Olivera Balašević u Puli
Prezime ruže: Raznoliki mozaik uspomena
(Snimila Leona Teodorović)
Topla ljetna noć i prezime Balašević. Doduše ne Đorđe, iznimno voljen kod generacija i generacija Puljana, već Olivera. Mjesto radnje: pulski Kaštel. Vrijeme radnje: nedjelja navečer, početak službenog ljeta. Povod? Predstava "Prezime ruže", koja je okupila brojnu, mahom žensku publiku koja je aplauzima ispratila scenski prikaz kroz koji Olivera vrlo hrabro očima djevojčice koja je odrastala uz obalu Begeja, ulazi u razne tematske i interesne sfere života, odrastanja, predočivši publici intimni dnevnik odrastanja, emocija, suza i smijeha gdje je obitelj ta glavna sila koja pokreće svijet.
Mozaik je satkan od dubokih emocija, introspekcije, poniranja u razne slojeve duše, putovanja meandrima duše, vrlo emotivno, o njezinim najvažnijim trenutcima i vrijednostima života, uz neminovnu distancu gledanja na te životne epizode.
Hommage je to i posveta majci i njezinoj nevjerojatnoj snazi, sretnim trenucima djetinjstva, a poput poezije, i takav mozaik, takav scenski pristup ima terapeutsku funkciju. Moć uspomena je tu vrlo važna i snažna, na trenutke ima tu i elemenata fantastične pripovijetke, bajke, dnevnika, katerze, psihološke monodrame, gdje Olivera navodi prisutne kako uvijek sačuvati ono dijete u nama.
Žuti kofer, kao scenski rekvizit, tu je itekako važan kao metafora vrijednosti, važnosti nekih stvari u životu, uspomena, emocija, priča. Publici se, sudeći po reakcijama, zasigurno dopalo.
Asistentica režije je Jelena Balašević, a dizajner svjetla Branislav Agarski. Eco ima ime, a Olivera prezime. Ruže.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
