Ta su dva rješenja u potpunoj suprotnosti jedno od drugog. Pa je li postoji invalidnost ili ne postoji? Kod mene postoje svi dokazi da za mene liječenja nema, ali to trebaju liječnici napisati crno na bijelo. Bio sam kod neurokirurga i on kaže da nisam za operaciju. Napisao je da daljnji tijek ide u progresiju. Sad je to već tetrapareza uz odumiranje živaca i gubljenje snage u mišićima, kaže Slobodan Aleksić

 Nevjerojatna sudbina zadesila je 34-godišnjeg Pazinjana Slobodana Aleksića. Teško bolestan od HZMO-a je istog dana dobio dva rješenja - jedno iz Pule, po kojem je 80-postotni invalid, i drugo iz Zagreba, po kojem je zdrav ko dren. Malo je reći da mu je život nakon toga postao kompliciran.

Malo tko ga od sugrađana nije zamijetio dok električnim romobilom prometuje po Pazinu. Nekome naizgled simpatično, međutim, iza njegove vožnje skriva se mučna zdravstvena, a u posljednje vrijeme i socijalna priča koja čovjeka ne može ostaviti bez suosjećanja. Ogorčenje je preblaga riječ koju osjeća ovaj mladi čovjek. Na mnogim je stranama proteklih nekoliko godina ostao oštećen ili u najmanju ruku nedovoljno potpomognut. 

Stalna borba

- Sad je to već tetrapareza uz odumiranje živaca i gubljenje snage u mišićima, kaže Aleksić koji ne mora samo voditi borbu za zdravlje već i za socijalna prava bez kojih ne može živjeti. Dijagnoze koje su mu postavili liječnici nisu dovoljne, potrebno je vještačenje invaliditeta, ali ne samo jedno već ih je dosad obavio čak četiri. Odobrena mu je samo pomoć za kućnu njegu u visini od 600 kuna. Prilikom procjene preostale sposobnosti za rad (profesionalna rehabilitacija) odbijen je s obrazloženjem da je nezaposlen (?!). Zahtjev za osobnu invalidninu odbijen je uz obrazloženje da nema smanjene radne sposobnosti. Na to mu je žalbu predao odvjetnik, međutim, ponovo je odbijen.

- Zadnje sam iz Mirovinskog u Puli dobio rješenje da sam 80 posto nesposoban za rad i 60 posto na donje ekstremitete, iako ne mogu preći 20 metara, a istodobno iz Mirovinskog u Zagrebu na žalbu na rješenje iz Rijeke sam potpuno odbijen. Dakle, za socijalno su vještačili jedno, a za mirovinsko drugo. I ta rješenja sam dobio na isti dan, kaže Slobodan pokazujući nam dokumente koji su mu poslani istog dana 10. lipnja ove godine.

- Ta su dva rješenja u potpunoj suprotnosti jedno od drugog. Pa je li postoji invalidnost ili ne postoji? Kažu mi, to nema veze jedno s drugim, ali mi ne znaju objasniti kako to onda funkcionira. Kasnije sam iz udruge invalida saznao da pravno nemam pravo na to, jer je preuranjeno bilo da se radi zahtjev za invalidninu, da nije završeno liječenje, i da mi je trošak za žalbu bio nepotreban. Ali kod mene postoje svi dokazi da za mene liječenja nema. Da, ali da to trebaju liječnici napisat crno na bijelo da nema izlječenja. Ali, tko će to napisati? Bio sam kod neurokirurga i on kaže da nije za operaciju, napisao je da daljnji tijek ide u progresiju, te kontrola, pojašnjava nam Aleksić pravne zavrzlame oko socijalnih prava u kojima se našao usred bolesti.

Uz naknadu za kućnu njegu u visini od 600 kuna odobrena mu je i gradska socijalna pomoć u visini od 450 kuna što mu zajedno na mjesečnoj razini iznosi 1.050 kuna.

- Da nemam to vozilo ja se ne bih mogao maknuti iz kuće, kaže Slobodan, koji već deset godina kao podstanar živi u Pazinu, gdje je radio kao zidar. Prepoznatljivi romobil koji mu je od najveće pomoći morao je sam nabaviti s obzirom da HZZO predviđa samo invalidska kolica ili hodalicu.

Povezane vijesti

• DOŽIVOTNO JE PRIKOVAN ZA KREVET, NEKE DANE NEMA NI ZA KRUH: Odluka o izbacivanju stopostotnog invalida Antona Živkovića na ulicu bila je nezakonita. No, on ipak mora privremeno otići iz stana
• Vozio invalidska kolica s 2,5 promila
• Istarska policija provela akciju lova na bezobraznike koji se parkiraju na mjesta za invalide. U SAMO 4 SATA PRONAŠLI SU IH JAKO PUNO. RADIO JE I PAUK...