DANIEL NAČINOVIĆ
Točno 40 godina od prvijenca za djecu pulsko-labinskog književnika odrasle i dječje književnosti, kantautora i novinara: "Poluotok snova" uvodi male čitatelje u ljepote istarskoga poluotoka i njegove čari
Daniel Načinović na MIK-u (Snimio Marko Gracin / Novi list)
Prošlo je točno četrdeset godina od kada je pulsko-labinski književnik, pjesnik, kantautor, novinar i prevoditelj Daniel Načinović objavio prvu knjigu za djecu. Riječ je o djelu "Poluotok snova" koje je objavljeno 1983. godine. Najpoznatiji među istarskim pa i hrvatskim autorima za djecu je upravo Daniel Načinović – i po broju objavljenih djela i po nagradama, kao i po brojnim pozitivnim kritikama koje njegova djela već godinama svugdje dobivaju.
Rođen u Labinu 1952. godine, Načinović je diplomirao na pulskoj Pedagoškoj akademiji. Od 1984. godine član je Društva hrvatskih književnika (Zagreb), a od 2001. samostalni umjetnik – književnik, član Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika (Zagreb) te Hrvatskog novinarskog društva.
Poeziju počinje pisati u srednjoj školi, gdje školske godine 1965./1966. izdaje vlastiti, rukom pisani, unikatni list Lux, a godinu dana kasnije objavljuje u ciklostiliranom razrednom listu. Prvi širi izbor stihova, pod nazivom "Akvareli", objavljuje u pulskome Istarskom mozaiku, što ga je tada uređivao književnik Miroslav Sinčić (1973.).
Bogato stvaralaštvo
Učestalije počinje objavljivati tijekom studija u Puli, gdje je član književnoga kluba Istarski borac, koji vodi profesorica Ljubica Filipić-Ivezić. Na stranicama Istre – urednik Mario Kalčić – objavljuje poetske i prozne radove, kao i one prevoditeljske te književno-esejističke.
Nagrađena na natječaju pulskog Fonda za kulturu, u izdanju Čakavskog sabora biva objavljena njegova prva knjiga pjesama "Tu i tamo nedjelja" (1976.).
Načinović piše eseje za razne monografije, u prijevodima na engleski, talijanski i njemački jezik; njegova poezija biva objavljivana na talijanskome, slovenskom, makedonskom, poljskom jeziku i esperantu, a priče za djecu čak i na albanskom jeziku. Novinske članke, reportaže, intervjue, feljtone, putopisne zapise, prikaze i osvrte objavljuje u raznim listovima, a najviše – na tisuće članaka – kao vanjski suradnik te potom i kao profesionalac u pulskom dnevniku Glas Istre.
Od sredine sedamdesetih Načinović surađuje s mnogim skladateljima zborske i zabavne, pop-rock glazbe, za što je dobio i zaslužena priznanja. Predstava "Burrra", po njegovoj slikovnici, u režiji Roberta Raponje, jedna je od najizvođenijih u djelovanju Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula.
Daniel Načinović dobitnik je više književnih nagrada, među kojima su i "Ivana Brlić-Mažuranić" (Zagreb/Slavonski Brod) za dječju književnost, Pasionska baština (Zagreb), "Drago Gervais" (Rijeka), "Antun Gustav Matoš" (Zagreb), "Fran Galović" (Koprivnica), "Umberto Saba" (Trst) i druge.
Uz Jasnu Orlić, jedan je od pokretača Ružmarina, priloga za djecu Glasa Istre, te njegov urednik od prvoga broja objavljenog u ožujku 2001. pa sve do konca listopada 2006. godine.
Dobitnik je i Nagrade Grada Pule te one Grada Labina za životno djelo. Godine 1998. primio je odličje Matice hrvatske s likom Marka Marulića. Nagrađen je i na Melodijama Istre i Kvarnera (MIK) te na Porinu, a dobio je i nagradu Istarske županije za "Kanat vrhu svih kanti", prijevod na čakavski čuvenoga djela "Pjesma nad pjesmama", zajedno s Dragom Orlićem.
