(Snimio Zvonimir Guzić)
U Gradskoj knjižnici Umag predstavljena su dva aktualna, nagrađivana romana - "Strvinari starog svijeta" Tee Tulić koja je dobila nagradu tportala za najbolji hrvatski roman, dok je "Vila Fazanka" Bojana Krivokapića nominirana za Europsku nagradu za književnost.
Dvoje autora je kroz razgovor vodio ravnatelj umaške knjižnice Neven Ušumović koji je istaknuo povezanost gostiju sa Umagom kroz Međunarodni književni natječaj za kratku priču Lapis Histriae, koji organizira Forum Tomizza. Tea Tulić je dugogodišnja članica žirija i suradnica Lapis Histriae, koja je igrom slučaja 2021. godine upravo Bojanu Krivokapiću na Lapis Histriae uručila pobjedničku nagradu za priču "Die andere seite der welt".
Teina nagrada za najbolji hrvatski roman je posebna i po tome što je uključivala i kreiranje audio knjige "Strvinari starog svijeta" koju je čitala poznata glumica Lucija Šerbedžija, a može se pronaći na novoj aplikaciji za slušanje audio knjiga naziva Book&zvook.
- Premda nisam očekivala nagradu drago mi je da je tako ispalo jer sam je napisala u prijelomnom trenutku moga života zbog svog duševnog zdravlja, tako da mi je priznanje donijelo tu razinu sreće na koju nisam računala, ali evo još uvijek je tu i baš sam zadovoljna, rekla je autorica Tulić o priznanju tportala.
Bojan Krivokapić je prije prezentacije knjige boravio već nekoliko dana u Umagu jer ga je Pučko otvoreno učilište Umag angažiralo kao voditelja edukacije kreativnog pisanja za osobe treće životne dobi u okviru Erasmus programa. I njega je iznenadilo priznanje u obliku nominacije srpskog PEN centra za Europsku nagradu za književnost.
- Iskreno su me iznenadili s nominacijom koja me na neki način preporučila prostoru cijele Europskoj Uniji. Sad mi se događaju nove situacije gdje me pozivaju na tribine, na otvaranja knjižnica i slične književne manifestacije van područja moga jezičnog djelovanja, a sama knjiga je dobila mogućnost prevoda na engleski i njemački jezik, rekao je Krivokapić o svojoj nominaciji i novim prilikama koje mu je to omogućilo.
Iskusni književni analitičar Ušumović, pronašao je u usporedbama dviju knjiga i niz zajedničkih poveznica koje izvor imaju, kako će se kasnije saznati, u istoj mentorici.
- Tea i Bojan u knjigama kreću od vlastitog iskustva, oslanjaju se na autobiografiju i prije svega to iskustvo odrastanja, što razrađuju na suptilan način vrlo različitim književnim razinama svatko u svojoj poetici. Kod oba autora se prepoznaje međugeneracijski senzibilitet posebno prema starijim ljudima, prema vlastitim roditeljima i precima. I jedna i druga knjiga imaju slično otvaranje gdje ulaze u razgovor s umrlima, a Tea za to svojim izvanrednim jezgrovitim jezikom kaže "mrtvi nas navigaju", rekao je Ušumović.
Tein roman "Strvinari starog svijeta" se bavi odnosom oca i kćeri u domu gdje kći odrasta u teškoj egzistencijalnoj situaciji. U radnju su uključena još dva ženska lika, Buga i Volga koji nisu u svijetu živih, ali sa kojima glavna junakinja komunicira.
- U biti ideja je bila da mrtvim likovima dodijelim žive ljude i tako su nastali glavni likovi otac i kći. Buga i Volga su nekakva junakinjina utjeha koju ona konstruira kroz dijalog sa ta dva umrla lika jer joj fale ženske osobe u tom njenom životu sa ocem, rekla je Tulić.
Bojanova "Vila Fazanka" sadrži više junaka koji postupno ulaze u Vilu Fazanku koja je mjesto pripovijedanja. Postoji međugeneracijski spoj gdje imamo glavnu junakinju Anu koja čuva vilu svojoj prijateljici koja je otišla na sjever izučavati ptice. U priču ulaze još dva starija lika i stvara se neobičan pripovjedni odnos, nakon čega dolaze i dvije mlađe osobe Svebor i Svedran.
Anina i Sveborova priča se sredinom romana križaju po nemilim događajima gdje ona ima samoubojstvo brata u 16. godini, dok se mladiću ubila majka. Kroz razvoj romana dolazi do katarze, situacija se pročišćava i junaci postaju sve vedriji prema kraju priče.
- Roman je napisan u vrijeme pandemije kad mi je to bila svojevrsna psihoterapija. Glavna junakinja Ana je jedna živahna starica koja pristupa teškom životu sa radošću svakog novog dana i ja sam se u to vrijeme uživo u taj lik i jako lako ispisivao tekst. Polako sam i druge likove uključivao u priču i došao do teme ljubavi, pod jednim krovom, ljudi koji nisu krvno povezani, a jesu obitelj, rekao je Krivokapić.
Na kraju je Ušumović otkrio i svoju poveznicu sa autorima kroz njihovu zajedničku, nekadašnju, književnu mentoricu Dašu Drndić koju je kod Tee prepoznao u liku Volge, dok je Bojanova Daša Drndić glavna junakinja Ana, upitavši goste što je za njih predstavljala mentorica Drndić.
- Daša je za mene bila prevelik autoritet, ali na neki organski način, a ne nametnuti. Sjećam se i prvog susreta sa njom gdje je bila dosta oštra, ali me na taj način dodatno motivirala. Kasnije mi je i jako puno pomogla u karijeri i uvijek ću je se rado prisjećati, rekla je Tulić dok je i Krivokapić istaknuo velik utjecaj mentorice čija djela su mu potpuno promijenila odnos prema pisanju.
- Ona je meni bila i ostala jedini književni autoritet. Prolaze godine od Dašine smrti i ja ne vidim sličan autoritet u književnosti, takvu osobu koja svašta zna, ja sam bio fasciniran njenim znanjem, rekao je Krivokapić.
Sa sjećanjima na književnicu, prevoditeljicu i sveučilišnu profesoricu Dašu Drndić završilo je književno druženje koje je Gradska knjižnica Umag organizirala u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem "Ante Babić" Umag i Društvom Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Bujština" Umag.