S Danielom Načinovićem, pulsko-labinskim književnikom, pjesnikom, kantautorom i prevoditeljem razgovarali smo o njegovim novim projektima, a sve to u povodu njegovog nedavnog 70. rođendana.

- Nedavno ste navršili 70 godina, a i dalje neumorno stvarate. Objavili ste CD "Opomena" koji ima polazište u pjesničkom opusu Antuna Branka Šimića, čije ste pjesme desetljećima unazad preveli na talijanski. A u pripremi je još jedna Vaša knjiga. Predstavite nam Vaše najnovije uratke.

- Šimićeva "Opomena" (Čovječe pazi/da ne ideš malen/ispod zvijezda! itd.) naziv je mojeg relativno novog (2021.) CD-a u izdanju kuće Melody iz Kastva, a glavni urednik je Andrej Baša. Mastering je obavio Aldo Spada Ptica. Pjesma je snimljena u studiju Gorana Griffa u Bujama, a ostale pjesme kod Aleksandra Valenčića, Davida Trkulje i Maura Giorgia. U "Opomeni" nastupamo Arlene Kauzlarić i ja. Kao kad je nastala, početkom prošloga stoljeća, pjesma je, uvjeren sam, znakovita u vremenu kojem živimo sa svim postmodernističkim suprotnostima, a posebice sada kroz pandemiju i strahote novog rata u Ukrajini koji prijeti svjetskom katastrofom... Zatim, tu je iz 2020., objavljena kod "Josipa Turčinovića" u Pazinu, knjiga pjesama "Akordature", gdje pokušavam fenomene što nas okružuju složiti u formu poetske sintakse i provjeriti mogućnosti komunikacije. U toj se knjizi nalazi sve što ja znam i mogu (ako to uopće nekoga zanima) kada je o literarnosti riječ. Evidentno je i sve ono što ne mogu. Posebno sam ponosan i na drugo izdanje poeme "Gospa od Škrpjela" (Nova Istra – Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, Pula, 2020.) Premda... u vezi s uvodnom naznakom, "neumorno stvaranje" se poprilično stišalo. Dobro je to što smo mi u ovom kutu raja vječno mladi i perspektivni, pa onda ima i nade.

Sadržaji tražili formu

- Jedan ste od rijetkih, a možda i jedini hrvatski književnik koji piše talijanskim jezikom.

- Ne spominjući naše stare hrvatske pjesnike, kao što su Marulić, Lucić i drugi... Nazor je pisao i na talijanskom, pa Tugomil Ujčić, zatim Rudolf Ujčić, Ingrid Krušić Maretić... a za druge baš i ne znam, premda sam se raspitivao koliko je bilo moguće. Mislim na one koji pišu i objavljuju. Pet knjiga mi je objavljeno na talijanskome, dvije u Italiji; relativno je novija zbirka "Lo Schiavone" (2018.). Pitali su me nekoji jesam li sâm prevodio te svoje pjesme... Nisu to prijevodi, nego pjesme nastale unutar talijanske, apeninske stilistike, koliko je to dano mojim mogućnostima, jer su sadržaji tražili takvu formu! Danas je više onih koji pišu na engleskom, pogotovo među mladim glazbenicima. Kod nas su te kombinacije malo neobične, možda i zato što mi jako volimo multikulturalnost ali je najčešće sagledavamo kroz Dobar dan/Buon giorno, odnosno vertikalnu i horizontalnu signalizaciju. Zanimljiva je naznaka koju je 1557. ostavio dubrovački nadbiskup Lodovico Becadelli, inače bolonjski plemić: Sada, u ovoj životnoj dobi i na ovome položaju, preobražavam se što više mogu u Schiavonea "(... hora in questa età et grado mi trasformo più che posso in Schiavone." Bila su to vremena komunikacije bez mobitela i tableta, komunikacija koje su bile i usporene i efikasnije. I normalnije.

- Koliko Vaše stvaralaštvo korespondira s aktualnim trenutkom?

- Nemoguće je pobjeći od aktualnog trenutka, aktualnosti uopće. Od ljepota i grozota što nas okružuju, od trijumfa smrti koja je tu negdje, od rijeka, na veliku žalost, izbjeglica što s mobitelom i bočicom vode bježe od čovjeka/opasnosti, sudbinski određenoga ljudskošću, poput njih. Ne bi bilo u redu pobjeći od egzorcizma nad realnostima života, čime se umjetnost bavi. Antropocentrizam i mitologemi XIX. stoljeća jači su od izazova kvalitetne budućnosti. Daljine se približuju, blizine se udaljuju, tendencije se rukuju s kontratendencijama, kajgane se okreću. Možda bi trebalo aktualizirati našeg starog poetu-začinjavca, čiji su stihovi zapisani u Pariškom kodeksu iz 14. stoljeća: "Svit se konča i slnce jur zahodi,/pravda gine, ljubav stine, tma ishodi./Đaval jure svoju vojsku kupno vodi./Gda se svrši Sveto Pismo dan prihodi." Svijet se bliži kraju, sunce već zalazi, pravda gine, ljubav se gasi, tmina izlazi... Teških je vremena uvijek bilo napretek, ali ostaju zapisi kao i izravna svjedočanstva ustrajnosti i uzajamnosti.