"Poluotok snova" je prva knjiga za djecu Daniela Načinovića, u kojoj donosi elemente, motive i likove koje ćemo naći i u njegovim idućim ostvarenjima za najmlađe, mada neke i u izmijenjenom, nadopunjenom i proširenom, prerađenom obliku.
Knjiga sadrži petnaest pjesama i dvije kratke priče u kojima autor opisuje ljepotu Istre, i to na vrlo edukativan način. Vidljivo je da su stihovi napisani s lakoćom, a pjesme su uglavnom rimovane, što ih djeci čini lakše pamtljivim i razumljivim. Najčešće se rimuju drugi i četvrti stih, a prozna su ostvarenja po svojoj strukturi i tematici poput lirskih crtica: kratka, jasna, jezgrovita i vrlo sugestivna.
Edukativni princip na kojemu se temelji knjiga vidljiv je već iz prve pjesme, koja je naslovljena "Ja neću u prvu klupu", i koja kao da uvodi male čitatelje u ljepote istarskoga poluotoka i njegove čari.
"Ja neću u prvu klupu/pa nisam ja tako mali!/Nek u njoj sjede oni/koji su s kruške pali!", glasi sugestivno uvodna strofa.
Što je gdje
Premda je većina pjesama namijenjena djeci nižih razreda osnovne škole, odnosno onoj koja već mogu samostalno čitati i pronaći u tim stihovima ono što ih zanima, pjesma naslovljena "Što je gdje" usmjerena je najmlađima, jer ih uči što je gore, a što dolje, što je desno i lijevo. Mjesne su odrednice napisane velikim tiskanim slovima, a autor ne ide u previše "tehnička" objašnjenja tih pojmova i odrednica, već za svaki pojam nudi jednostavnu misao kao odgovor. "Što je gore? Gore ptice lete."
Tako u jednoj pjesmici primjerice objašnjava što je to poluotok, ističući da on ne može biti istovjetan otoku, jer ga ima pola. Načinović piše na vrlo razumljiv način, ali tako da to za djecu nikad nije previše banalno, već ih potiče na dalje čitanje i istraživanje prikazanih pojmova, a ujedno ih i zabavlja.
Ni u ovoj knjizi, prvijencu što se tiče literature za djecu, Načinović ne propušta opisati Arenu, kao što će to činiti i u svome daljnjem stvaralaštvu, donoseći senzibilnu i poučnu "Bajku o Areni". Zatim se pita i "Zašto mačka prede", a razmišlja i o "Ribarskoj sreći".
Vrlo je poučna, poput minijaturnog putopisa, "Bajka o istarskim rijekama", gdje Dragonju, Mirnu i Rašu uspoređuje s plavokosim pastiricama. Mada je ova bajka tek nešto duža od jedne kartice, nastajanje tih rijeka objašnjeno je na kreativan i maštovit način - nije to ni prava bajka niti prava legenda. On veli – "putem kojim su pastirice prošle tražeći ovce, potekle su onoga dana tri rijeke: Raša, Mirna i Dragonja".
Na isto tako sugestivan, ali prije svega poučan način, kazuje i o nastanku najmanjeg grada na svijetu - Humu, ističući da su ga gradili majstori zidari.
Pjesmu "Marina plivati ne zna" objavio je i u svojoj recentnijoj knjizi za djecu "More s pogledom na sobu", a tu je i pjesma "Moj tata brodograditelj", koja će se naći i u njegovoj idućoj, istoimenoj slikovnici.
Budući da je u godinama nastajanja ove knjige inauguriran tunel Učka, Načinović je jednu pjesmu posvetio i tome - "Dugačak hodnik kroz Učku": Taj tunel je veliki hodnik u mraku/i nema, baš nema, zadaću laku./Putovanja krati, jako se ponosi/Što strpljiv bez muke, teret Učke nosi.
