FESTIVAL KOMORNOG TEATRA
ZLATNI LAV: Životno putovanje vlakom u potrazi za srećom
Suvremenu dramsku operu "Deklica z strunami" (Djevojčice sa žicama) Slovenskog narodnog gledališča Drama Ljubljana, nastalu u koprodukciji s Moving Theatrom Bitola, redatelja-skladatelja Marjana Nečaka i Maje Hrgović, publika "Zlatnog lava" nagradila je ocjenom 4,69
Nadasve dramatičnu glazbenu predstavu utjelovljuju izvrsni, svestrani glumci Barbara Cerar i Uroš Fürst
Predstava prepuna emotivnog naboja, prvi je dojam nakon odgledane suvremene dramske opere "Djevojčice sa žicama" (Deklica z strunami) Slovenskog narodnog gledališča Drama Ljubljana, nastaloj u koprodukciji s Moving Theatrom Bitola (Sjeverna Makedonija) redatelja-skladatelja Marjana Nečaka i Maje Hrgović. Predstava je izvedena u sklopu treće večeri 22. Međunarodnog festivala komornog teatra "Zlatni lav" u Umagu u kazalištu Antonio Coslovich.
Remake bajke "Djevojčica sa šibicama"
Riječ je o adaptaciji (inspiraciji) Andersenovom bajkom "Djevojčica sa šibicama", Nečak i Hrgović napravili su remake (bez sretnog završetka?), gdje kroz prizmu sadašnjice aktualiziraju temu marginaliziranih ljudi, iznimno talentiranih, ali hendikepiranih svojim socijalnim podrijetlom radi čega ne uspijevaju nadrasti socijalne granice koje pred njih podozrivo postavlja kapitalistički sustav.
Kroz dramski i psihološki vrlo slojevitu radnju pratimo putovanje vlakom djevojčice violinistice, umjetnice s neotesanog Balkana u potrazi za srećom u privlačnoj, ali okrutnoj Europi. Vlak, koji personificira kružno životno putovanje, vodi je od stanice do stanice po europskim gradovima (Beč, Lion, Pariz, Berlin…) u kojima upoznaje tek šačicu čovječnosti, jer kod većine domicilnog stanovništva je prisutan ustaljeni osjećaj odbojnosti prema strancima/emigrantima, čemu uostalom danas svjedoče nove bodljikave ograde na granicama Europe i kulturološki zidovi.
Na tom putovanju u bolji život, u violinistici se isprepliću fantazmagorični prizori sna i jave, izviru sjećanja na bolno odrastanje uz samohranog, neodgovornog oca i njegovu nemoć da joj pruži željenu ljubav i zaštitu. Osobito je dojmljiv prizor u kojem publika doznaje kako otac nije cijenio njezinu glazbenu genijalnost te se jednom zgodom, u stanju pijanstva, stropoštao na njezinu jedinu utjehu i prijateljicu- violinu, prignječivši ju.
Putovanje vlakom ili životno putovanje djevojčice sa žicama, s odmakom vremena, pretvara se u umorno putovanje bez cilja u kojem spoznaje da bi ljudi bili uistinu sretniji kada bi smanjili svoje ambicije i svoja prevelika očekivanja, a naučili se radovati i veseliti malim stvarima u aktualnom trenutku.
Songovi kao najemotivniji govor
"…Anestezirana od emocija zbog neodsviranih nota u velikim koncertnim dvoranama…" djevojčica-violinistica je sreću pronašla u pogledu na Mjesec na koji će otputovati u pjesmi ili snovima zajedno s ocem kojemu na kraju tog potresnog putovanja priznaje ljubav i oprašta ne brigu.
Nadasve dramatičnu glazbenu predstavu utjelovljuju izvrsni, svestrani glumci Barbara Cerar i Uroš Fürst koji u kulminirajućim trenucima izvode songove (uz pokret) što je osnovni koncept na kojem se predstava gradi. Songovi kao najemotivniji govor dopunjuju radnju i prodiru tankoćutno do gledateljevih skrovitih dubina, a višejezičnost kojom se glumci sporazumijevaju u "kulturnoj" Europi daje predstavi višeznačnu (kapitalističko-socijalističku), sociološku dimenziju. Kazališni komad koji na sceni objedinjuje riječ, glazbu i vizualnu umjetnost je imanentan totalnom teatru i dugopamtljiv je.
Valja istaknuti da iza ove magične, suvremene opere stoji provjereni rad i višegodišnje iskustvo skladatelja–redatelja, audio vizualnog umjetnika Marjana Nečaka iz Bitole, utemeljitelja Moving Music Theatrea u Bitoli.
Vidno dirnuti posjetitelji su ovu originalnu izvedbu nagradili s ocjenom 4,69.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
