Posve različite bile su prezentacije knjiga i razgovori s autorima u subotu navečer na pulskom Sa(n)jmu knjiga u Istri. Krenulo je uz filozofiju i Žarka Paića, koji je svojim objašnjenjima naveo publiku na razmišljanje, ali i dobrano ih nasmijao, uslijedila je Donatella Di Cesare s vrlo zanimljivo argumentiranim pričama o migrantima, a kao šećer na kraju bio je Ante Tomić i njegova "Nada". Svi programi bili su iznimno dobro posjećeni, iako se u Puli održavalo mnoštvo kulturnih i zabavnih sadržaja, na svim se programima tražila stolica više, štoviše, i mjesto za stajanje.

"Knjiga lutanja" Žarka Paića, je, kako je kazao predstavljač Andrea Matošević, drukčija u odnosu na prethodna njegova djela, htio je pročitati ulomke u PDF-u iz tog obimnog djela, na 650 stranica, no na kraju je pročitao cijelu knjigu. Prisjetio se Matošević i dosadašnjih susreta s Paićem, kada mu je jedva uspio postaviti dva pitanja jer je Paić tijekom cijelog predstavljanja imao svoje monologe u kojima je detaljno sve predstavio.

Paić je kazao da nije to tradicionalna akademska filozofija, ističući kako je to i svojevrsno troknjižje, da tu ima pisma, pravih i fiktivnih u prvome dijelu, koji su intimističkog karaktera, a pisana su raznim ličnostima, tu su i razni razgovori koji su ljudi vodili s njime. Kazao je da generacije koje dolaze, nemaju tu strast istraživanja, te "odbijam razgovore gdje će me pitati što mislim o ovom ili ovom, a da se razina ne spusti na prosječnost, to iziskuje znanje, nije to elitizam ili hemetizam, kazao je govoreći, između ostalog i o umjetnoj inteligenciji te da je situacija s AI došla do krajnjih granica. Naveo je i primjer kako je za časopis sve tekstove s raznih jezika koje su pisali razni stručnjaci prevela umjetna inteligencija, a on ih je redigirao, te da je riječ o kraju prevođenja.

(Snimila Vanesa Begić)

- Mi se nalazimo u situaciji u kojoj nema svijeta, riječ je o radiklanom ispunjenju moći. Riječ je o kraju svih onih principa na kojima je svijet počivao, rekao je, između ostalog Žarko Paić.

Bilo je govora i o filozofiji kao o pitanju života i smrti, a kazao je i da riječ smisao je briljantna, jer sadrži s+misao, te da je lutanje najveći mogući izazov. Također, naveo je da naše ludilo nije prirodno, već je rezultat histerije i nervoze, kao što je to dobro znao Nietzsche. Prisjetio se i kako su Tonko Maroević i Igor Mandić pisali na pisaćim mašinama, te kako strojevi pišu, a naveo je i da će se u idućoj knjizi baviti ubojstvima mladih te brutalnom narcizmu društvenih mreža, gdje svatko može izraziti svoju fascinaciju i najgore frustracije.

Pokazao je i superego, crni kvadrat na bijeloj podlozi - mobitel. Pulu je pak definirao metafizičkim gradom moderniteta.

- Joyceova pisma bratu koja je slao iz Pule su vam sigurno dosadna, eufemistički rečeno, Pula mu nije baš najbolje legla sudeći po napisanome. Zadnje pismo bratu iz 1905. godine donosi misao "dosegao sam najveće dubine impersonalnosti", a ja ću reći da sam dosegao najveće dubine sreće i zadovoljstva što sam tu s vama, zaključio je Paić.

Uslijedilo je predstavljanje knjige Donatelle Di Cesare "Domaći stranci" (DAF), a pored autorice govorili su predoviteljica ovoga djela na hrvatski Katarina Penđer, Andrea Matošević i Iva Grgić Maroević.

