ČUDO U KANFANARU
Predstavljanje knjige don Marijana Jelenića: 1930. se na Božić ukazao Isus
(Snimio Mihael Stojanović)
Malo je poznato jedno neobično božićno čudo koje dolazi iz naše regije, dogodilo se na Božić 1930. Tijekom večernje mise u kanfanarskoj župnoj crkvi svetog Silvestra, kada je službu vodio župnik Marco Zelco, prema njegovim riječima i riječima svjedoka ukazao se Isus.
Nakon 94. godine predstavljena je knjiga "Čudo u Kanfanaru" koja tematizira ukazanje, život i tragičnu smrt velečasnog Zelca u Crkvi sv. Silvestra, u kojoj su govore držali autor djela Marijan Jelenić, svećenik Joško Listeš, i umirovljeni svećenik Anton Meden.
Pobožnost
Priče o čudu koje tematizira knjiga ubrzo su se proširile te su izazvale još veću pobožnost među vjernicima. Godinu nakon u Kanfanaru okupio se velik broj ljudi, a potvrdu o ovom fenomenu biskupija je dala tri godine nakon.
Na Mali Uskrs 1931. godine, u Kanfanaru je održana procesija kojoj je prisustvovalo oko 11 tisuća ljudi, što je bilo neviđeno mnoštvo za to vrijeme. Tada se Porečka i Pulska biskupija nije javno oglasila o fenomenu, no potvrdu je dala dala dvije godine nakon, 1933. godine organizacijom biskupijskog euharistijskog kongresa u Kanfanaru, povodom 1900. obljetnice Kristove smrti.
O velikom interesu vjernika svjedoči i sudjelovanje 30 župa na kongresu, kao i činjenica da su cijene željezničkih karata za tu priliku bile smanjene za 50 posto kazao je na oltaru svećenik Marijan Jelenić.
- Litanije pred Presvetim su upravo započele, izloženim tog popodneva na Božić, oko 15:30, kada sam podigao pogled i u pokaznici, na mjestu gdje je trebala biti sveta hostija, koja je potpuno nestala između dva stakalca, ugledao sam lik Spasitelja, okrunjenog trnovom krunom, kazao je tad svećenik Marco Zelco.
Zelco tada opisuje Isusov lik: "Trnova kruna bila je visoka, obuhvaćala je čelo s vidljivim bodljama. Ispod nje se nazirala tamnokestenjasta, zapetljana kosa. S lijeve strane primijetio sam tamnu sjenu, za koju vjerujem da je bila mrlja krvi, iako to ne mogu sa sigurnošću tvrditi jer nisam vidio boju. Lice sam vidio u plastičnom obliku, živo, s blagim pokretima, pomicalo se s jedne na drugu stranu crkve, i mogao sam primijetiti kako mu se zjenice pomiču.
Ponekad bi zastao i usmjerio pogled ispred sebe. Lice mu je bilo blago produženo, crte nježne, blago rumenkaste boje, oči svijetle i blage, ispunjene dubokom tugom, a njegovo lice odavalo je neviđenu ljepotu." opisao je Zelco Isusa koji ne liči na prikaze koje viđamo po crkvama. Jelenić, autor knjige istaknuo je kako je Isusovo uprizorenje trajalo 15-ak minuta te da je više ljudi prosvjedočilo ukazanju.
"Misleći da me varaju oči, nekoliko puta sam ih protrljao, pa čak i obrisao stakla naočala, no ukazanje je i dalje bilo tamo. Okrenuo sam se prema desno, gdje je klečao ministrant, 18-godišnji sjemeništarac iz koparskog sjemeništa, Mario Stipančić, i upitao ga vidi li išta. Zbunjeni mladić mi je odgovorio da vidi Spasitelja. Zatim sam upitao dječaka koji je klečao s moje lijeve strane što vidi u pokaznici, a on mi je rekao da vidi fratra.
Trnova kruna njemu je sličila na tonzuru koju nose franjevci male braće. Drhteći sam pozvao i sakristana Stefana Burića, kao i servisera telefonskih linija, Karla Golucu. Kada sam ih pitao što vide, ganuti su odgovorili da vide Spasitelja. Tada više nije bilo sumnje", piše Zelco o događaju koji dobiva povijesni epilog.
Jelenić se, osim na djela iz knjige, osvrnuo i na širi povijesni kontekst, uključujući događaje vezane uz nadolazeći nacizam, antifašizam te suradnju Crkve s antifašistima u borbi protiv nacističkog zla.
Kazao je kako su tragičnog 9. veljače 1944. u Kanfanaru, njemački vojnici su objesili župnika Zelca zbog navodne suradnje s partizanima i pronađenog oružja u crkvi za koje kaže da je podmetnuto. Pravi razlog bio je unijeti strah u stanovništvo.
- Vojnici su okupili stanovnike na trg, gdje su zlostavljali svećenika kako bi iznudili informacije o partizanima. Nakon vješanja, tijelo su ostavili visjeti tri dana kao upozorenje, a tadašnji biskup Radossi bezuspješno je molio njemačke vlasti za dopuštenje za pokop. Nedugo nakon, grana ladonje na kojoj je Zelco bio obješen usahnula je, da bi nakon godine dana cijelo stablo usahnulo.
Istaknuo je da su tijekom Drugog svjetskog rata Kanfanar, kao i okolna područja, bili poprište strašnih zločina okupatora, među kojima se posebno ističe živo spaljivanje nevinih, uključujući djecu, u vlastitim domovima, a takvi događaji duboko su potresli lokalnu zajednicu.
U Istri, Crkva i njeni svećenici pružali aktivnu podršku antifašistima, riskirajući vlastite živote kako bi zaštitili nevine. Suradnja Crkve i partizana postala je ključna u borbi protiv zla.
Vjera postaje folklor
Jelenić, osim što je proširio povijesni aspekt, također je kritizirao suvremene vjernike, naglašavajući da su mnogi zaboravili ulogu Crkve koja se pretvara u folklor.
Govoreći o pravoj svrsi Crkve i sakramenata, upozorio je: "Naši sakramenti postali su samo folklor, bez stvarne prisutnosti Isusa." Istaknuo je kako ljudi danas više pažnje pridaju vanjskim formalnostima, poput odjeće i organizacije proslava, nego duhovnoj dimenziji.
"Više je bitno kakav dekolte ima mladenka na vjenčanju nego sam sakrament, a važnije je stići na vrijeme u restoran nakon krizme nego prepoznati prisutnost Isusa u crkvi", rekao je. Kritizirao je kako mnogi ne razumiju suštinu mise, vjerujući da je to samo spomen na Isusa, dok se zapravo slavi njegovo stvarno prisustvo tijekom mise, što je temelj vjerovanja Crkve:
- Isus je ovdje s nama tijekom mise, ne slavimo spomen na Njega već slavimo Njega jer on je tad u crkvi s nama, zaključio je na kraju govora.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
