Sudjelovat će književnici, povjesničari i teoretičari književnosti, sveučilišni profesori, kritičari, filozofi, publicisti i drugi gosti različitih generacija i načina promišljanja književnosti i svijeta oko sebe. Ove godine, iz razumljivih razloga, esejisti su samo iz Hrvatske, veli Biletić

S Borisom Domagojem Biletićem razgovarali smo o Pulskim danima eseja na programu 16. i 17. listopada u Puli, u Domu hrvatskih branitelja i u prostoru Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika u staroj tiskari.

Višesmislena sintagma

- Predstavite nam ukratko ovogodišnje Pulske dane eseja i njihove sudionike.

- Obzirom na temu, "Zbilja i sudbina književnosti", ali i s obzirom na pandemijske neprilike, okolnosti i ograničenja, pozvali smo nešto manje sudionika, koji pak imaju što reći o naslovnom problemu. Sudjelovat će književnici, povjesničari i teoretičari književnosti, sveučilišni profesori, kritičari, filozofi, publicisti i drugi gosti različitih generacija i načina promišljanja književnosti i svijeta oko sebe. Ove godine, iz razumljivih razloga, esejisti su samo iz Hrvatske. A što se teme tiče, riječ je o višesmislenoj sintagmi, jer valja razlikovati pojam zbilje od pojma stvarnosti, što nalazimo u svakom referentnom kako filozofijskom tako i književnom, pa i drugim izvorima. Kakva je zbilja, a kakva stvarnost književnosti? Kakva je njena sudbina, ali i ona izvanknjiževna fakticiteta, dakle činjeničnosti, spram literature i obratno? Zatim što je s literaturom u ovome i ovakvom svijetu, koji se danomice mijenja i sve je manje po mjeri čovjekovoj? Mijenjaju li se danas brže i dramatičnije tzv. književni kanoni usred brojnih planetarnih izazova, postoje li ti kanoni uopće, gdje je u tome naša literatura? Što je i tko je danas pisac, je li išta ostalo od društvenosti koju u kontekstu literature nazivamo književnim životom? Što je danas angažirana književnost, ima li je uopće, tko je angažiran pisac sada u već zahuktalome 21. stoljeću? Ima li prevladavajuće estetike i poetike, gdje su i što su danas vrijednosti, etika i moral u svijetu ubitačna ritma i promjena što se smjenjuju gotovo nadzvučnom brzinom...? Mogli bismo ovako unedogled. Najkraće, riječ je o tome kako književnost danas može, ako uopće može, ili kako mora, ili barem kako bi trebala ne tumačiti zbilju ili stvarnost – jer literatura nema što tumačiti, ni docirati, nego umjetnički transponirati – već kako ih približiti čitatelju svojim izražajnim sredstvima i slično. A može li ih oblikovati, bilo zbilju bilo utjecati na stvarnost, to je drugo pitanje. Osobno držim da književnost ni u kom slučaju ne može mijenjati išta, a najmanje ljude i svijet, ali nas ipak unekoliko može učiniti drukčijima, u konačnici nadajmo se – boljima.

- Ove godine program donosi i promjenu dosadašnje koncepcije.

- Promjena koncepcije, kako kažete, neznatna je, ali ipak primjetna. Dakle, manji je broj esejista i ograničen broj publike, a nadamo se i ponekom novinaru. Usto, Pula je ipak nekakav sveučilišni grad, ima i Filozofski fakultet, pa se uvijek nadamo da i ondje imamo potencijalnu publiku. Gimnazijalci su se i njihovi profesori pokazali kad smo nedavno priredili 9. susrete za mlađe autore i mladu publiku "Kod Marula", na otvorenome, u dvorištu pulske Gimnazije. Za ovogodišnje, po svemu izvanredne, 18. Pulske dane eseja tražili smo veći prostor i zajednički jezik našli s upravom Doma hrvatskih branitelja. Tako će prvi dan, u petak 16. listopada, naš esejistički, stručno-znanstveni, dio programa u samo jednoj sesiji biti održan u Domu, a sutradan, u subotu 17. listopada u našem sjedištu, Klubu hrvatskih književnika "Dr. Ljubica Ivezić" bit će proglašen ovogodišnji dobitnik ili dobitnica prestižne hrvatske nagrade za najbolju knjigu eseja "Zvane Črnja". Ovo posljednje, evo se slučajno poklopilo, zbiva se svega nekoliko dana nakon što smo obilježili 100. obljetnicu Črnjina rođenja. Dakle, program je bez posebnih dodatnih sadržaja, što znači bez predstavljanja novih knjiga, bez glazbe, možda poneke izložbe itd., što su inače uobičajeni sadržaji Dana eseja. No, držim kako je bolje održati ih makar u skromnijem ili sažetijem obliku, negoli uopće ne održati Dane. U svemu, pa i glede ogleda, važan je kontinuitet. Nadam se da će nam ova planetarna kriza s virusom i njegovim posljedicama to omogućiti, a otkazivanja dolaska u Pulu zasad nije bilo, što ohrabruje. No, bude li Nacionalni stožer ovih dana odredio strože mjere, vidjet ćemo "u hodu" hoće li biti kakvih promjena ionako reduciranog programa.

