Uživam u instantnoj emocionalnoj povezanosti koju mogu imati s prikazima ljudskog lica. Smatram da portreti, zato što smo mi ljudi po prirodi skloni mimikriji, mogu izazvati vrlo direktnu emocionalnu reakciju i evocirati osjećaje koji bi bili više ezoterični kada bi ih pokušala prikazati neživim motivima ili čak apstrakcijom
Anja Kuzmić
U galeriji Poola u prosincu je održana izložba "A tenebris amnis" odnosno "Iz mračnog potoka" na kojoj se radovima predstavila mlada pulska umjetnica Anja Kuzmić, koja zbog pandemije nije mogla doći na otvaranje iz Londona u kojem studira slikanje na Camberwell umjetničkom koledžu. Između stvarnosti i mašte, a nadahnuti estetikom goth subkulture njeni radovi - crteži, akvareli i ulja plijene pažnju i zbog istančane slikarske tehnike koju je otvarajući izložbu istaknuo voditelj galerije Bojan Šumonja. Što stoji iza tih radova, ispričala nam je sama autorica.
- Prije svega, kako vam je studirati u Londonu i što vam je najbolje kada se radi o studiranju tamo?
- Stvarno sam prezadovoljna svojim dosadašnjim iskustvima u Londonu i jako mi je drago što sam se odlučila na pothvat studiranja u inozemstvu. Najviše mi se sviđa njihov holistički pristup nastavi, koja je smišljena tako da su svi elementi obrazovanja nekako prirodno povezani u cjelinu, a osim toga prije koronavirusa sam mogla uživati u njihovoj stvarno impresivnoj kulturnoj baštini u galerijama, kazalištima itd.
- Otkada crtate, kako se gradio taj vaš afinitet za crtanje i slikanje? Jeste li sami otkrili taj svoj talent?
- Likovnim izražavanjem u raznim disciplinama se bavim od ranog djetinjstva, a kako sam odrastala tako su moji roditelji sve više primjećivali i podržavali moje umjetničke interese. Mislim da su oni uvelike zaslužni za moja postignuća jer su me uvijek poticali na razvoj mojih slikarskih vještina. Do kraja osnovne škole sam već bila gotovo potpuno sigurna da svoju karijeru želim odvesti u smjeru neke likovne prakse, a na kraju sam ostala vjerna svojoj ljubavi prema slikarstvu.
- Zašto baš portreti, što vam je toliko zanimljivo na ljudima?
- Iskreno, i meni je pomalo misteriozan moj afinitet prema prikazivanju ljudske forme. Uživam u instantnoj emocionalnoj povezanosti koju mogu imati s prikazima ljudskog lica. Smatram da portreti, zato što smo mi ljudi po prirodi skloni mimikriji, mogu izazvati vrlo direktnu emocionalnu reakciju i evocirati osjećaje koji bi bili više ezoterični kada bi ih pokušala prikazati neživim motivima ili čak apstrakcijom.
- Odakle taj interes za gotskom estetikom, za mrakom, ako to mogu tako nazvati? Zanima li vas goth subkultura samo kao slikaricu, ili volite i njene druge aspekte (npr. u glazbi, literaturi)?
- Moja hiperfiksacija svime pomalo gotičkim traje od mog djetinjstva te se samo rafinira u mojim djelima kroz godine. Uvijek sam bila ljubitelj i goth subkulture u svojoj garderobi, izboru glazbe, literature, filmova itd., ali pokušavam svoje slike napraviti manje očitima u izrazima tog "mraka". Privlače me neobjašnjivi liminalni elementi života koji su uvijek donekle okruženi tamom i misterijem, a smatram da je upravo ta sjenovita strana ljudskog postojanja fascinantna i većini ljudi jer je upravo umjetnost medij kojim pokušavamo racionalizirati ono što je nerazumljivo i iracionalno.
- Kako to da niste upisali neku umjetničku školu nego gimnaziju i to u Zagrebu?
- U gimnaziju sam se upisala zato što sam htjela nekako nastaviti sa svojim akademskim tendencijama i štreberskim interesima za povijest, literaturu, psihologiju itd. U Zagreb se moja obitelj preselila zbog posla pa sam ih ja jednostavno pratila. Retrospektivno sam jako sretna sa svojim odabirom jer je većina moje likovne prakse sada vezana uz razne narativne i pomalo akademske teme, te mi to opće obrazovanje u raznim predmetima pomaže u osmišljavanju ideja.
- Svojevremeno ste nacrtali portrete nekih svojih srednjoškolskih profesora. Kako su oni reagirali kada su ih vidjeli, što su rekli?
- Mislim da su profesori bili jako sretni s portretima, svi su govorili samo riječi hvale. Jako sam zahvalna što sam te radove mogla izložiti u prostoru škole jer mi je to nekako u mojim srednjoškolskim krugovima, a tako i emocionalno afirmiralo moj status buduće umjetnice.
- Znam da ste napisali i ilustrirali sami svoju slikovnicu "Sjeverojug". Radite li dalje i na drugim projektima dok studirate, imate li uopće vremena za to?
- Trenutno ne radim na nikakvom sličnom projektu jer sam kao što ste pretpostavili zauzeta projektima na fakultetu, ali i dalje obožavam ideju pisanja i ilustriranja slikovnica te već imam nekoliko ideja koje bih mogla ostvariti u budućnosti.
- Što bi željeli raditi kada diplomirate?
- Iako vidim više mogućih putova za moju karijeru, nekako mi se najidealnija čini ideja da mogu nastaviti raditi kao samostalna akademska slikarica, ali svaka karijera uz koju mogu nastaviti stvarati svoju umjetnost je po meni uspješna.