100. obljetnica Proštinske bune
ZRCALO VREMENA: Prva oružana pobuna u Europi protiv fašizma
Žitelji Proštine organizirali su otpor protiv fašističkog nasilja, njihova upadanja u sela, pljačke i maltretiranja. Kakav-takav mir uspjeli su sačuvati od prvih dana veljače do prvih dana travnja 1921. godine. Njihov otpor slomila je regularna talijanska vojska
Grupa Proštinara fotografirana na Križu 1952.
Proštinska buna izbila je protiv nasilja talijanskih skvadrista, koji su dolazili iz Marčane i Vodnjana, upadali u sela i maltretirali seosko stanovništvo. Pobuna je počela početkom veljače, a ugušena je u krvi 5. travnja 1921. U sukobima su poginuli Ivan Rubinić i Jakov Cvek Matuc, dok su Antun Braus, Mate Vladislović, Tone Variško-Kunčoz iz Malih Vareški i Tone Vareško-Kralj iz Velikih Vareški umrli kao zatvorenici od posljedica fizičke torture.
Sve do početka veljače 1921. fašističke skvadre nisu se pojavljivale u proštinskim selima. U Krnici je bilo samo nekoliko fašista, a jezgro im je bilo u Marčani. Prvu ekspediciju fašisti su na Proštini poduzeli u Krnici u noći između 2. i 3. veljače 1921. Njihov pokušaj da uhite đaka kastavske učiteljske škole Ljubdraga Brgića, župnika Demetrija Ćurkovića i praškog studenta filozofije Antu Ciligu nije uspio jer su se na vrijeme sklonili. Fašisti su u Krnici pretražili nekoliko kuća, prisvojili neke stvari, među ostalim nekoliko pršuta, i vratili se u Vodnjan.
Druga intervencija vodnjanskih fašista uslijedila je u ožujku. Kamionom su opet noću došli u Krnicu, ali su Brgić i Ćurković i ovoga puta uspjeli na vrijeme pobjeći. Kamion s vodnjanskom skvadrom krenuo je prema Križu, da bi se potom uputio u Šegotiće. Pretpostavljali su da se Ciliga skriva u svom rodnom selu.
Na Križu je bila kovačija i oštarija, vlasništvo Zvane Cilige Panjoka, strica studenta Cilige, koju je zakupio kovač Ivan Macuka iz Šajini na Barbanštini. Njegova žena Marija, r. Karlić iz Cokuna, vodila je poslove u gostionici. U oštariji na Križu skupljali su se mnogi Proštinari, bilo je to mjesto druženja pa i predaha japleničara vozača na putu prema Puli. Kamion s fašistima ubrzo se vratio na Križ, jer im je Ciliga umaknuo iz Šegotića. Pretpostavili su da se nalazi u gostionici. Pretražili su sobe i kuću, pa kovaču Macuki naredili da Ciligi prenese da u roku od osam dana napusti Šegotiće i Istru, a ako to ne učini spalit će kuću njegovih roditelja. Slijedećeg dana Ciliga je sazvao sastanak, na kojem je odlučeno da se fašistima pruži otpor. Ustanovljena su seoska vijeća i na svim prilazima sela postavljene straže. Izmjenjivale su se naoružane grupe od petnaest do dvadeset ljudi. Naizmjence, po dvojica su stražarili od sumraka do zore. Svakoga prolaznika trebali su zaustaviti, a u slučaju nailaska fašista, obavijestiti stražare u gostionici na Križu.
U Proštinu je došla delegacija raških rudara, koji su u to vrijeme proklamirali opći štrajk i zauzeli rudarska postrojenja i otkope. Dogovorena je razmjena: rudari će Proštinarima dati dinamit, zauzvrat dobiti puške. I seljaci Prodola i Filipane bili su spremni surađivati pa i oni s Barbanštine. Usto, talijanski vojnici stacionirani u Kavranu dali su pobunjenicima nekoliko pušaka i veću količinu municije. Da bi samoobranu učinili efikasnijom, Proštinari su nastojali izrađivati bombe po uzoru na rudare. Student Ciliga donio je iz krapanjskih rudnika tri takve bombe i prema tim uzorcima su ih izrađivali.
Prihvaćen je Ciligin taktički prijedlog da se u slučaju intervencije vojske podigne bijela zastava i objasni vojsci da obrana proštinskih seljaka nije usmjerena protiv države i vojske već protiv fašističkih skvadri. Premda je Ciliga, tražeći putovnicu za odlazak u Prag na nastavak studija, pokušao uvjeriti predstavnika vlasti da je TO jedini način da se izbjegne fašistička intervencija u Šegotićima, paljenje kuća i druge komplikacije koje bi mogle nastati, u pulskoj kvesturi nisu udovoljili njegovu zahtjevu.