- Vrlo važan dio programa je i dodjela Nagrade "Zvane Črnja". Kako je došlo do ideje o pokretanju takve nagrade?

- To je već poznato. Pulski dani eseja održavaju se od 2003. godine, Nagradu "Zvane Črnja" za najbolju godišnju knjigu eseja objavljenu u Hrvatskoj dodjeljujemo – Društvo hrvatskih književnika i Istarski ogranak DHK-a – od 2007., kada je to bila jedina nagrada za esejistiku, a danas je ona i dalje najvažnija i najprestižnija. Njome smo htjeli afirmirati ovaj književni žanr, jaki žanr i europskih i hrvatske književnosti. Vjerujem da smo u tome uspjeli. Dobitnici su listom značajna imena naše književnosti i kulture, a za ovu ću prigodu ipak izdvojiti nekoliko njih: Tomislav Žigmanov, Mirko Tomasović, Dunja Detoni Dujmić, Marko Grčić, Pavao Pavličić, Marina Šur Puhlovski, Damir Barbarić, Zlatko Kramarić i drugi važni autori. O dobitniku odlučuje najpozvanije povjerenstvo u tom trenutku, stručnjaci uvijek u drugome sastavu. Odaziv je vrlo dobar, i glede broja naslova i s obzirom na kvalitetu, i suradnju mnogih nakladnika, najpoznatijih i onih manjih, pa je katkad doista vrlo teško izabrati najbolji tekst. Črnjino ime, kao istaknutog esejista i kulturologa, uz ostale žanrove i aktivnosti kojima je zadužio istarsku i hrvatsku književnost i kulturu uopće, bilo je gotovo neizbježno kada sam odlučio utemeljiti nagradu i o tomu kako je nazvati. Središnjica DHK-a u Zagrebu to je bez prigovora prihvatila, dapače, uostalom bio je Črnja istaknuti član našega Društva te uređivao časopis "The Bridge" (Most), koji do danas izlazi na stranim jezicima, prijevodima promičući hrvatsku književnost u svijetu. Inače, nagrada je, uz plaketu, prigodne darove i publicitet, također i novčana, a danas dobiti deset tisuća kuna ipak nije sitnica.

Dopredsjednik DHK-a

- Nedavno ste postali dopredsjednik Društva hrvatskih književnika. Koji su Vaši planovi i projekti po tom pitanju?

