Prvi program na ovogodišnjem Sa(n)jmu knjige u Istri bilo je predstavljanje knjige "Poslovice o iću i piću" Franka Lukeža koju je priredila njegova kćerka Petra.

- Kao po običaju, svake godine otvaram prvu sajamsku promociju, to je bio vrlo emotivan dan, a drago mi je da smo uspjeli realizirati od prošloga izdanja do ovog, kada smo krenuli u ovaj zahtjevan projekt, knjigu misli, poslovica o iću i piću prema zapisima i podatcima našeg velikog prijatelja, nezaboravnog Franka Lukeža. Zahvaljujući Aniti Šikić iz Hrvatske sveučilište naklade, koja je bila dovoljno hrabra i luda, sada imao ovu sjajnu knjigu, kazala je Magdalena Vodopija.

(Snimila Vanesa Begić)

Da je to vrlo ozbiljan i kvalitetan projekt, potvrdio je i Aljoša Pužar, ističući da ova knjiga predstavlja i identitet Pule, vinske m(letačke) i pivske (austrijske) Pule i ne samo, te da donosi duh i dah jednoga vremena uz mnoštvo podataka.

Anita Šikić navela je da knjiga ima tri izdavača: Hrvatsku sveučilišnu nakladu, Castropolu i Povijesni i pomorski muzej Istre.

- Petra Lukež je vrlo hrabro krenula u ovaj projekt, skinula je za potrebe te knjige trideset audiozapisa s Radio Pule koje je pokojni Franko napravio u emisiji s Markom Percanom, trebalo ih je prepisati i ostaviti šarm izgovorenog te sredila je neke njegove bilješke i zapise. Ima tu talijanskog jezika, istrovenetskog, to je i jezično leksikografsko nasljeđe, vrlo korisno i za antropologe, povjesničare i daljnja istraživanja i proučavanja, to je bogat dio baštine i vrlo važan, kazala je Šikić.

Boran Kalčić govorio je ponešto o uspjesima Franka Lukeža, o svemu što je radio, kako je sačuvao identitet Istre, a tu je toliko podataka, zanimljivosti i specifičnosti.

Dragutin Lučić Luce kazao je "pretenciozno bi bilo nazvati Lukeža prijateljem, a nepretenciozno znancem, bili smo drugovi, bio je pun znanja, kultiviran, jednom smo jeli ćevapčiće i u oštariji, dok su još bili kazetofoni, bila je neka loša muzika, on je išao do fiće, sjeo i krenuo kući po drugu kazetu, poznavao je ljude od vrha do dna".

Petra Lukež navela je da je to bio vrlo zahtjevan posao, da joj je bila želja da ostanu ti dijalektalni izrazi, da bude ta simpatičnost izražavanja prisutna te je ostavila njegov stil, gdje se zadržavaju te karekteristike prisutne i za govorno izražavanje, kao i za pisanje. Nije govora samo o hrani i piću, širi se to i na vrtlarstvo i drugo, kazala je.

Predgovor je preveo na talijanski Elio Velan, tekst i izraze na talijanskom je jezično dotjerala vrsna talijanistica Sanja Roić, a Eliana Moscarda Mirković s pulskog Sveučilišta jer imala veliku ulogu što se tiče dijalektalnih izraza.

Nalazimo tu i na "Andemo magnar rebechin" (Idemo na marendu), "Salute, bori e pochi lavori" (Zdravlja, novca i malo rada), spominja se panada (stari kruh kuhan u slanoj vodi) i druge. Svi su se predstavljači složili da ova knjiga ima dubinu.

"Bečki roman" Dragana Velikića također je zaintrigirao publiku, a pored autora, koji je i čitao ulomke iz knjige, o ovome su djelu govorili Emir Imamović Pirke, Branko Čegec i Zvonko Maković. Čegec je djelo definirao i velikim romanom o Velikiću i kao osoban roman, a Maković je izrazio posebno zadovoljstvo što promovira ovaj roman u Puli, koja je i autorov grad. Istaknuo je da mu je to najdraži Velikićev roman. Sam Velikić kazao je da mu je lik Andreja na neki način alter ego, a Čegec je naveo da premda roman nije opsežan poput ostalih autorovih, ima tu dubinu, specifičnost. Maković ju je pročitao u dahu, jedne nedjelje, definirajući dramaturšku strukturu izvanrednom, a to je djelo karakterizirao kao krimić, filmske strukture. Velikić je dosta razmišljao o nazivu romana, predstavljači su svaku rečenicu definirali kao vrlo specifičnu, a u duhovitoj prezentaciji autor je dosta prostora posvetio čitanju iz knjige.

Andrea Matošević predstavio je potom filozofa Roba Riemena zajedno s hrvatskom izdavačicom njegovih djela Dijanom Bahtijari i uz prevoditeljicu Ivanu Ostojčić.

Definiran je ne teškim filozofom, čija se djela mogu lako pročitati, a ova knjiga, kako je sam autor rekao, predstavlja sažetak svih kriza, geopolitičkih, ratova, klimtskih i drugih i to kroz četiri etide koje su u glazbi svojevrsne vježbe. Naveo je da je trenutno težak trenutak u svijetu, odnosno u povijesti, previše nesposobnosti ljevica i desnica, te prisustvo prespecijaliziranih ili beskorisnih sveučilišta, no ipak misli da je knjiga optimistična i odgojna, poput kapi vina u oceanu. Ljudi se prilagođavaju, i to previše, nema kulture, mudrosti i duše za koje je Ciceron kazao da trebamo tragati, kako je naveo.

- Najveći zločin ovoga stoljeća je da smo sami krivi za nedostatak obrazovanja, ništa ne može konkurirat pisanoj riječi, djelima Dostojevskog, Joycea, Prousta, a veliki je postotak ljudi koji nikada nisu niti taknuli knjigu. Molim vas, održavajte knjige na životu, kazao je.

Povezane vijesti

• Otok-Geto-Azil: Najaktualnija tema koju je Sajam ikada imao
• Pula čita na javnim mjestima
• Svijet je utonuo u goli materijalizam i prostaštvo