zimu postaje manje važno.

- I, za kraj. Pandemijska godina, promjena navika, načina života i svega, no entuzijazam je ostao isti, kao prvoga dana. Lajtmotiv je pitanje "Di smo". Imate li odgovor na njega, ili ćemo svi zajedno 13. lipnja, na zadnji dan Sajma znati gdje smo i gdje idemo?

- Ne samo mi, čini mi se da se cijeli svijet pita "Di smo". Mi se pitamo prije svega gdje je naš književni festival, gdje je naša kultura, kojem novom dnu stremimo, gdje smo mi kao ljudi, gdje smo jedni drugima. Nije Sajam baš tako čudotvoran da bih na njemu očekivala odgovore, ali sigurna sam da će biti zanimljivih razgovora, razmjene mišljenja koje dugo nismo imali uživo. Već to, za sve nas, bit će ljekovito i okrepljujuće.

Povezane vijesti

• Pula postaje portugalska, brazilska, afrička…
• Ljubljana čita na Sajmu u Puli
• Ovogodišnji Sa(n)jam knjige u Istri održat će se od 5. do 13. prosinca: DEVET DANA DRUŽENJA S KNJIGAMA U SVETIM SRCIMA I STAROGRADSKOJ JEZGRI