- Koncem 1980-ih kao vrlo mlad pisac postao sam članom DHK-a, što je tada bila iznimna čast, a predsjednici su mi i nam otad bili, među ostalima, Nedjeljko Fabrio, Ante Stamać, Slavko Mihalić, Stjepan Čuić i druga važna imena. Bio sam otad članom raznih sastava Uprave DHK-a, prije ovoga mandata već ranije i dopredsjednik Društva. Dao sam se opet kandidirati smatrajući da treba pripomoći i radu središnjice i njenoj komunikaciji s ograncima. Naš je Istarski ogranak zacijelo najaktivniji izvan Zagreba, a u ponečemu, kažu, čak prednjačimo. DHK je ove godine navršilo 120 godina, među najstarijim je strukovnim udrugama pisaca u Europi, no tu važnu obljetnicu dosad nismo obilježili jer nam je u potresu teško oštećeno sjedište, koje smo proteklih mjeseci ipak uspjeli obnoviti, bar do razine da se u njemu mogu nastaviti odvijati glavni sadržaji i programske zadaće. Moji planovi i projekti su istovjetni i u skladu s onima Upravnoga odbora na čelu s novim predsjednikom Zlatkom Krilićem. Svakom je predsjedniku Društva lakše djelovati i provoditi svoje ideje te ostvariti predizborna obećanja ima li potporu Upravnoga odbora kao cjeline ili bar većine njegovih članova. Vjerujem da mu sadašnji sastav Uprave u tomu može pripomoći. Slažem se s kolegom Krilićem napose u tome da danas i ovdje politizacija strukovnih udruga, pa tako i onih književničkih, nema nikakva smisla, dapače, depolitizacija je conditio sine qua non! Danas nam nije potrebno djelovati izvan područja kulture i umjetnosti. DHK ima bogatu i časnu povijest, dakle i u doba prohujalih diktatura prošloga stoljeća i pogotovo u vrijeme demokratskih promjena 1990-ih. Ono ima vrlo razgranatu programsku djelatnost, od manifestativne do nakladničke. Premda je formalno udruga, DHK je jedna od stožernih institucija hrvatske kulture, i tijekom povijesti i danas, poput Matice hrvatske ili HAZU-a. Treba poznavati njegov unutarnji ustroj, probleme i potencijale, što vidim da novoizabrani predsjednik već dobro razumije, a djelovanje nam se mora temeljiti na glavnim načelima osnivača i velikih prethodnika – prije svega na promicanju hrvatske književnosti, jezika i kulture, slobodi stvaralaštva, zaštiti prava i afirmaciji naših članova bez obzira na generacijsku, estetsku, svjetonazornu, nacionalnu i drugu pripadnost, na zaštiti njihova standarda, poglavito autorskih prava, honorara pisaca, osobito pak valja podupirati pisce samostalne umjetnike, surađivati sa srodnim društvima itd. Posebno treba poraditi na boljoj i jačoj medijskoj prisutnosti i "vidljivosti" Društva te time i percepciji zainteresirane javnosti o njemu. Jer u svemu najprije treba početi od sebe. Možda je vrijeme ovakvih i sličnih udruga na zalasku, možda je već i prošlo, no osobno vidim još dosta prostora i potencijala za DHK, naročito u nemalom broju njegovih mladih i mlađih članova. Ti mladi, nažalost, na nedavnoj Izbornoj skupštini ipak još nisu dovoljno prepoznati u većine članstva koje je biralo i izabralo. No, koliko je do moje neznatnosti, a da ne budem neskroman, reći ću na kraju kako se nadam da će mi biti omogućeno maksimalno doprinijeti ostvarenju navedenih zadaća i sadržaja. Bez obzira na privatne obveze, koje svi imamo, angažman u kontekstu književne Istre te u radu pulsko-istarskoga Ogranka, koji je ove godine "navršio" punih 30 godina, i dalje ću biti na raspolaganju takvome Društvu hrvatskih književnika.

Program

Petak, 16. listopada, Dom hrvatskih branitelja, od 10 sati

Vinko Brešić: Istinita priča iliti život i književnost

Dolores Butić: Od autora do teksta i natrag

Tatjana Gromača: Književnost kao posljednji prostor istinoljublja

Božica Jelušić: Pisac u magli

Ljubica Josić: Zbilja i sudbina književnosti u prijepisima: studija slučaja Marka Marinovića

Mario Kolar: Zbilja kao sudbina književnosti

predah

Dragutin Lučić Luce: Zapalost

Franjo Nagulov: Poezija na društvenim mrežama

Božidar Petrač: Danteov putopis – od zbilje preko književnosti i filozofije do transhumanizacije

Milorad Stojević: Nekoliko protuproročkih teza

Darija Žilić: Poezija i zbilja u pandemijskom vremenu

Subota, 17. listopada u 10 sati – Klub hrvatskih književnika "Dr. Ljubica Ivezić"- Proglašenje dobitnika Nagrade "Zvane Črnja"

Povezane vijesti

• Vrsni esejisti o hrvatskom književnom regionalizmu
• PULSKI DANI ESEJA: Stoljeće od raspada Monarhije
• PULSKI DANI ESEJA: Ovogodišnja tema "1918. - 2018.: Stoljeće od raspada Monarhije"