Leksikograf i pisac Vlaho Bogišić na Sa(n)jmu će predstaviti svoju knjigu "Rječnik zaljubljenika u Konavle".

Istra je mjera naše posebnosti

Brojne su kulturne poveznice zbog kojih su Konavle, koje s Istrom, uz ostalo, dijele mediteranski i antički prostor, postale prva zemlja-gost Histrokozmosa. Tim ste povodom napisali predivan esej gdje analizirate te poveznice na vrlo specifičan, osebujan način. Predstavite nam umjetnike koji će gostovati u Puli gdje će, između ostalog, prikazati i simbiozu tih dviju regija.

- Konavle su mala, džepna Istra. U zamišljenom, tradicionalnom, nikako tek kulturnom, prije društvenom pogledu i Konavle su samoodržive. Imaju svoje vino i ulje, pršut i sir, polja i more, čak i rijeke i planine, pa kako onda ne bi imale vlastitu kulturnu osnovu, samosvijest i, što je posebno važno, odgovornost. To po čemu se Istra u društvenom smislu zbilja razlikuje u modernoj hrvatskoj konstituciji je preuzimanje društvene odgovornosti, a to znači spontani refleks da svijet ne mora biti idealan da bi bio poželjan i održiv, autoriziran. U Konavlima se za to baštinsko svojstvo kaže domovina, taj je pojam sinonim za kuću kao dom, vlastiti prostor koji čovjeku pripada i za koji odgovara. Ali Konavle su mala i zapravo nevidljiva zemlja i u nacionalnom razmjeru. Stoga je konavoskoj ekipi na pulskoj, a zapravo nacionalnoj i pomalo europskoj književnoj i knjižarskoj smotri istarsko ogledalo pomagalo iz bajke, nadamo se da se u njemu zrcale srodnosti, ali i univerzalnost konavoskog iskustva. Pokušat će ga posvjedočiti slike, knjige i vina, dakako autori u svakom od tih aspekata, prisnaženi gostima koji će govoriti o njima. Antonija Rusković će u Galeriji Cvajner postaviti izložbu "Let s vilama", koju će uz Gorku Ostojić Cvajner otvoriti i Ljuba Gamulin, kreatorica brenda Sebastijan, iz doba kad je pojam brendiranja, tako važan za razumijevanje recentne Istre, ulazio u naš jezik. O konavoskim knjigama, sabranim prvi put na nekoj velikoj polici, govorit će se u nekoliko programa, jedan je posvećen Luku Paljetku, na Doručku s autorom sudjeluje Tereza Kesovija, gosti su profesor Tomislav Bogdan te dramski i glazbeni fantast Mate Matišić, a književne i vinske sadržaje moderatorski povezuje glumac iz ansambla HNK-a u Zagrebu, Cavtaćanin Nikša Kušelj. Konavoskih vinara dolazi pet, sudjelovat će u jutarnjim i popodnevnim sekcijama, a pored možda očekivanijeg crnog, južnjačkog nektara, točit će, svojim izborom, ponajprije konavoske malvasije.

Mnogo prije konavoskih vinara u Istru su stigla konavoska vina. Navodite da je u maloj kućnoj biblioteci bila, a i još jest, brošura u izdanju istarskoga Društva svetoga Mohora. Naslovljena "Istrančice", sastoji se od priča o vilama i začudnom svijetu. To sajamsko gostovanje je i svojevrsni povratak, svojevrsni (pra)početak.

- Neobično svojstvo pulskoga Sa(n)jam knjige u Istri je i da proizvodi akrobatske atribucije dostojne vlastitoga naslovnoga sklopa, pomalo oksimoronskoga, sajam nasuprot snu. Za Histrokozmos to su Ljudi s granice, a granice su još dramatičnije kad su unutrašnje. I Konavle itekako imaju svoj podzemni svijet dostojan Verneove pazinske fabule, potreban je doduše mali napor, no i danas se može posjetiti Eskulapa u njegovoj špilji na hercegovačkoj granici. Istrančice govore o tom svijetu čiji je prapočetak, kako kažete, doista pretpovijesni, što je u našim postmodernim konstrukcijama zahvalna poveznica. Konavle su, baš kao i Istra, ambijentalno, ali i psihološki, sačuvale taj ishodišni, arhajski gen Helade, u njima se, kao Eskulapovu vrtu zbilja može osjetiti terru etericu, kao što je za istarsku terru magicu ključan argonautski, a ne toliko gladijatorski, rimski kompleks. Na pulskom Forumu ste klasični Europljanin zahvaljujući Odisejevoj fantaziji, a ne Neronovoj dokolici.

(Snimila Tanja Draškić Savić )

Naveli ste da su vas istarske vile povezale sa svijetom koji ne može stati u enciklopediju pa ju je baš stoga, jer je svaka prava enciklopedija nedovršena, trebalo nazvati Istarskom. Koje su Vaše najsnažnije poveznice s Istrom?

