Gost Sa(n)jma knjige u Istri bit će i Egidio Ivetić (Pula, 1965.) redoviti profesor ranonovovjekovne povijesti na Sveučilištu u Padovi, gdje predaje povijest Mediterana. Direktor je instituta za povijest Venecije pri Fondaciji »Giorgio Cini« u Veneciji. Objavio je više knjiga, a među njima je i »Povijest Jadrana. More i njegova civilizacija, Srednja Europa«, Zagreb 2022. godine.

Poznavati cjelinu

Predajete mediteransku povijest. Lajtmotiv Vaših posljednjih knjiga je upravo Mediteran, a u knjizi »Moderna Istra« definirali ste Istru mediteranskim poluotokom. Kako je krenuo taj Vaš interes za proučavanje povijesti Mediterana?

- Istra je mediteranska regija. Južni dio poluotoka, gdje sam živio i gdje se stalno nanovo vraćam, sliči krajoliku - zbog crvene zemlje, svojih tipičnih suhozida i maslina Salenta u talijanskoj regiji Puglia. Dakle, vidimo da je to vrlo mediteranski. Školovao sam se za povjesničara, s posebnim osvrtom na povijest Venecije (odnosno venecijanista sam), godinama sam proučavao Balkan, ali Mediteran mi je stalna strast, i to ne samo čisto historiografska, to je kod mene puno više. Mediteran predstavlja cjelinu, a Istra posebnost. No, da biste mogli razumjeti pojedinosti, morate poznavati cjelinu. Mediteran je svijet, on je pomalo sažetak svjetske povijesti, mora se proučavati i razumjeti u cijelom njegovom povijesnom vremenu i u svoj njegovoj geografiji, čak i minimalnoj. Između njegovih dijelova postoje mnoge sličnosti tijekom prošlosti. Mi povjesničari smatramo Mediteran organizmom, rekao bih čak i sustavom sustava. Mnoge sam odgovore u svojim istraživanjima, pa tako i one vezane za Istru, pronašao upravo proučavajući Mediteran.

Jadran je, po vama, isključivo geografski i povijesno mediteranski, iako je tu prisutan spoj raznih kultura i civilizacija?

- Jadran je, rekao bih, Mediteran Mediterana, odnosno njegov je sažetak. To je dobro definiran kontekst na geografskoj razini i u svojoj je povijesti bio svjedokom (su)prisutnost mnogih civilizacija. Sam po sebi, za stanovništvo koje je živjelo na njegovim obalama do 19. stoljeća, bio je to poznat kontekst; možemo govoriti o pomorskoj civilizaciji Jadrana ako uzmemo u obzir veze među obalama koje su bile veće od podijeljenosti. Do podijeljenosti je došlo u dvadesetome stoljeću.

Koliko je Pula - gdje dolazite nekoliko puta godišnje - po Vama mediteranski grad?

- Krajolik Pule, starorimski krajolik, vrlo je, izrazito rimski, obilježen je centurijacijom, ima puno arheoloških nalaza, pa i rimski su tragovi sačuvani u njegovoj toponimiji. U Puli se osjeća, zapažen je mediteranski ugođaj i prisutni su jasni tragovi antike. No, slažemo se da se moderna Pula razvija kao austrijski grad, lučki grad i arsenal, vrlo napredan u tom pogledu, u rangu Toulona ili Sevastopolja. Rimski sloj, srednjovjekovni sloj su evidentni - Pula je bila municipij i vlastelinstvo obitelji Sergi Castropola prije nego što je prešla pod vlast Venecije - malo je tu arhitekture u gotovo pet stoljeća Venecije, ali je zato tu puno Austrije - posebno u urbanističkom smislu, struktura, malo je tu Italije (iako, treba napomenuti značajne zgrade iz razdoblja od 1920. do 1943.), a uvelike je prisutna Jugoslavija. Grad se mijenjao s vremenom, godinama i stilovima, ali sveukupno izgleda kao srednjoeuropski grad uz more. Uostalom, kao i Trst i Rijeka. Ali Marseille je također više Francuska nego Mediteran. Francuska je definirala svoj Mediteran, kao što je Austrija definirala svoju Obalu, kao što je Jugoslavija stilski definirala svoj Jadran. I Pula ima neke odlike Novog Beograda.

