Ilustracija (Snimio Duško Marušić Čiči)
Fernando je fotografsku diplomu stekao na New York Institute of Photography. Profesionalnu karijeru započeo je fotografijom za film i kazalište surađujući na renomiranim projektima poput Jamie Payneovog kratkometražnog filma Dance of Shiva. Od 2008. do 2017. g. vodi samostalni atelje i rezidencije u Grožnjanu, kroz koje razvija nove pravce u stilu i praksi. Opire se komercijalnoj fotografiji, a istražuje senzualnost, pokret i ljudske forme.
Kao višestruko nagrađivani umjetnik, Fernando izlaže samostalno, grupno i ostvaruje umjetničke suradnje kao što su projekti Inner State te Od Z do F sa slovenskim umjetnicima slikarom Rokom Zelenkom i grafičarkom Ninom Zelenko, te Lucid Interval s izvedbenom umjeticom Tinom Hofman. Od samostalnih izložbi izdvaja Puritan Bound koji propitkuje društveni odnos prema erotici, te nedavni projekt Grožnjanci/Grisignanaezi koji je kulminirao izložbom od preko 100 portreta grožnjanskih rezidenata. S istim konceptom suradnje s lokalnim rezidentima angažiran je u Velikoj Britaniji u 2025.
Od grupnih izložbi izdvaja izlaganje u The Public, Walsall, V.B., redovita izlaganja sa Thirteen - londonskom grupom fotografa, uključujući izložbe u Londonu i Splitu, s grožnjanskim likovnim krugom u Istri, Sloveniji i BiH te na skupnim projektima HDLU-a Istre. Iskusan scenski umjetnik, Fernando je redovito angažiran kao dokumentarni fotograf na multimedijalnim projektima, izvedbenim i glazbenim festivalima. Ostvaruje dugogodišnju multidisciplinarnu suradnju s umjetnicom Tinom Hofman, danas ujedno i životnom partnericom. Trenutno je član HDLU-a Istre i međunarodnog fotografskog udruženja The Societies.
Fernando u središte stavlja pristunost ljudskog tijela u prirodnom, izvornom okolišu, no podsjeća na kontekst nametnutih društvenih predrasuda i konvencija koje djeluju protiv te iste izvornosti. Koristi pokret kao izražajno sredstvo, a podvodna fotografija Fernandu otkriva nove mogućnosti za istraživanje.
Kao umjetnik Fernando se suprotstavlja etabliranoj klasifikaciji fizičke “ljepote”. U modelu vidi suradnika vođenog znatiželjom i entuzijazmom te, u ovome slučaju, snalažljivošću u vodi. Fernando primjećuje i bilježi radost čovjeka u vodi, istovremeno podsjećajući na ulogu gosta u okolišu čiji smo dio, no kojime ni na koji način ne vladamo. Premda odrasta uz ocean na malom otoku, Fernando se kroz projekt susreće s dubokim osobnim strahovima od dubina - svaka od ovih fotografija predstavlja zaseban izazov, no predaje se vlastitoj znatiželji i potrazi za još neostvarenim motivima.
Motivi su izvedeni na laganoj tkanini s namjerom odmicanja od uobičajene krutosti fotografskog rezultata. Djela, zamišljena da reagiraju na strujanje zraka u prostoru, simuliraju podvodni ritam kretanja i svepovezanost, aludirajući na ideju da se čovjek ničime ne izdvaja od prirode, već je njezin dio.
Ovdje Fernando namjerno zapostavlja naglasak na oštrini fotografije. Sama voda zamagljuje sliku, a sličnu difuzivnu dinamiku postiže spajajući fotografiju i tkaninu. Zamagljenom slikom umjetnik aludira na podsvijest, duboku tišinu, tjelesnost i atmosferu subivanja. Prikazani fotografski motivi koegzistiraju s dinamikom tijela gledatelja/posjetitelja koji ih obilaze i promatraju. Time Fernando nastavlja propitkivanje društvenih konvencija, ali i cikličkog suživota, sloboda i strasti koje isprepliću ljudsko tijelo s prirodom.
Glazba koja prati projekt “AQUATICA2 autorsko je djelo britanskog kompozitora Marka Taylora koji radi pod nazivom Chameleon Music, također dugogodišnjeg Fernandova suradnika. Mark stvara za kazalište, film i gaming industriju. Više na: www.chameleonmusic.co.uk