- Skloni ste i poetskom eksperimentiranju, ali i klasičnim formama. U čemu se najbolje (s)nalazite?

- Na primjer, klasična forma po uzoritosti je sonet. Slogovi, metrika, rime... Međutim, glavni je izazov da se postignu sonornost, ritmička kohezija i, što je najvažnije, osjećaj slobode kojoj kao da upravo disciplina kao takva pogoduje, tako što rima izaziva rimu ili asonancu, gdje se motivi nalaze i po sličnosti i po kontrapozicijama a ritam sugerira način izraza. Sonet mora biti prispodoba slobode! Poetski pak eksperiment također traži one ugođaje za koje Freud veli da se nalaze između sna i jave... ali ih eksperimentiranje traži kao tartufe i na neočekivanim mjestima i u neočekivanim zvukovnim ili optičkim ugođajima.

- Puno ste pisali za djecu, što je svakako posebno zahtjevno. Kako pristupate toj dobnoj kategoriji?

- Ne mogu to racionalno objasniti. Radi se o određenom registru koji i ne inzistira na tome da se priča o vlastitom djetinjstvu ili da se pokušava ući u tuđe. To je kao neka imaginacija u kojoj se stvari događaju naprosto, kao na slikama slikara naivaca. Kod mene je uglavnom tako. No, djetinjstvo je – kako ga god vraćali u misli – svojina svake umjetnosti.

Pokret i eteričnost

- Doživljavate li se primarno kao književnik, novinar, kantautor - sve Vam ide vrlo dobro i u svemu ste uspješni.

- Uspješnost je tu relativna. Ponekad mi se čini da bi jako lijepo bilo sagraditi neku barku, pasaru, onako bez posebnih nacrta, baciti je u more i krenuti... Ova mi primorska slika uvijek vraća izazov ljudskog putovanja, kroz život i kroz vječnost..

- Sve više radite i stvarate kao kantautor.

- Pa ja sam se s time, uz mnoge prijatelje, bavio ovako ili onako. Pjesma koja je obvijena melodijom ima dodatni pokret, postaje i konkretna i eterična. Tu je nešto primordijalno jer su prve ljudske pjesme bile pjevane, uz udaranje u strune ili lupanje u doboš. Tako su se i tjerali zli duhovi. A nije ni to lako.

- Preveli ste brojne hrvatske autore na talijanski jezik i talijanske na hrvatski pretvorivši tako Jadran u more koje spaja, a ne koja razdvaja kulture i jezike.

- Pa, da budem iskren, ne razmišljam puno o nekoj mostogradnji. Naslušao sam se takvih floskula. More po sebi, po svojoj supstanciji, ne može razdvajati. Ništa što je prirodno ne može razdvajati. Ništa osim čovjeka i košmara u njegovoj glavi. Preporučam za lektiru: Giacomo Leopardi "Dijalog između Prirode i jednog Islanđanina".

- Surađujete i s brojnim lokalnim izvođačima zabavne glazbe?

- S mnogima. Pjesme, prepjevi, prijevodi... arije, kanconete... Nešto od toga, barem malo, ostalo je i u zapisima Adeline Thaqi, Olivera Dragojevića, Joséa Carrerasa. Ali, kao što velite, prvenstveno sam u lokalnoj zoni kao i moje stihotvorenije – treća liga, zapad.

- Pripremate li i duže prozno ostvarenje - roman?

Još i to? Danas kada pisci bježe u storytellere, pišući fabule za videoigrice? Osim toga, danas su zahtjevi složeni. Kako biti kratak, zabavan i površan?

Mornari fregate od Meduze

(Čakavska barkarola, nakon posjeta Géricaultovoj

slici u Louvreu)

Mi mornari smo spaćeni

fregate od "Meduze".

Jarboli su nan zlomljeni;

na dno su pošle suze.

Na splavi mi se stišćemo,

išćemo zadnji spas.

Trsatska mati z briga svog,

o daj pogledaj nas!

Kad vidiš more, pitaj ga... pitaj ga zač je slano...

S čigovima je suzami na vitru bilo prano?

Pak pitaj vale ča je on - čovìk – i kamo gre!?

Kako još more bordižat kroz te nevere sve?

I ti na putu sam stojìš

i cidiš gnoj od rane.

Kad vidiš more, pitaj ga

zač su mu vode slane.

(Daniel Načinović – iz knjige "Akordature"; "Josip Turčinović", Pazin, 2020.)

Povezane vijesti

• "Dnevnik Renije Spiegel": ŽELJA ZA ŽIVOTOM U VREMENIMA BEZ IZLAZA
• KNJIŽEVNI NOVITETI: "Olive, iznova", nastavak priče o Olive Kitteridge
• Točno 40 godina od prvijenca za djecu pulsko-labinskog književnika odrasle i dječje književnosti, kantautora i novinara: "Poluotok snova" uvodi male čitatelje u ljepote istarskoga poluotoka i njegove čari