Povijest Venecije, nakon svih napisanih knjiga, i dalje plijeni veliku pozornost te se i dalje objavljuju razna istraživanja.

- Povijest Venecije, istina, i dalje privlači mnoge znanstvenike. To je grad i država jedinstvena u povijesti svijeta. Sredozemna i europska država, odnosno talijanska. Ovo postojanje između više svjetova je fascinantno. A onda civilizacija i umjetnost koju je Venecija znala izraziti: moderna knjiga džepnog formata rođena je u Veneciji s Aldom Manuzijem, kao i diplomacija ili sprječavanje epidemija (na primjer lazzaretto), ili melodrama ili opera, ili autorska komedija (Goldoni). Venecijanske vile oponašane su od Sjedinjenih Američkih Država (Bijela kuća) do Poljske. A postoji još mnogo, mnogo više.

Koliko se bečka i mađarska arhitektura gradova u Istri uklapa u taj mediteranski diskurs?

- Austrija je sve do 1914. pokušavala razviti vlastiti Mediteran na svojoj obali, Küstenlandu, koji se protezao od Gorizije do Pule, s neoklasicističkim, a potom i eklektičnim stilovima. Istra je za Beč bila neka vrsta Midija; dok je Dalmacija koja je bila kraljevina za Beč bila svojevrsna Sicilija. Dvorac Miramare vrlo je reprezentativan za to pitanje. Ali i Lovran i Opatija, kao cjelina, ili rovinjska bolnica koju financira bečka općina, elaboracije su susreta Srednje Europe i Mediterana.

Vaš se pristup Mediteranu razlikuje od onog Predraga Matvejevića, premda ima i sličnosti?

- Mnogo dugujemo Matvejeviću, njegovom Mediteranskom brevijaru koji je imao veliki uspjeh u Italiji, a puno manji u Jugoslaviji i Hrvatskoj. Interes za Mediteran kao takav se javlja u postideološkom dobu, dakle nakon 1989. godine. Matvejević i drugi intelektualci ponovno su otkrili Jug kao mjesto susreta i različitosti. Ja sam povjesničar, moja je vizija gotovo uvijek dijakronijska, Matvejevićeva je sinkronijska. Dijelimo pokušaj davanja odgovora na pitanje »što je Mediteran«.

Postoji li kulturni Mediteran?

- Kako bismo razvrstali mnoga, previše značenja koja se pripisuju Mediteranu, moramo uzeti u obzir činjenicu da možemo govoriti o četiri njegove naravi. Postoji fizički Mediteran, onaj geologa, oceanografa, morskih biologa i klimatologa, ukratko onaj znanosti. Postoji potom i politički Mediteran, onaj koji je svakodnevno prisutan u medijima: bavi se politikom (države, regije, granice, sukobi), geopolitikom, ekonomijom, demografijom. Tu je zatim simbolički ili kulturni Mediteran, onaj književnosti, filma, mašte ovisno o razdobljima i zemljama, s različitim perspektivama. Konačno, tu je i povijesni Mediteran, koji je u osnovi političkog i simboličko-kulturnog Mediterana. To je priča. Mediteran kao geografija, povijest i kultura ipak je europska elaboracija, koja je započela u devetnaestom stoljeću i još uvijek traje, neprestano se ažurira.

Turističke migracije

Mediteran i turizam, je li je to s(p)retna simbioza?

- Samo u Europi, u odnosu na ostatak svijeta, postoji ritual plaćenog godišnjeg odmora, a samim time i ljetovanja. Tijekom svakoga ljeta dolazi do masovne turističke migracije s kontinenta na Mediteran. Mediteran i u ovome slučaju nije samo more i odmor, to je i život u mjestu punom povijesti, koju smo proučavali odmalena. Naravno, sve je teže doživjeti Mediteran i na Mediteranu u sve više turističkom vremenu.

Povezane vijesti

• "Pula čita" u autobusu, kafiću, a uskoro i na plaži
• Jergović: Ne mogu biti svoj pouzdani čitatelj
• Okrugli stol o Lampedusi: Ne žrtve, nego heroji