Poznata hrvatska književnica i novinarka Slavenka Drakulić predstavila je u prepunom Klubu i knjižari Giardini 2 knjigu "O čemu ne govorimo" što je opet izazvalo veliki interes pretežito ženske publike kojoj je Drakulić od srca zahvalila na dolasku istaknuvši da se osjeća kao kod kuće. A pričala je Drakulić o strahu, šutnji, usamljenosti, boli, feminizmu i dakako osmom martu, odnosno Danu žena s obzirom da je promocija održana večer prije, dok je ekipa iz Giardini 2 pripremala Marš po Puli.

Odabir

Pomalo ironično, ali podsjetila je Drakulić odmah na početku da je pisala protiv tog osmog marta u vrijeme bivše države i nekadašnjeg društvenog uređenja.

- Pojavio se moment kada odjedanput sa svih strana osjećamo pritisak tih desnih strujanja. Znamo iz iz iskustva, a iz povijesti da je prioritet tih desnih stranaka koje dolaze na vlast ili koje su blizu vlasti da su žene i i ovaj i njihova prava uvijek meta tih tih politika i tih ideologija, komentirala je Drakulić, upozorivši da se u "ženskim pravima uvijek može unazad i to je ono čega nismo možda dovoljno svjesni".

Ukazala je na primjer Poljske gdje je prva demokratska vlast vlada nakon pada socijalizma 1989. izglasala zabranu pobačaja osim u četiri slučaja i kazala da je sada ta zabrana još više reducirana, iako 75 posto građana Poljske podupire pravo žene na odabir.

- S obzirom na to kakav vjetar puše u Europi ovih dana, čini mi se da je potrebno ponovo biti osviješten i ponovo znati kakve sve opasnosti zapravo prijete i što se tiče ograničavanja prava na abortus. Mislim da mlade žene moraju biti svjesne toga, upozorila je.

Drakulić je odgovarala na pitanja, kao i uvijek temeljito pripremljene Helene Vodopija, komentiravši u jednom trenutku da su joj pitanja malo "prepametna", no ona je na njih odgovarala s dozom optimizma koji proizlazi iz iskustva i želje da se stvari poprave. Doduše, netko bi rekao da znamo kako se zove optimist s iskustvom, je li...

Šutnja je, kako je primijetila Vodopija, a potvrdila Drakulić, temelj priča u knjizi. Kako je rekla, jako je teško artikulirati bol, npr. bol žena koje rađaju.

- Kada te nešto jako boli, što možeš? Samo urlati od te strašne boli, i ne možeš to artikulirati, kaže Drakulić objasnivši da je to vrlo teško oblikovati rječju. Ipak, ona je zato bila prilično jasna, a nakon boli, nekako se sama po sebi nametnula tema usamljenosti. Kazala je da ljudi na zapadu idu psihijatru, a ovdje su takve teme "zadatak" za prijatelje, podsjetivši da živi u Švedskoj, u zgradi na pet katova gdje pozna samo jednog susjeda.

Iz takve situacije proizlazi da se ta bol nema kome reći iz čega opet proizlazi razlog te šutnje, a onda i usamljenosti i izoliranosti, o čemu govori i u knjizi i koje daju dominantan ton knjizi, kako je napomenula. Ipak, na nije našla pravi odgovor na ne baš jednostavno Helenino pitanje postoji li način da se ta usamljenost prevaziđe, objasnivši da je "na piscu ili spisateljici da opisuje, a ne da odgovara na takva pitanja".

Zato je bila prilično jasna osvrćući se na osmomartovsku paradu koja se pripremala.

- To je velika stvar i to mislim da je fantastično, I tu paradu ne biste mogli imati pred 30, 40 godina. Koliko ta parada može može postići, to je drugi par rukava, komentirala je objasnivši da su građanske inicijative dobrodošle, ali pitanje je koliko su učinkovite jer je potrebna velika upornost i puno snage. "Da nije tako ne bih ja morala u svojoj 76. godini govoriti o pravu na pobačaj", dodala je.

Drakulić u knjizi spominje i nešto što naziva "paralizom emocija".

- Često volim reći da knjiga mora ostaviti talog u čovjeku kao kad piješ tursku kavu, da nešto unutra nađeš za sebe. Ne mislim da živimo paralizu emocija na društvenoj razini. Ono što mi doživljavamo, pogotovo najmlađa generacija je da se oni totalno fokusiraju na emocije i da to apsolutno politika vodi, jer politika populizma apelira samo na emocije, ne na razum.

Apel na emocije mržnje izaziva emocije. Za nacionalizam ne treba razum. S druge strane ovi mladi ljudi mislim da jako žive na svojim emocijama, u svojim oblačićima u svojem internetskom životu, na društvenim mrežama. Ne samo da žive svoje emocije, nego se i ubijaju za svoje emocije, zato što te mreže društvene mogu utjecati na na djecu da se oni počnu ubijati. Nije to šala. Tako da što se mene tiče čini mi se da je na svijetu previše emocija a malo razuma, smatra ona.

- Vi o strahu govorite od samih početaka, dakle u "Hologramima straha" pa i u ovoj zbirci priča gdje se javljaju strahovi u različitim oblicima. Od straha od usamljenosti, odbacivanja u kontekstu ljubavnog odnosa, o strahu od prekida šutnje, o strahu da uopće izgovorimo da se bojimo, o strahu od smrti, ali i samog života, prokomentirala je Vodopija. Uostalom, ovogodišnja teme Kluba-knjižare je "Strahovi današnjice" koja je otvorena citatom iz knjige "Ja sam jedna od onih majki koje osjećaju da kad rodiš dijete rodiš strah".

Dva straha

- Govorimo o dva straha. Jedan je strah od života, strah od nerazumijevanja okoline, strah od toga da te okolina neće prihvatiti, strah od rata, atomske bombe, strah da nećeš naći ili dobiti posao, strah da ćeš sklopiti ugovor na godinu dana itd., nabrojala je Drakulić. No tu je i još jedan specifičan strah – strah za dijete.

"Nikad se ne prestaješ bojati za to dijete, i od toga pomoći nema. Moja kćer ima 56 godina i sad ima neke zdravstvene probleme. Ja umirem od straha. Danas sam milijun puta otišla na telefon i gledala imam li kakvu poruku od nje jer ja umirem od straha za nekoga tko ima 56 godina i koji je odgovoran za svoj život", priznala je Drakulić.

Govorila je i o vjeri, jer smatra da svatko mora vjerojati u nešto - u sebe, ili u društvo, pa ako nekom pomaže vjera u boga, to je isto u redu. No, osim vjere tu je i nada i ono najvažnije – smisao u životu.

Na kraju njena poruka u vezi parade bila je "La lotta continua", za što je dobila transparent na čijoj jednoj strani piše: "Dosta smo šutjele, sad vi slušajte", a na drugoj "Hvala ti, Slavenka, što si se borila za nas. Vole te žene Pule".

Povezane vijesti

• Slavenka Drakulić dobitnica nagrade BOOKtiga
• Dodjela Nagrade BOOKtiga Slavenki Drakulić
• Slavenka Drakulić gostuje u labinskoj knjižnici