U dogovoru s fašistima vlast mu je pripremala stupicu. On nije otišao u Pulu po putovnicu, već je po nju poslao prijatelja Tonu Šegotu Paškvinog. Kada su uvidjeli da Ciliga neće doći u Pulu, skvadristi su krenuli u Proštinu, prema Križu, da se s njime obračunaju. Bio je ponedjeljak, 4. travnja, slavio se Mali Vazam. Četrnaestorica vodnjanskih fašista stigavši do gostionice počeli su u nju tjerati sve seljake koji su se nalazili u blizini. Mnogi su se tu našli slučajno nakon povratka s mise. Svi su zatvoreni u jednu sobu. Fašisti su prijetili Macuki i njegovoj ženi, tražeći da odaju imena barem nekih Proštinara koji su čuvali stražu.
Dolazak Cilige i stotinjak seljaka na Križ prisilio je fašiste na uzmak. Utočište su potražili u karabinjerskoj stanici u Krnici, a kao taoca poveli su kovača Macuku. Trojicu fašista seljaci su u međuvremenu uspjeli dohvatiti i pretući. Stotinjak Proštinara približavalo se karabinjerskoj stanici tražeći oslobađanje Mucuke. Uslijedili su hici karabinjera s crkvenog zvonika, na što su naoružani seljaci uzvratili. Kada su karabinjeri konačno oslobodili Macuku, krenuli su iz Krnice prema Križu da dogovore što i kako dalje. Seljaci su raspoređeni po borbenim skupinama. Najveća grupa seljaka (oko 80) zauzela je položaj duž suhozida, dok su se na drugoj strani, na njivi iza zida, smjestili bombaši, Pavićanci i Kavranci. Ostale grupe smjestile su se po lokalitetu Glogi i Kazalić. O sukobima je, naravno, obaviještena vlast u Puli.
Glavnina naoružanih Proštinara provela je noć na Križu i u šumi između Krnice i Marčane. Seljaci su ostali na položajima jer su očekivali koncentrirani napad skvadrista. Pretpostavljali su da će uspjeti odbiti bar prvi nalet skvadri da bi zatim proveli opću mobilizaciju i poduzeli korake za uključivanje susjednih područja u antifašističku obranu. Seljačke su vođe, pa i sam Ciliga, gajili pogrešnu iluziju da će vlast ostati po strani.
Nakon što je u Pulu stigao fonogram iz Krnice u kojem se javlja da se po proštinskim šumama nalazi oko 600 (!) naoružanih seljaka, policijske i vojne vlasti pokušale su razmotriti situaciju i poduzeti mjere za ugušivanje seljačkog otpora.
Razrađen je ratni plan: 200 vojnika ukrcat će se na torpiljarku Calipso usidrenu uz Arsenal. Calipso će iskrcati vojnike u Krničkoj luci odakle će krenuti prema Krnici. Drugih 200 vojnika krenut će noću kamionima iz pulske vojarne, podijelit će se u dvije grupe po sto ljudi: jedna će grupa krenuti cestom Vodnjan-Filipana-Krnica, druga cestom Šijanska šuma-Loborika-Marčana-Krnica. Razbijanje seljačke obrane na cesti Filipana-Prodol-Krnica i ulazak vojnika i karabinijera u Krnicu iskoristili su pulski i vodnjanski fašisti da priteknu u pomoć skvadri koja dotad nije mogla napustiti Krnicu.
Fašisti su 5. travnja u četiri sata ujutro krenuli u proštinska sela. Ubrzo su zaustavljeni u napredovanju snažnom puščanom vatrom koju su na njih osuli seljaci skriveni po poljima duž ceste. Uskoro su se morali suočiti s okolnošću na koju nisu računali. Pojavili su se regularni vojni i policijski odredi napredujući kamionima iz Krnice prema Križu da bi ubrzo zatim ušli u proštinska sela. Istovremeno su se grupe vojnika iskrcale s razarača u Krničkom portu da bi spriječili svaki pokušaj oružana otpora. Oko osam sati vojska je stigla na Križ. Nakon vojske u poluprazna proštinska sela nahrupile su fašističke skvadre. Prva je planula oštarija i kovačija na Križu, a zatim dvije kuće u Velikim Vareškima. U selu nije bilo odraslih muškaraca pa su žene, djeca i starci, dok su fašisti palili selo, zatvoreni u jednu kuću. Selo Šegotići, u kojem nije bilo ni jedne osobe, fašisti su potpuno spalili, uništivši sve kuće i ostalu seljačku imovinu – stoku, bačve s vinom, spremišta itd. Od Šegotića su ostali samo pocrnjeli zidovi. Kolona je zatim nastavila prema Malim Vareškima gdje su također spaljene neke kuće. Seljaci su u stopu pratili fašiste i na putu prema Mutvoranu u nekoliko ih navrata napadali hicima iz pušaka. U Cokunima je zapaljena jedna kuća, a polovina seljačkih zgrada u Cvekima bila je razrušena ručnim bombama.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
