Troje radnika (Snimila Nina Petrović)
Punih pedeset godina stvaralaštva na umjetničkoj sceni obilježio je pulski konceptualni umjetnik Josip Pino Ivančić. Obilježavanje obljetnice »proslavio« je s publikom u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula neobičnim performansom. Bez ijedne riječi, već samo mimikama, gestama i facijalnim ekspresijama. Ono što objedinjuje ovaj 20-minutni performans jesu fizička poezija tijela i nepravilan ritam vibracija.
Ovaj se performans može promatrati i kao društvena kritika socijalističkog vrijednosnog sustava, kao i marginalna pozicija radnika te smisao radničkog života.
Dok su se na prijenosnom računalu izmjenjivali zvukovi radničke odnosno tvorničke sirene (koja Puljane uvelike asocira na Uljanikovu sirenu) i zvuk starinske mašine za tipkanje, trojica radnika »danonoćno« vrijeme provode na radnim mjestima. Jedan radi kao perač posuđa, drugi kao tajnik, a treći u mesnici. Iako u predstavi nije izgovorena niti jedna jedina riječ, radnici se razumiju neverbalno te se publika (vjerojatno) pitala: »Gdje li je smisao ovakvog života? I ima li uopće smisla u onome što radimo?«
Uloga tajnika koju je oživio Pino Ivančić bila je jedina uloga u kojoj je radnik mogao nakratko napustiti radno mjesto i telefonirati. Ostala dvojica su ostala »zarobljena« u svojim poslovima. Performans je završio »završetkom radnih smjena« i puštanjem ritma poznate uspavanke za malu djecu.
Inače, umjetnik Pino Ivančić poznat je kulturnoj sceni još od početka davnih 1970-ih godina, a to je bio period u kojem polako ali sigurno ulazi u uski konceptualni umjetnički krug. Već u spomenutom vremenu propitkuje socijalistički položaj radnika i socijalnu (ne)jednakost. Sve to promatra i kritizira »iz prvog reda« jer je godinama radio brodogradilištu Uljanik. Također, u isto vrijeme s nekolicinom prijatelja stvara »Mental Spirit Music« (tzv. glazbu za opuštanje) pod utjecajem slavnog njemačkog predvodnika avangarde - Josepha Beuysa.
I sam naziv performansa »Odlazak u… tišinu…« asocira i nekadašnju Uljanikovu slavu. Slavu koja je, ne tako davno, otišla u… nepovratnu tišinu.