- Knjiga je napisana na prijateljski način za čitatelje, prijateljski pristupa čitatelju, a DAF kao i uvijek donosi vrlo zanimljivo grafičko rješenje koje potpisuje Ivan Klisurić Klis, kazao je Matošević.

- Velika mi je radost biti ovdje, sviđa mi se naslov, a knjiga je nastala nakon 2015. i početka velike migrantske krize, a da to ne bude isključivo filozofska knjiga nego da bude pristupačna i širem čitateljstvu. To je i politička knjiga, ali i napisana za širu publiku. Ne radi se tu samo o nemogućnosti smještaja i o prelaženju granica, demokracija i etnokracija se brkaju. Demokracija nije istoznačna s etnokracijom, a problem migracija počiva na konceptu nacionalne države. Europa živi na dvostrukoj negaciji vlastite povijesti i aktualnog stanja. Europa je ujedno i kolijevka ljudskih prava. Govorim tu i o Lampedusi i svemu što se dešavalo. Italija se nije obračunala sa svojom poviješću, Italije je paradoks, mjesto različitosti, danas sam došla iz Trsta prema Puli, prošli sam tjedan bila u Siracusi. Rođena sam u Rimu, ali imam južnjačke korijene. Razlika među pokrajinama u Italiji je ogromna, kazala je Di Cesare.

Analizirala je i tri modela gradova, Atenu, Rim i Jeruzalem, Atenu je pri tome definirala gradom autohtonosti, Rim pak svakome dopušta biti rimski građanin, a u Jeruzalemu migrant mora biti zaštićen kao udovica ili siroče, navela je. Govorila je i o važnosti politike življenja i suživota. Navela je i da je protestantska crkva u Njemačkoj financirala brodove za spašavanje migranata.

Prevoditeljica Penđer, koju su pohvalili za izvrstan prijevod kazala je da ju je tema odmah zaintrigirala te da je bilo zanimljivo, ali i zahtjevno raditi na tom prijevodu. Na pitanje o jeziku i terminologiji, kazala je da se jezik ne može odvojiti od toga što zorno predočava, govoreći o terminima izbjeglice, prognanici, ili pak izbjeglice i migranti, odnosno profughi i rifugiati. Predstavljanje je izvrsno simultano prevodila Iva Grgić Maroević.

Potom je održano vrlo zabavno i opušteno predstavljanje knjige "Nada" Ante Tomića o čemu su govorili Emir Imamović Pirke i Marko Despot.

(Snimila Vanesa Begić)

Prisjetio se Tomić kada je u Puli gostovao prije više od dvadeset godina te kazao je da je u ovoj knjizi pisao o svemu po malo, otoku, ljubavima, dolascima, (ne)običnim ljudskim odnosima, a tu je prisutan, kako se moglo saznati, i jedan sasvim poseban recept za ćevape.

Kazao je i da je to utopijska knjiga, ljudi moraju živjeti u miru i skladu, a jezik se čuje i dok se čita. Rekao je i da nema priče bez ljubavne priče.

- Dugo sam radio na toj priči, na otoku i u šibenskoj sam se knjižnici izvrsno našao, htio sam da sve ispadne na najbolji mogući način pa sam u tri navrata pisao. Moja supruga ne može vjerovati da netko plaća da bi čitao moje knjige i boji se da ćemo morati vratiti pare od prodaje, kazao je.

Marko Despot govorio je da postoji veliki interes za tu knjigu koja je istovremeno objavljena i u Srbiji.

Govoreći o naslovu, spomenuo je i Nadu Pinter, prijateljicu koja je radila kao sekretarica produkcije na Grlićevim filmovima. Definirao ju je kao osobu koju umjetnik mora imati pored sebe i kako je radila i na filmovima poput "Gladijatora" i "Schindlerove liste" te kako je pronašla ljubav svoga života na filmskom setu, i potom brak nažalost nije potrajao, a ona je cijeli život voljela tog čovjeka.

- Puno toga sam spojio, Nadu koja je uvijek voljela istoga čovjeka, nadu nekih protagonista i druge nade, zaključio je Tomić.