U ovoj su knjizi i pjesmice posvećene savudrijskome svjetioniku, bajkovitoga naslova "Sanjao sam Snjeguljicu", i druge. Za vrlo slikovite, žarke ilustracije zaslužan je Miroslav Šuput, a kao nakladnik je potpisan Krešimir Čuturilo.
Iako je to Načinovićev prvijenac za djecu, riječ je o jednom od njegovih uspjelijih ostvarenja, posebice za predškolce, kojima roditelji mogu čitati ove pričice i pjesmice obogaćujući im na taj način rječnik te potičući dječju maštu.
Načinovićev jezik i stil zaslužuju posebnu pažnju. Autor je to širokog tematskoga registra, kod kojega kao da nema teme koju nije u stanju književno obraditi i prikazati, a usto sve u njegovome književnom stvaralaštvu ima svoj "razlog" - ništa tu nije banalno ili nepromišljeno.
Primjerice, Načinović u pjesničkoj zbirci za odrasle "Jingle Joyce" vrlo uspješno kreira simbiozu dijalektalne tradicije i eksperimenta, što u nekim trenucima podsjeća na rane faze poznatog talijanskog pjesnika Alda Palazzeschija.
Ljepota i snaga
Labinska cakavica, koju on tako pažljivo njeguje, čuva stare leksičke, kao i fonološke specifičnosti u panorami hrvatskih narječja, a autor taj govor kroz svoje stvaralaštvo, u kojem je nerijetko prisutno i eksperimentiranje, uzdiže u visine.
Njegovo se eksperimentiranje, općenito odnoseći se na recentnije poetske uratke, ne očituje samo u grafičkoj formi – on stvara i stihove u obliku dijaloga pa i monologa, s umetanjem najrazličitijih jezičnih kodova, od onih "najknjiževnijih" pa do onih "iskrivljenih". Tu su i elementi višejezičnosti - njemačkog, talijanskog i engleskog jezika...
Dijalekt s druge strane ne gubi svoju izvornost i tradiciju - gotovo da mu taj jezični pasticcio daje neku novu ljepotu i snagu.
Načinovićeve pjesme učestalo reflektiraju motive iz pulskog miljea s početka prošloga stoljeća, a on kao da tim pjesničkim itinerarom razotkriva dušu svoga skoro pa rodnoga grada (Načinović je iz Vineža, pored Labina, no Pulu uvijek veliča kao svoj drugi "rodni" grad, op. a.).
Pjesnik se koristi svojevrsnim patchworkom, a čitatelji će čitav niz konotacija i aluzija koje su prisutne u njegovim stihovima dešifrirati kroz humorističnu verziju/interpretaciju. Kod Načinovića riječi nisu samo označitelji, on produbljuje njihovu semantiku te neprestano eksperimentira, poigravajući se višejezičnošću i mogućnostima koje mu ona pruža.
No, to nije samo pjesnička igra – to je njegov prepoznatljivi stil i stvaralački rukopis. Svako njegovo djelo donosi novost i osvježenje, uvijek je inovativan i inventivan, originalan – nepresušno vrelo informacija.
Riječ je o književniku osebujnoga dara, kod kojega detalj ima značajnu ulogu pa se stoga detaljima koristi u velikoj mjeri. Što se tiče njegovog portretiranja likova, napomenimo samo da oslikava iznimno širok raspon karaktera i osobnosti, što je više puta naglašeno.
Književne nagrade
Daniel Načinović dobitnik je više književnih nagrada, među kojima su i "Ivana Brlić-Mažuranić" (Zagreb/Slavonski Brod) za dječju književnost, Pasionska baština (Zagreb), "Drago Gervais" (Rijeka), "Antun Gustav Matoš" (Zagreb), "Fran Galović" (Koprivnica), "Umberto Saba" (Trst) i druge.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
