Prostornu konstrukciju "Utopija" Matije Debeljuha čine kratki film o Villi Idoli, kompilacije fotografija koje je autor snimio proteklih 20-ak godina, a izložena je jedna kamena skulptura. Kustosica izložbe Irena Bekić video opisuje kao poetsku posvetu starosti koja je istovremeno i reminiscencija na Villu Idola, jednu od najljepših austrougarskih vila u Puli i socijalistički starački dom, a danas devastiranu zgradu, prepuštenu propadanju kao posljedici političke trgovine
Prostorna konstrukcija Matije Debeljuha nazvana "Utopija" predstavljena je preksinoć u centru "Herman Potočnik Noordung" Pomorskog i povijesnog muzeja Istre, prostoru bivše vodospreme na pulskom Kaštelu. Izložbu su uz autora predstavili ravnatelj PPMI-ja Gracijano Kešac i pročelnik Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije Vladimir Torbica.
- Čini mi se da je za ovakav projekt bilo važno odabrati ovakav prostor s obzirom da sam se bavio temom koja se tiče povijesti Pule. Uzeo sam Villu Idolu, jednu od najljepših građevina kako bih kroz nju progovorio o starosti i tom nekakvom propadanju i dekadenciji. U tom sam procesu odlučio da ću koristiti svoj 20-godišnji fotografski arhiv da bih starost mogao na neki način povezati s nekakvom slikom memorije i nekih sjećanja te prolaznosti vremena. Znači, što je ono što ostaje u nama kao slika. Samim odabirom tih fotografija, preslagivanjem tih kolaža taj odnos između starosti i vremena koje prolazi mi se učinio dosta utopijski i samo to preslagivanje i kolažiranje koje može trajati unedogled je samo po sebi utopija. To je pojednostavljeni naslov izložbe. Tu sam koristio elemente koji asociraju na nešto što se veže uz starost - bolest, otuđenost i izolaciju, kao postupno vremensko propadanje, rekao je Debeljuh otvarajući izložbu.
- Mene osobno kod Matije Debeljuha, ako se sjetim njegove zadnje kazališne predstave i onog što je učinio sa "Sliparijom", uvijek oduševi zato što pronađe temu koja je zanimljiva, a meni je, na žalost, ova tema starenja sve bliskija, i zato što uvijek nađe način da kaže ono što meni kao laiku nikad ne bi palo na pamet. Tako da je meni uvijek gušt svako njegovo novo djelo vidjeti jer me tjera razmišljati i promišljati, kazao je otvarajući izložbu pročelnik Vladimir Torbica pozdravljajući prisutne u ime istarskog župana Borisa Miletića.
Izložba se sastoji od tri dijela, a jedna dio čini projekcija kratkog filma o Villi Idoli. Tu su i kolekcije odnosno kompilacije Debeljuhovih fotografija koje je snimio proteklih 20-ak godina, a izložena je jedna kamena skulptura.
Za tu skulpturu Debeljuh kaže da mu je bilo bitno imati jedan medij koji će taktilno biti blizak i koji bi kao predmet u prostoru imao referencu na tamu starenja i prolaznosti vremena. Zato je izložio kamen za kojeg se zna koliko je star i kada je nastao, a to je referenca na vrijeme koje prolazi, a istovremeno se referira i na ono što je tu, na arhitekturu i teritorij. Na skulpturi je izvršio neke male intervencije, zalijepio je na taj komad kamena žicu, da bi naglasio tranziciju iz jednog medija u drugi ili neku materijalizaciju nečega na neki drugi predmet. To su svojevrsne sinapse koje se prožimaju kroz taj kamen. Također, ističe Debeljuh, u videu postoji starica koja gleda u horizont, blještavilo koje se dogodi kao neka njena vizija gdje to može biti tranzicija duše koja je uskrsnula pa se našla na nekom kamenu.
Kustosica izložbe Irena Bekić u predgovoru video opisuje kao poetsku posvetu starosti koja je istovremeno i reminiscencija na Villu Idola, jednu od najljepših austrougarskih vila u Puli i socijalistički starački dom, a danas devastiranu zgradu, prepuštenu propadanju kao posljedici političke trgovine.
Za Debeljuhove fotografije piše da su to segmenti iz svakodnevnog života, fragmenti autorovog pogleda, vizure bez značaja.
"Taj heterogeni materijal – fotografije, video i kamen – različit uslijed materijalnosti medija i tvari, ali i u ritmu, dinamici i ekspresiji koje ostvaruju povezuje ishodišni postupak i zaključna intencija: to je dokumentiranje prolaznosti suptilno provučeno kroz trajanje različitih egzistencija i simboličkih razina", piše Irena Bekić.
Autor videa je Matija Debeljuh, autor glazbe za video je Marino Morosin, kamermani su Debeljuh i Josip Ružić (dron), a keramiku je izradio Henry Marić.
Izložbu organizira vodnjanska Apoteka – prostor za suvremenu umjetnost uz PPMI kao partnera, a realizirana je sredstvima Grada Pule i Istarske županije.