- U Fažani je osamdesetih godina prošloga stoljeća bio omladinski kamp, stjecajem okolnosti ondje je i moj književni naraštaj započeo svoju avanturu. Premda slučajno, zanimljivo je i čini mi se važno to da smo se iz raznih krajeva, ako hoćete upravo hrvatskih zemalja, nalazili na distanci od podrazumijevajućeg, zagrebačkog središta. U mome se radu to i poslije pokazalo važnim, ne samo stoga što sam sa studentima u seminaru pulskoga fakulteta pokušavao dokučiti kontekste nacionalne književnosti, već ponajprije po gotovo fizičkom razumijevanju kulturnoga ključa koji simbolički dolazi iz mita o našoj zemlji kao trojednici, pri čemu se legitimnim sve više otvaralo da su pored Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, tu i Istra, Međimurje, Baranja, Srijem, Dubrovnik i napokon Konavle. Kao i u formatu Helade, četvorni kilometri pritom uopće nisu važni, mnogo je osjetljiviji algoritam graničnosti, ta mreža unutrašnjih granica koje nisu bedem i čija je nedovršenost ultimativna. Pojam identiteta je u našemu novogovoru prilično potrošen, pa ipak, upravo s obzirom na tu nedovršenost i kompozitnost po kojoj smo kao nacija više od svojte, upravo svoji, precizno je nazivati istarskom, Istra je mjera naše posebnosti. A da biste sebi dali pravo na to, dobro je strukturirati enciklopediju.

(Promo)

U vašem leksikografskom radu Istarska enciklopedija ima posebno mjesto. Mislite li da je realno očekivati i drugi svezak toga projekta, ili nadopunjeno prvo izdanje, uz sve digitalne izvore i elektronske oblike enciklopedija?

- Istarska enciklopedija je bojim se posljednja naša ozbiljna enciklopedija. Nije tome tako samo do nas, format enciklopedije općenito se promijenio, a da svoje leksikografske resurse i alate nismo prilagodili tome kulturnom prevratu. Čak i da imamo pristojne digitalne izvore, a daleko smo od toga, to ne bi bilo dovoljno. Kad se prije stotinjak godina pokretala nacionalna enciklopedija, odnosno početkom pedesetih Leksikografski zavod izvanredno brzo je izrađena cjelovita bibliografija periodike, a mi sada nemamo digitalizirane ni jedne jedine središnje novine, o časopisima da i ne govorimo. Enciklopedija osim toga nije ni antologija ni spomen knjiga, a posebno nije personarij, u njezinoj osnovi je društvena energija mnogo više nego historiografski humus. Moderne nacije su se kroz enciklopedije emancipirale od svog mitološkog predteksta, svijet kakav je u njima predstavljen polazi od prosvjetiteljske, protudogmatske matrice. E u tom sam smislu zbilja neobično ponosan na svoju malu, ali inicijalnu ulogu u Istarskoj enciklopediji, pa je ponekad neskromno spomenem. Istra je u svome društvenome biću stigla kapitalizirati stvarni enciklopedijski supstrat, a to će se s vremenom sve više vidjeti.

Leksikografski i književni rad. Koliko se isprepliću, nadopunjavaju i prožimaju?

- Na ovogodišnjem pulskom sajmu planirano je i predstavljanje moje knjige u izdanju Frakture, naslovljene "Rječnik zaljubljenika u Konavle", ali i podnaslovljene "Mali europski roman". Ako nije pretenciozno to tako kazati sljedbenik sam Krležine leksikografske škole, malo pojednostavljeno rečeno u takvu postupku se književno i enciklopedičko prelijevaju, dobro sročena enciklopedijska natuknica, posebno sintetska je uvjerljiva i protočna kad je mišljena kao priča, a dobra priča se u sebi i iz sebe može lakše otvarati ako se zasniva na izvorima, na čitanju i razumijevanju ljudi i sudbina. Kada pokušavam, a to nije baš često, kao u ovom Rječniku proniknuti u priču stalo mi je ponajprije do univerzalnog u književnom. Ništa nije tako istinito kao fikcija, pa kad pričate o Konavlima neće biti dovoljno da vas razumiju u Istri, treba naći ključ da bi se ono o čemu govorite moglo čitati na Islandu ili u Odesi. Kad sam sredinom osamdesetih počeo dolaziti u Istru upoznao sam Boška Obradovića. On je nedugo potom, prije trideset godina zamislio književni festival na kojem, a da zapravo ne znam zašto, govorim bolje nego inače. Nekako mi se čini da bi razumio i što sam s ovim Rječnikom, a i asistiranjem oko konavoskog programa htio reći.

Oblikuju nas iskustva

U kulturni i književni život ušli ste s kvorumaškim naraštajem. Zasigurno Vas je to uvelike oblikovalo.

- Da, oblikuju nas iskustva. Konavosko, kvorumaško, čitateljsko. Čak i moje dvadesetogodišnje iskustvo s Maticom hrvatskom, pa i mučan epilog te kronike. Ali se pritom ne mijenjamo, kolikogod da se trudio, čovjek ne može izaći iz vlastite sudbine.