Samostalna izložba radova pulskog umjetnika Davora Klimana "Seccozidi" otvorena je jučer u pulskoj Galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre, a zbog aktualne epidemiološke situacije , izložbu su, u prisustvu autora, umjetnica Iva Gašparić i predsjednik HDLU Istre Milan Marin otvorili samo u prisustvu novinara, dok će snimak otvorenja biti dostupan na YouTube stranici HDLU-a Istre od ponedjeljka. Izložba se do 12. svibnja može razgledati radnim danom od 9 do 15 u galeriji, a postav izložbe bit će dostupan i na televiziji u izlogu galerije u Zagrebačkoj ulici.

Intimna likovna promišljanja

Katalog izložbe kreiran je u formi dvaju pisama - autorovog pisma Ivi Gašparić te njenog pisma autoru, a treba reći da ovo dvoje umjetnika, zajedno s Denisom Sardozom, čine umjetnički kolektiv DIK.

- Draga Iva, promišljajući o vlastitom umjetničkom identitetu, shvatio sam zašto se u svom slikarstvu često oslanjam na naše velike likovne stvaraoce poput Murtića, Glihe i njihovih suvremenika... Prva boja, prvi potezi koji su me dotakli, bili su radovi tih ljudi - Murtićeva eksplozija boje, Glihina istraživačka dosljednost, Gattin i Kulmer kao neizostavni umjetnici hrvatskog podneblja duboko su mi se urezali u svijest. Tijekom različitih faza vlastitog stvaralaštva od skulptura velikih formata, objekata u drvu i metalu do konceptualnih izričaja, kao i videoradova kojima sam se u jednom periodu intenzivno bavio, slikarstvo je došlo na kraju kao predah između različitih faza i postepeno postalo moj glavni izričaj koji nadopunjavam izlaganjem s vama, s DIK-om, gdje smo uronjeni u suvremenost i propitujemo identitet kroz različite medije. Zapravo se i ova izložba bavi pitanjem identiteta već i samim svojim nazivom - Seccozidi. Igra talijansko-hrvatskih riječi koje se isprepliću kao kamenje koje tvori suhozide, kao i naši životi na ovim prostorima koji su isto tako isprepleteni. Kamen se drži za kamen bez veziva, a tvori čvrstu formu koja nastaje kao posljedica krčenja zemlje kako bi bila bogatija i plodnija. Upravo se i kultura u kojoj živim i radim i ljudi s kojima prijateljujem tako isprepliću. Bez njih ne bi bilo ni mene. Moji slikarski radovi plod su mojih likovnih promišljanja, vrlo su intimni i ne teže ni kritici vremena ni aktivizmu. Kada slikam, ne težim ničemu osim jednostavnosti i ljepoti, i jedino me ona još uvijek može iznenaditi kod drugih i kod sebe. Za sve drugo sam nezainteresiran i umoran, ali ne i bez nade, piše autor.

Priča bez predumišljaja

- Dragi Davore, u svijetu zasićenom i pretrpanom (polu)informacijama, proizvodima, uracima i licima, pokazao si mi svoje slike suhozida, radove s tvoje nove izložbe i zapitala sam se zašto… Tko poznaje tebe i tvoje duboko promišljanje o svemu, priča je jednostavna i jasna. Ovo je priča bez predumišljaja. U svijetu u kojem je naglasak na megaprodukciji svega što možemo zamisliti, ali i na megaprezentaciji istog, imamo osjećaj da smo SVE vidjeli. I baš zato što smo "povezani" i pridruženi nekoj nevidljivoj a sveprisutnoj matici mreži, čovjek kao što si ti ima se potrebu i pravo vratiti "korak unatrag" i zahvaliti prošlosti. Izložba "Seccozidi" svojevrstan je šapat zametnutom i skoro izgubljenom identitetu. Sjećanju...

Tvoji oblici istarskih suhozida, slikani gestom i čistim slikarskim rukopisom, granice su koje ograđuju polja koja uskoro više neće biti polja, a najvjerojatnije niti naša. "Seccozidi" su istovremeno hommage zavičaju i sjećanju, ali i majstorima koje si spomenuo, kao što su Gliha ili Murtić, čiji su jednostavnost, razigranost, gesta, namaz i punoća izraza utkani u naše poteze i oči. Tragovi su to koji se direktno vežu uz naše mentalne slike krajolika, ali i naslikanih slika koje smo gledali kao djeca. Tragovi su to koji pomalo nestaju iz sjećanja i koji će vjerojatno nestankom naše generacije izgubiti na dosadašnjem razumijevanju i općem valoriziranju… No iskreno vjerujem, kako god gledatelji iščitali ovu izložbu, koja je neaktivistička i nepretenciozna u nekom "suvremenom" smislu, da je ona zapravo čista posveta ljepoti i životu. Onom koji prepoznajemo i volimo. I onom koji nas uvijek iznova svojom iskrenošću može najviše ganuti, piše autoru Iva Gašparić.

Likovni umjetnik i pedagog

Davor Kliman (Pula, 1966.) završio je Srednju školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, a diplomirao na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, likovnu kulturu, odjel kiparstvo u klasi prof. Žarka Violića. Od 1994. predaje kao profesor stručnih predmeta pri Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli čiji je sadašnji ravnatelj. Do sada je izlagao na 15 samostalnih izložbi i na 50-ak skupnih izložbi u Puli, Rijeci, Splitu, Rovinju, Zagrebu, Milanu, Ljubljani, New Yorku... Pored skulpture bavi se videom, scenografijom, slikarstvom i grafikom. Video radovi uvršteni su mu i u prvu retrospektivu hrvatske video umjetnosti, Insert .

Povezane vijesti

• CRNI LABUD: Nagrađen Robert Fišer za rad "Event horizon"
• FAKE LIGHTS/LAŽNA SVJETLA DRAŽENA TURKOVIĆA: Slike nadograđene proširenom stvarnošću
• GODIŠNJA REVIJALNA IZLOŽBA: Raznoliki tematski i autorski spektri